Davor Pavuna: Pogled u budućnost

Davor Pavuna: Pogled u budućnost

Fizičar dr. sc. Davor Pavuna vizionarski govori o gospodarstvu, tehnologiji i koherenciji

Imamo samo dvije opcije – rješenje na islandski način ili podvostručiti dug jer je svjetski financijski sustav besmislen i na putu u propast i kroz sljedećih godinu-dvije do tri morat će se posložiti drukčije. Zato treba posuditi još više novca i uložiti ga u mlade jer oni su budućnost Hrvatske. Obrazovanje nam mora postati nulti prioritet

Često me pitaju odakle mi uvid u poslovne procese i inovacije. Pa, to je vrlo jednostavno – u četrdeset godina karijere, od čega 36 u inozemstvu, obrazovao sam stotine studenata – fizičara koji danas rade kao savjetnici u rasponu od Bruxellesa i raznih vlada do McKinseya i velikih korporacija. To su formirani fizičari i znanstvenici koji poznaju prirodne zakonitosti, mnogi imaju vlastite tvrtke diljem svijeta, od Švicarske do Kine. Stalno sam u kontaktu s nekoliko desetaka najaktivnijih i od njih crpim informacije.

Naši ljudi ne žele shvatiti da će se u ovom stoljeću događati dramatično veće i bitnije stvari negoli u prošlome. Političari na čelu država su ljudi prošlog stoljeća. To ne znači da dobro ne vode knjigovodstvo, ali oni uopće ne razumiju ovo vrijeme. Potrebno nam je vizionarsko financiranje i poslovodstvo a to u Hrvatskoj trenutačno nije na djelu. I zato vam poručujem – ljudi, probudite se, slušajte prirodoznanstvenike, poglavito fizičare koji imaju uvid u ekonomiju, u svjetske trendove i u ono što se tehnološki već događa i ono što će se tek dogoditi. To pouzdano znam jer surađujem s mnogim vladama i svjetskim korporacijama.

Klika suvremenih bankaroida financijski nas je porobila propuštajući fizičke modele kroz računala. Umjesto da se koriste realnim vrijednostima kao što su energija, zlato ili količine za prodaju oni su napravili umjetne valute. Tako su napumpali svjetsku ekonomiju do petsto trilijuna, što je 500 tisuća milijardi eura i više, što dakako nije ni u kakvoj relaciji sa stvarnim vrijednostima postojeće ekonomije.

Razlozi krize

Poslovodstva si moraju postaviti ključno pitanje: što nam je cilj? Jer cilj je dosadašnje hipnoze, koju koriste financijski krugovi krilaticom vrijeme je novac, što brže optimizirati profit. Čovjek im pritom uopće nije važan iako nas je na planetu već sedam milijardi. Nije teško ustanoviti razliku između tog nazovimo ga poslovodnog zakona profita i realnih vrijednosti, dakle prirodnog zakona koji savršeno funkcionira.

Slušajući brojne skupove na kojima menadžeri raspravljaju kako optimizirati poslovodstvo, zabrinut sam, ne zato što su ti ljudi neadekvatni ili nekvalitetni, naprotiv, ali nemaju uvid koliko će se tehnologije promijeniti u sljedećih dvadeset godina. Iluzorno je dugoročno govoriti o poslovodstvu i optimiziranju procesa računajući na sadašnje računalne kapacitete. Idućoj generaciji pružat će se toliko nevjerojatne mogućnosti da je ovo o čemu razgovaramo na skupovima naprosto arhaično, gotovo smiješno. To je kao da sad najavljujete elektroničko poslovodstvo koje je svugdje prisutno već dvadeset godina.

Koherencija u organizacijama

Prihvatimo li da je prirodni zakon savršen i da se atomi stanice ili bića u prirodi znaju organizirati onda se možemo zapitati postoji li optimiziranje i tih procesa i inovacija u prirodi? Odgovor je DA. Konkretno, energija je u svemiru savršeno raspodijeljena po takozvanom zakonu ekviparticije, dakle pravednom rasporedu.

