Davor Pavuna, hrvatski fizičar i izumitelj: “Svaki je znanstvenik građanin svijeta”

Davor Pavuna, hrvatski fizičar i izumitelj: “Svaki je znanstvenik građanin svijeta”

Mi smo Hrvati kao nacija zaboravili što je normalno nacionalno samopoštovanje te smo duhovno zapravo upali u krizu. Posljedično, u toj kolektivnoj hipnozi i strahu, neprestano sociološki, politički i financijski dopuštamo manipulacije raznih središta moći te se globalno osjećamo neslobodni

Prof. dr. sc. Davor Pavuna je osnovnu školu završio u Osijeku. Maturirao je u V. gimnaziji u Zagrebu 1970. godine. Diplomirao je eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Postao je doktor znanosti u Cambridgeu 1982. godine iz područja fizike kondenzirane materije. U francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) u Grenobleu boravio je tri godine. Jedno vrijeme istraživao je u Australiji i SAD-u. Od 1986. godine radi u Laussani u Švicarskoj kao sveučilišni profesor fizike, kemije kondenzirane materije te mikro i opto elektronike. Objavio je preko 150 znanstvenih radova i udžbenik o supravodljivosti na engleskom jeziku, koji se prevodi i na druge jezike. Održao je stotinjak predavanja na uvaženim svjetskim sveučilištima.

Radi na projektu na Synchotronu u američkoj državi Wisconsin, što je zajednički projekt švicarskih i američkih fondova za znanstvena istraživanja. Predsjednik je svjetskog kongresa o nanoinženjeringu i novim oksidnim tehnologijama u SAD-u. Savjetnik je poduzećima u nekoliko država. Jedan je od pokretača Prvog kongresa hrvatskih znanstvenika održanoga u Vukovaru 2005. godine. U povodu 150. obljetnice rođenja Nikole Tesle, dobio je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Nikole Tesle za osobite zasluge u izumiteljstvu, 2006. godine. Američki ministar energetike Steven Chu imenovao ga je recenzentom projekta iz područja energetike. Govori pet jezika. U slobodno vrijeme svira u jazz sastavu 4e Etage. U braku je s Francuskinjom Sylvie, imaju sina Marka i kćer Anu.

»Znanstveno je dokazano da je minimalno 10.000 sati fokusiranog rada i studija nužno da se dosegne status lidera-velemajstora u struci. Sa 8.000 sati tek ste vrlo dobri. Moja obitelj i svi prijatelji to znaju«.

Mnoge ste ljude u Hrvatskoj, pa i šire, oduševili svojim nastupom i snagom riječi.

Ja sam prije svega gord čovjek, a onda i katolik, Hrvat, metafizičar, znanstvenik, profesor, glazbenik, sportaš, intelektualac koji govori jezike i iskustveno poznaje sadašnju civilizaciju. Ja sam suprug, otac, brat… Mediji su sad otkrili cijelog čovjeka u meni i fascinira ih što i takvi ljudi postoje, a ima nas podosta po Hrvatskoj i po svijetu. Ljudi znalaca koji strasno žive život u punini. Eto, sada je svima zanimljivo čuti i to moje svjedočenje kako u kreaciji posvuda jasno vidim Božji potpis!

 Zašto »proroci« nisu uvaženi u svom zavičaju onako kako im dolikuje?

Čovjeka bi trebala pokretati plemenita vizija da nesebično služi svim ljudima sa svojim ponajboljim talentima čime je ujedno i Božji sluga. No u praksi vlada konfuzija jer su današnja tzv. civilna društva na europskom kontinentu antibožja te dominantno konzumatorska, a tek onda i ‘socijalna’. Naš bivši sustav koji je trajao pedesetak godina bio je usmjeren protiv osnovnih ljudskih vrijednosti svakog čovjeka. Ne moram ni naglašavati kako su uništili ono najsnažnije u ljudima, a to je vjera koja nas vodi u teškim situacijama i što je najvažnije, daje nam povjerenje u nas same te u ljude oko nas. Kada to sve izgubite te vam netko sustavno usađuje samo i jedino sumnju u sve i u svakoga, sjetimo se crvenih kmera, tada ne živite u ljubavi i suosjećanju, već samo nastojite uništiti sve što vrijedi. Pod pritiskom poremećenog sustava vrijednosti u kojem smo svi isti, a materijalno je sve naše, čovjek gubi svoje osnovne vrijednosti, individualnost i poštovanje prema drugima. Tada ni ukrasti više nije problem.

