Davorko Vidović: Zašto volim Zagreb?

Davorko Vidović: Zašto volim Zagreb?

Jedno od mojih prvih sjećanja je baš bio moj prvi odlazak u Zagreb: Velesajam, Zoološki vrt, poderane hlače na nekom maksimirskom toboganu i nove cipele što žuljaju k´o vrag

Gdje god zagrebem po nekom sjećanju, nekoj važnoj stvari koja mi se dogodila u životu, nekim za mene važnim ljudima , uvijek, baš uvijek dođem do Zagreba. Iako rođen u Sisku i beznadno zaljubljen u sisačke magle i rijeke, vene zelene, u čijem svakom djeliću prebiva i dio mene, kako sam to opjevao nekada davno, Zagreb je oh, Zagreb je cijeli univerzum, luka, zavičaj, domovina, uspjeh, prijatelji, SDP, duša. Zagreb je kruh, a Sisak je sol.

Zagreb je gotovo cijeli moj život. Neka nova nježnost. Znam da će mi plavo brdo u daljini gledano iz turopoljske nizine zauvijek značiti da dolazim kući, ma kako se činilo da sam od kuće krenuo.

Jedno od mojih prvih sjećanja je baš bio moj prvi odlazak u Zagreb: Velesajam, Zoološki vrt, poderane hlače na nekom maksimirskom toboganu i nove cipele što žuljaju k´o vrag. Umoran drijemam na očevu krilu u vlaku što drnda prema Sisku. U polusnu, znam da ću se vratiti u Zagreb, jer gdje, zaboga, naći toliko šarenih dućana, velikih palača, ljudi, tramvaja i svakakvih čudesa.

davorko_vidovic_sdp

Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku u HGK

Pa onda Šenoa, Zagorka, Gornji grad i virtualna veza je uspostavljana. U Zagreb sam dolazio vlakom, busom, autostopom, sa službenim vozačem i dvadeset i tri godine vozeći se sam. Ali sam dolazio, i dolazim svaki dan.

Zagreb je gotovo cijeli moj život i teško mi je zamisliti sebe bez Zagreba. Teško mi je zamisliti i  budućeg sebe bez  Zagreba. Uostalom, u Zagrebu žive moja djeca, a za koji dan živjet će i moji unuci. S njima dolazi i neka sasvim nova boja Zagreba. Neka nova nježnost. Znam da će mi plavo brdo u daljini gledano iz turopoljske nizine zauvijek značiti da dolazim kući, ma kako se činilo da sam od kuće krenuo. (zagreb.hr)