Moja su uža stručnost takozvani makroskopski kvantni fenomeni tipa supravodljivosti i suprafluidnosti. To su skupovi atoma gdje svi elektroni u sustavu doslovce plešu kao jedan, bez ikakvih otpora. Normalno, kada bi se kretali individualno, sukobljavali bi se na raznim preprekama i dobili bismo ono što se zove otpornost, a otpor dovodi do stvaranja topline, dakle gubitka energije. Međutim, u prirodi postoji fenomen supravodljivosti gdje se svi ti elektroni kreću kao jedan, dakle vlada savršena organizacija, nema nikakvih gubitaka, sve je optimalno. To je smisao pojma koherencije.

U svakodnevnom životu koherenciju možete vidjeti dok gledate izvrsnu nogometnu utakmicu, kad ekipa igra savršeno – desno krilo uzme loptu, vodi, centrira, a centar je točno tamo gdje treba biti i glavom zakucava loptu. Ili, to možete osjetiti odete li na koncert u pulsku Arenu kad Paco de Lucia sa svojim dečkima svira flamenco i svi gledatelji i njegova grupa titraju zajedno. I, kako onaj plesač vizualno pokazuje da svi titramo, pleše s nama pa i svi mi utječemo na njegovo kretanje. Eto, tu je apsolutno prisutna koherencija.

Zamislite sad da možete uspostaviti koherenciju u poslovodnom procesu. To je pokušala Toyota, optimiziranom organizacijom opskrbe – da u određenom trenutku bude na raspolaganju baš onaj dio koji je potreban u proizvodnom lancu. A sad zamislite još da ste potpuno povezani sa zainteresiranim kupcem od kojega dobivate informaciju kakav auto želi i to trenutačno prolazi kroz računalo pa mu odmah takav i napravite.

Danas državu vode ljudi čije je znanje na razini prošlog stoljeća. Možda su dobri knjigovođe, ali uopće ne razumiju ovo stoljeće.

Dakle, tako bi otprilike u poslovodstvu izgledala optimizacija koja je proizašla iz prirodnih procesa, a pritom bismo, naravno, imali optimalno korištenje energije pa nema ni zagađenja. Zvuči idealistički, ali sasvim je moguće. Zato što u prirodi to točno tako funkcionira. I pokojni Steve Jobs uvijek je govorio: „Najgenijalniji izum u povijesti čovječanstva, zahvaljujući dragom Bogu, upravo je smrt“. Nijedan čovjek nije vječan pa nijedan koncept neće vječno dominirati. Ono o čemu govorim je prirodna regeneracija, to je puno snažnije od uzrečice Jacka Welcha: „Mijenjam 10% najlošijih, a promoviram 10% najboljih.“

Hrvati

Smatrate li da jedan idealno zamišljeni poslovni proces praktički nije moguće provesti, niste u pravu. Jer prirodni je zakon totalno univerzalan za razliku od primjerice politike pa čak i prava. Stoga i mi u Hrvatskoj možemo biti inovatori i možemo iznaći bolje poslovodno ponašanje čak u svjetskim razmjerima.

To je jedan od razloga zašto me je moj prijatelj prof. dr Slavko Vidović iz Infodoma koji je prirodoznanstveno izvrsno školovan, pozvao na konferenciju o poslovnim procesima. On se slaže sa mnom da u svijetu nema ničega čega nema u kvalificiranom Hrvatu. Zato želim da svi čitatelji koji su na vrlo odgovornim položajima, dakle decision makeri, shvate da oni u centrima moći u Bruxellesu, Washingtonu, Pekingu ili negdje drugdje nisu nimalo bolji od nas.