Sve krene s manjim stvarima, ali tumor raste brzo i preplavi sve zdrave dijelove. Jer sve je naše, a oni ljudi koji znaju i mogu osvijestiti narod, oni nisu poželjni. Jugoslavija je bila potpuno nevjernička, umjetna i agresivna tvorevina i to ne zbog sustava ujedinjavanja pojedinih nacionalnosti, već zbog lokalnih ego faraona koji su smatrali da ljudima mogu i trebaju oduzeti sve pa tako i njih same. Smatrali su da im mogu oduzeti duh i razmišljanje te ih pritom prisiliti da prihvate ustroje i sustave potpuno neprirodne čovjeku. Najteže je što su im oduzeli sustav odgovornosti po načelu – ja mislim, a ti radi što ti kažem. Čista hipnoza naroda koja nije strana ni u svijetu, ali komunizam je bio specifičan. On nije ubijao čovjeka kojeg potom možete pristojno pokopati s odličjima. On je ubijao duh, a to je puno gore jer tada gubite ljudsko dostojanstvo. Trebam li vam sada još reći zašto »proroci« nisu uvaženi?

Je li vam ikad smetalo što ste, unatoč svom znanju i kompetenciji, često bili na društvenoj margini u Hrvatskoj?

davor_pavuna_kinaApsolutno ne! Svjetlost prodire ondje gdje joj se otvori mogućnost. Svaki je znanstvenik građanin svijeta. Osim toga, kada imate posebne talente, ne biste ih smjeli ograničavati na jedan grad, jednu zemlju. Svim ljudima svijeta potrebne su nove ideje. Globalizacija nekih tema, poput fizike, postoji oduvijek i ima svojih nedostataka, ali ima i prednosti. Ako imate stvarno snažan um i odlične ideje, prednost su neograničene mogućnosti. To se sve može povezati globalno te bez ikakvih problema možete utjecati na globalnu svijest i napredak. Rekao bih čak da je to i obveza nas znanstvenika. Ujedno, sve se to može ostvariti i iz Hrvatske!

Smeta li vam kad vas pojedinci nazivaju zanesenjakom?

Morali bismo prvo definirati što znači zanesenjak. Inače, uopće me ne smeta jer je to njihova percepcija. Svaka osoba morala bi predano i strastveno raditi svoj posao jer će u suprotnome teško postići uspjeh. Ono što posjedujem izuzetno je snažan fokus na nove izazove i projekte. Tada ljudima izgledam kao zanesenjak. Međutim, to su trenuci kada sam potpuno prepušten Božjoj Providnosti i svemu onome što on ovome svijetu smatra potrebnim. Mi znanstvenici – zanesenjaci osobito smo osjetljivi na svijet, na pojavnosti oko nas, odnosno na sve što nam dolazi od Boga te to znanje prenosimo svijetu. Zapravo sam ponosan na njih kada me zovu zanesenjakom jer to znači da dobro vide. Stvarno vidjeti i čuti u današnje je vrijeme jako rijetko, a to je prvi korak ka višoj razini svijesti. Danas, primjerice, ljudi koriste izvore energije, pale i gase trošila energije, a da nisu svjesni što rade. Ne vide i ne čuju. Često odu van kuće i ostave svjetla, televizore, kompjutere upaljene. Kada bi vidjeli i čuli koje im poruke šalje priroda i svi osviješteni te kada bi bili svjesni toga što čine, gdje bi nam bio kraj?

Ugledan ste znanstvenik. Zašto ljudi nerijetko suprotstavljaju vjeru i znanost?

Biti vjernik, katolik i biti Kristov – prirodno je. Stoga te duboke, duhovne kategorije još uvijek nisu uopće shvaćene u proširenom društvu pa čak ni u vjerskom, hrvatskom, svjetskom. Biti vjernik i znanstvenik može se čak nazvati oksimoronom. Međutim, to je potpuno irelevantno jer to što ljudi zovu vjerom nalazi se u svakom čovjeku. Kao laik koji je najmanje triput dosad ‘umro’, javno svjedočim dubinu osobne vjere i susreta s Isusom. To šokira tzv. intelektualce (redukcionističkog materijalizma) jer nije prihvatljivo svjedočiti javno vjeru u ovim antibožjim, hipnotiziranim društvima konzumacije.

