Davor Štern: U Zagrebu nam ne treba metro jer si ga ne možemo priuštiti

Davor Štern: U Zagrebu nam ne treba metro jer si ga ne možemo priuštiti

„Zašto volim Zagreb najbolje kazuje pjesma Ive Robića `Zbog čega te volim´ u kojoj se nabraja puno toga zašto se voli rodni grad i kraj. Počevši od njegovih ulica i gradskih parkova pa nadalje…“

Razgovarala: Snježana Kratz

Foto: PolitikaPlus

„Na jesen svakako treba oživjeti obnovu sljemenske žičare, nastaviti projekt Zagreb na Savi ali tako da s njim – nema nazad! Tunel od Mihaljevca do Save bio bi Zagrebu potreban kako bi se rasteretio centar grada. U sklopu aktivnosti za boljitak života u gradu formirat će se ubuduće Gradsko redarstvo koje će objedinjavati komunalne i prometne redare, sanitarnu službu, kontrolore ZET-a, sve s ciljem efikasnijeg rješavanja gradskih problema“, najavio je u razgovoru za ZG-magazin Davor Štern, gospodarstvenik i zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Studirao sam i svirao, a radnu knjižicu imam od osamnaeste godine. U negdašnjoj „Vili Vebar“ podno Sljemena odnosno malo iznad žičare svirao je naš trio a zvao se „On ti i ja“. Bilo je to poznato mjesto za izaći van i zabaviti se, proslaviti imendan

Zašto volite Zagreb?

Obožavam ga. Zašto volim Zagreb najbolje kazuje pjesma Ive Robića „Zbog čega te volim“ u kojoj se nabraja puno toga zašto se voli rodni grad i kraj. Počevši od njegovih ulica i gradskih parkova pa nadalje…Ide po prilici:

Zbog čega te volim

Zbog parkova, zbog ulica na meni dragom tlu

Zbog lipe pred kućom

Zbog djetinjstva što provedoh ga tu…

 

Idi na put da saznaš to

Isto je sve po stoti put

Kad kući se vratiš

I okupe se prijatelji, draga lica sva

Kad prođeš sva mjesta

Gdje drag si gost i gdje te svatko zna

 

Reći ćeš tad, o grade moj

Zbog ovih ljudi i zbog tebe sam tvoj.

Da, Zagreb volim jer sam se tu rodil, tu imam puno prijatelja i poznanika, završio sam tu školu, stekao visoku naobrazbu što mi je puno pomoglo u svijetu.

Zbog čega? Kvalitete studija?

Da, riječ je o kvaliteti studija. Završio sam Rudarsko-geološko-naftni fakultet a nedavno smo, mi njegovi negdašnji diplomanti osnovali Udrugu diplomiranih studenata „AMAC-RGNF“. Takve udruge postoje u svijetu s ciljem da se bivši studenti ,cehovski organiziraju i na razne načine (pot)pomažu ustanovu u kojoj su stekli visoku naobrazbu.

U kojem ste dijelu Zagreba odrastali?

U Trnskom, u Novom Zagrebu koji je nekada bio rubni dio grada. Kako sam išao u II. gradsku gimnaziju valjalo mi je svakodnevno prijeći dug put do škole što mi nije padalo teško. Svaka udaljenost i put kojim čovjek prođe ima neku svoju vrijednost. Čovjek tako stvara različite kontakte, a oni su jedna od najvažnijih stvari u životu. U tom sam dijelu Zagreba živio za vrijeme gimnazijskih i studentskih dana. Kad sam se oženil došao sam živjeti u bivšu Adžijinu i nedugo potom, sa suprugom sam preselio na Šalatu u njezin obiteljski dom gdje sam već 40 godina.

Za studentskih dana ste i svirali?