Snaga obrazovanja i umrežavanja

davor_pavuna_sjediDodatno se želim osvrnuti na općeprihvaćeni stav da su svi ljudi, više-manje jednaki. To je istina s gledišta ljubavi i poštivanja ljudskog bića, međutim suvremena fizika otvara nam nove uvide. Svemir nije trodimenzionalan, nije čak ni četverodimenzionalan, svemir je multidimenzionalni svjesni informacijsko-energetski entitet i nedvojbeno postoje ljudi koji imaju viši uvid svijesti. To su vizionari koji vide i dodatne stvari, koji imaju tehnološke uvide nedostupne ostalima. Dakako, takve bi osobe sastavljale poslovodstvo sasvim drukčije jer imaju saznanja o nadolazećim promjenama.

Danas nije dovoljno kako to čini većina ekonomskih mislilaca i poslovodnih ljudi, gledati samo prvu korelaciju, kako napraviti tvrtku da funkcionira još tri mjeseca, godinu ili pet. Danas znamo i možemo korelirati tako da točno vidimo i možemo izračunati, primjerice, kolika je vjerojatnost da se novčanica od jednog dolara koja kreće iz Washingtona u raznim smjerovima po Americi, nakon tjedan dana nađe u Houstonu odnosno u Seattleu. Isto tako možemo izračunati koja je vjerojatnost da jedna mala tvrtka koja kreće iz Zagreba s određenom novom idejom nazovimo je primjerice LOVE GOOGLE – tražilica za ljubavne partnere – za tri godine postigne vrijednost od deset milijuna ili za pet godina deset milijardi eura. To već znamo modelirati, to sve mora ući u poslovnu strategiju, ali ne samo radi novčarstva već da možemo bolje iskoristiti vlastite resurse.

Naciji kao što je Švicarska, kojoj je apsolutni prioritet najbolje obrazovanje na svijetu, nije cilj da i dalje bude skijaško-novčarsko-čokoladno-farmaceutska turistička zemlja. Njen je prvenstveni cilj biti zemlja najboljeg besplatnog obrazovanja na svijetu što će tamo privući izuzetne ljude. A to bi trebao biti cilj i Hrvatske.

Kao što vidite, ove ideje iz prirodne znanosti pokazuju da jedna mala zemlja s četiri i pol milijuna pučana – plus dva do tri i pol milijuna Hrvata razasutih po cijelom planetu koji su naša dodatna snaga i koje možemo umrežiti pa imamo naciju od sedam milijuna – može pokazati nevjerojatnu snagu. A kad tako postavite i inovaciju i poslovodstvo dobit ćete planetarnu Hrvatsku.

Onda dolazi umrežavanje koje nam omogućuje da Hrvatsku pozicioniramo na nov način, da smo planetarno relevantni i kada postavimo koherenciju među naše jedinke plus prijatelji Hrvatske i centri moći u svijetu, koji su nam skloni imate sasvim drukčiju poslovodnu situaciju. Kada to isharmonizirate kako sam opisao može se uspostaviti koherencija s drugim koherentnim sustavima, recimo s Poljacima, Nijemcima, Izraelcima, Ukrajincima ili… Amerikancima, Kinezima, Rusima, dakle možete uspostaviti sustav o kojem danas ni ne sanjamo.

Tada će biti moguće da Hrvatska ima nekoliko planetarno vrlo relevantnih tvrtki na nivou nekoliko desetaka milijardi eura, dakle čak više negoli današnja ekonomija. Kada sam ja odlazio iz Hrvatske korporacije poput Microsofta ili Applea tek su se rađale u američkim garažama, a danas su među najvećima na svijetu.

Našem kvalificiranom čovjeku ništa na svijetu nije nedostupno. Zato želim da svi čitatelji koji su na vrlo odgovornim položajima, dakle decision makeri, shvate da oni u centrima moći u Bruxellesu, Washingtonu, Pekingu ili negdje drugdje nisu nimalo bolji od nas.