Studirao sam i svirao, a radnu knjižicu imam od osamnaeste godine. U negdašnjoj „Vili Vebar“ podno Sljemena odnosno malo iznad žičare svirao je naš trio, zvao se „On ti i ja“. Bilo je to poznato mjesto za izaći van i zabaviti se, proslaviti imendan. Održavale su se tamo svadbe i mnoge zabave. Uvijek je bilo puno jer je u vili svirala „živa“ glazba, moglo se plesati … Mi smo svirali evergrine. Naša domaća „kuruza“ nije nam baš bila na repertoaru jer nam je rock bio bliži. Kada sam se oženio, „uozbiljio“ sam se i prestao biti aktivni rocker…

Koja je glazbena „kuruza“ opstojala u to vrijeme?

Ono što mi je danas jako draga muzika. Pjesme Vice Vukova, Anice Zubović i drugih umjetnika tog doba.

Što je bilo s Vilom Vebar?

Danas su od tog kultnog mjesta ostale samo ruševine jer je vila izgorjela u požaru 1976. godine.

To u Vili vam je bio stalan posao?

Da, studirao sam i radio. Sve se može kad se hoće.

Može li se danas poboljšati stanje sa živim svirkama u Zagrebu? Vi ste nekad svirali u „Zlatnim akordima“, „Visu“ i bilo je glazbeno življe nego danas.

Danas vam je to pitanje ekonomskog trenutka jer je ugostiteljima neisplativo. Već u startu u kalkulaciji troškova za primjerice najam prostora, adaptaciju, potrošnju vode, kuhinju i drugo ne planira se muzika. Ostaje tako da se ona plaća iz tekućih troškova i to više nije isplativo.

Niste zadovoljni situacijom u tom smislu ?

Ne, u Zagrebu, primjerice, nema nijedan piano bar gdje možete otići nakon večere, ljudi gotovo da i nisu čuli za njih ili ne znaju. U svijetu je to normalno. Netko može reći da ne ide van na večere ali problem i jest u tome što smo postali prestatični. Ljudi su prije više išli van i družili se, a danas se to svelo na sjedenje pred televizorom, djeca su za računalom i na društvenim mrežama, što nije dobro. Druženje i međusobne „žive“ kontakte ništa ne može zamijeniti. Stoga i Grad treba biti svojevrsna poluga i pokretač male privrede kojoj mora pomoći u tom smislu.

Gradska kavana u Zagrebu njeguje „žive“ kontakte i danas. Ljudi se ondje okupljaju baš kao nekad ali nema stalne, žive glazbe i zagrebačkih pjesama…

Istina. Živoj je glazbi u tom prostoru teže za svirati zbog akustike. Toj kavani najbolje odgovaraju klavir i violina.

Ali je zato svojedobno u „BP clubu“ pokojnog jazziste Boška Petrovića instrumenata bilo napretek uz svjetske majstore jazza?

Da, namjeravalo se posthumno nešto učiniti s kultnim „BP clubom“ koji je već tri godine zatvoren. No, njegov se sin i partneri na žalost, ne uspijevaju dogovoriti što i kako dalje, a jedan memento na Borisa svakako bi u gradu trebao postojati. Doduše ima u Zagrebu još lijepih mjesta gdje bi se mogla oživjeti uljuđena glazba. Primjerice kod Ronalda Lopatniya, lokacija ispod Umjetničkog paviljona. Grad je prije par mjeseci pokrenuo aktivnost oko jednogodišnjeg sufinanciranja „žive glazbe“ u onim lokalima koji je budu mogli imati. Sve se još razvija, na jesen treba organizirati natječaj, precizirati o kakvoj će glazbi biti riječ i drugo.

A o kakvoj će glazbi biti riječ?

Evergrinima i što u konačnici budemo odlučili. Zagreb u tom smislu treba oživjeti jer navečer je on mrtav grad. Osim nekolicine ljetnih aktivnosti, uključujući i one na Štrossu, što su Kraljevi ulice Pajo i Hadži i ostali ljudi iz tog projekta poduzeli, nema mjesta gdje bi se mogla čuti „tiha“ muzika i gdje bi ljudi mogli u ugodnoj atmosferi razgovarati, opustiti se i uživati. Gotovo smo ostali na mjestima gdje sve trešti ili se samo čuje ritam koji proizvodi DJ. Gradu trebaju aktivnosti i uljuđena glazbena živost tijekom cijele godine, ne samo ljeti.

stern_vukojeZagovarate i projekt „Zagreb na Savi“ ?

Apsolutno. To je mega projekt koji ne ide u dva politička mandata on gotovo mora biti poput Ustava. Čvrst je to i dobar projekt prema kojemu bi se na Savi iznjedrile tri ili četiri hidroelektrane sa akumulacijskim jezerima koje bi ustrojenim tehnološkim i svojevrsnim mrežnim sustavom zadržavale odnosno svrsishodno regulirale nivo poplavnih voda u Zagrebu.

Koliko bi to koštalo?

Oko milijardu eura, no to je razvojni projekt na rok od dvadeset godina u čije bi se financiranje uključila i Europska unija jer to je istodobno i projekt obrane od poplava koji se svojom ishodišnom idejom bavi i zelenom energetikom. Dobio bi Zagreb time mnoštvo sadržaja od rekreacijskih zona do parkova a rušenjem nasipa stvorile bi se dvije prometnice istok – zapad.

Kakvom ocjenjujete gospodarsku sliku grada? Ljudi ne žive kvalitetno.

Zagreb nije otok i ne živi sam. U recesiji je kao i svijet koji se u gospodarskom smislu promijenio.

Ipak radi se i gradi. Spominje se izgradnja podzemnih garaža ispod tržnice Dolac odnosno mogućeg Metroa.

Ne treba nam metro jer si ga ne možemo priuštiti. Podzemne garaže ispod tržnice su dobra ideja ali mora se to sve dobro promisliti i ispitati.

Jeste li osmislili rješavanje problema obnove fasada i ispisivanja grafita po već uređenima?

Neke su fasade već obnovljene, a što se grafita tiče to me posebice rastužuje. Osnovali smo s tim u vezi i Komisiju za rješavanje problema grafita u Zagrebu. To nije samo problem estetike i građana Zagreba već je to problem i turista u kojima se javlja osjećaj nesigurnosti. Stranci su naviknuti da takvi grafiti postoje na „lošijim“ odnosno nesigurnim lokacijama. Neki povjesničari umjetnosti tvrde kako je to vrsta umjetnosti. U redu, neka je, ali ta umjetnost „visi“ i na mom zidu. Ne može s tim u vezi manjina terorizirati većinu. Uređenje fasada nije jeftino, ovisno o zahtjevnosti posla i oštećenjima brojke se kreću i do trideset tisuća eura.

Što biste za svojeg mandata voljeli pokrenuti i uraditi u Zagrebu?

Na jesen svakako oživjeti obnovu sljemenske žičare, nastaviti projekt „Zagreb na Savi“ ali tako da s njim – nema nazad! Tunel od Mihaljevca do Save bio bi Zagrebu potreban kako bi se rasteretio centar grada, jer današnje prometnice ne mogu podnijeti postojeću količinu vozila. U sklopu aktivnosti za boljitak života u gradu formirat će se ubuduće Gradsko redarstvo koje će objedinjavati komunalne i prometne redare, sanitarnu službu, kontrolore ZET-a, a sve s ciljem efikasnijeg rješavanja gradskih problema. Volio bih se pozabaviti i neodgovornim biciklistima koji po pješačkim zonama ali drugdje jure ne poštujući pravila i bez pravovaljane opreme ali i kazni.

Može li Zagreb razviti kongresni turizam?

Zagreb ima dosta hotela ali nema odgovarajuću kongresnu dvoranu koja ne može biti u centru grada. Za takvo što treba ponajprije osigurati lokaciju, prilaz, parkiralište i mnoge druge subjekte. Mogla bi tu svrhu za sada odrađivati Arena Zagreb.