Trenutačna rješenja na islandski način

Sve je to lijepo, kažu mi, to je za budućnost, a što možemo trenutno? Ovo što govorim trebala bi biti hrvatska strategija, ali prije toga je nužan bolji pravni mehanizam da se iskorijeni korupcija, da uspostavimo sustav koji će u tom smislu sličiti Švicarskoj ili barem Norveškoj jer to nam neće riješiti EU. Tek nakon toga možemo provesti »osvajanje planeta« o kojemu govorim, što znači da koherentno planetarno povežemo sve Hrvate i znalce u jednu snažnu mrežu.

Kad bismo poput Islanda maknuli sve političare i bankaroide koji su se okaljali u tim tobožnjim pretvorbama u kojima su dotadašnji rukovoditelji posvojili tvrtke zahvaljujući prijateljima u bankama, kada bismo izabrali nove ljude u Sabor i čak ponovno napisali Ustav, to bismo mogli nazvati trenutnim rješenjem. Sve to zvuči nam dramatično, ali to je napravio Island.

I to kao član Europske unije, dakle, to je moguće. Nakon toga imat ćete sasvim drukčiju zemlju i onda možete primijeniti ono što sam rekao. Čini se brutalno, ali nije.

Što je druga opcija

Zbog velikih bankarskih prevara propao je svjetski financijski sustav – potražite informacije o liboru i Barclay banci odnosno svakodnevnoj podjeli interesnih sfera među bankama. To je društvo napuhalo svjetske financije na red veličine 500 tisuća milijardi eura iako svjetsku ekonomiju ni na koji način ne možete procijeniti na više od nekih 50 tisuća milijardi. Dakle, barata se umjetnim novcem koji je deset puta veći od stvarne vrijednosti svjetskog gospodarstva.

Ako se to uzme u obzir, onda svaki Hrvat nije dužan 11.000 eura kako se to službeno kaže nego eventualno 1100. Pritom treba shvatiti da Grci neće nikada vratiti dug, neće ni Talijani, a još manje Španjolci i Francuzi. To su prevelike cifre. Postojeći sustav je propao, propadat će dalje i propast će definitivno. Ako smo već toga svjesni, a ja sasvim sigurno jesam, onda bi se ti naši ljudi na vlasti trebali dogovoriti i posuditi još dvaput više novca… jer tako mi je svejedno jesam li dužan 1100 eura ili u krajnjoj liniji 11.000 kako pričaju kad ih ionako ne mogu nikad vratiti.

Moja poruka

Dakle, imamo samo dvije opcije – Island ili podvostručiti dug jer je svjetski financijski sustav besmislen i na putu u propast i kroz sljedećih godinu-dvije do tri morat će se posložiti drukčije. Zato treba posuditi još više novca i uložiti ga u mlade jer oni su budućnost Hrvatske. Obrazovanje nam mora postati nulti prioritet, treba ga urediti po parametrima ljubavi i suvremenih znanja pa ćemo, jamčim, za 20 do 25 godina imati jednu bitno bolju državu i pritom bitno bolju civilizaciju što će biti planetarno jasno.

O autoru

Prof. dr. sc. Davor Pavuna rođen je u Koprivnici 1952. godine. Diplomirao je eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Doktor znanosti postao je 1982. godine u Cambridgeu iz područja fizike – kondenzirane materije. Živio i istraživao u Francuskoj, Australiji, SAD-u i Švicarskoj. Predavao u Cambridgeu i Harvardu. Održao je preko sto predavanja po svijetu od Sydneya, Tokija, Bombaya, Hyderabada, Bangalorea do New Delhija. Objavio je velik broj znanstvenih radova tumačeći prirodne i društbvene pojave zakonima fizike. Savjetnik je u poduzećima i vladama nekoliko država, u pravom smislu riječi građanin je svijeta ali prije svega svoje domovine Hrvatske.

(Izvor: www.infotrend.hr)