Ako smo vjernici, zaživimo onda ljubav i pobijedimo Kristovom ljubavlju, pobijedimo primjerom. I kad radim kao znanstvenik po svijetu, također sam vaš-naš veleposlanik, u svakom segmentu i svakoj sekundi. Rado naglašavam da u Hrvatskoj postoje brojni nevjerojatno sposobni, pametni i čestiti ljudi (vjernici i »nevjernici«’). Pobijedit ćemo mi, ljudi, ljubavi, ne samo radi nas, Hrvata, jer na planetu postoji jako mnogo takvih divnih ljudi. A mi, ‘inozemci’, doći ćemo živjeti u Hrvatsku, kao i naši iskreni pro-hrvatski prijatelji ‘stranci’.

Danas je u modi religijska indiferentnost. Zašto se današnji čovjek boji priznati da je vjernik?

Pa koliko vidim, u svijetu se ljudi ne boje priznati da su vjernici, kao ni da su Amerikanci ili Nijemci ili Talijani. Recimo, u ruralnoj je Indiji dragi Bog živ, u Americi je normalno govoriti o Bogu, moj dekan je vjernik, a u mome se uredu u Švicarskoj svaki petak nas 4-5 profesora fizike molimo Isusu Kristu i to svi smatramo – normalnim. Dapače, oni su ponosni! A što ih čini ponosnima? Vjera i samopoštovanje jer jedino vjera oblikuje zdravo samopoštovanje što ih čini ponosnima prema onome što jesu.

Mi smo Hrvati kao nacija zaboravili što je normalno nacionalno samopoštovanje te neprestano sociološki, politički i financijski dopuštamo manipulacije raznih središta moći te se globalno osjećamo neslobodni. Što drugo možemo i biti osim Hrvati, stoga je normalno da najprije u svome biću zaživimo hrvatstvo. To nam je svakome majka dala. Čovjek koji ne voli i ne poštuje svoju majku i svoju domovinu, ne može zaživjeti svoje ljudstvo.

Postoje dva pristupa. ‘Nevjernici’ smatraju da je sve krenulo iz Velikog praska, odnosno iz jedne točke tzv. singulariteta, te da se energija prostrla univerzumom slijedeći zakon fizike koji također evoluira te da se su nakon galaktika i ‘prajuhe’ iz-evoluirali praorganizmi, biljke, životinje te mi, po njima, visokoevoluirani sisavci. Kao vjernik odgovorno potvrđujem da je univerzum kreirao dragi Bog, imao je i izbora, a mi smo kreirani kao Božja, duhovna bića i samo smo privremeno u tijelima (koja su ‘iluzija’, odnosno samo privremeni, dinamički ples energije). Život i kreacija doslovce su beskonačni u prostor-vremenu. Mi smo slobodni u ko-kreaciji, Stvoritelj se ne miješa, osim ako iskreno zamolimo pa nam providnost manifestira baš ono što u dubini želimo, a to je životna milost.

U jednom svom razgovoru izjavili ste sljedeće: »Svi smo mi intelektualno podcijenili uzrok svega što jest«. Možete li ovo malo obrazložili?

Problem je u tome što ljudi ne znaju ili se ne mogu složiti tko je dragi Bog. Većina ljudi u katoličkim zemljama poput Hrvatske misle da je to mudri stari djedica koji živi na oblacima te da se sve događa u nekoj krutoj »zakonskoj« relaciji, On i mi. Dragi Bog biće je beskonačno inteligentnije i kompleksnije nego što mi možemo obuhvatiti umom. Njemu-Njoj ništa nije potrebno, a najmanje naše »cjenkanje« s Njim.

Sve to kreće i završava u materijalizmu i materijalističkom pristupu, jedino što nam potpuno razbija koncepciju nevjerojatna su čuda Božje milosti koja nas svakodnevno okružuju. Čovjeku je potrebno puno vremena kako bi izgradio vjeru u bilo što pa čak i u sebe, te će stoga sasvim sigurno morati proći jako puno vremena da Hrvati ponovo izgrade vjeru u nevjerojatnu, nesagledivu i oku nevidljivu snagu Boga. U tome je zapravo najveći apsurd jer svako i najmanje zrnce prašine, svaki atom svjedoči o Božjem prisustvu.

davor_pavuna_business_hr

Uzmimo samo za primjer proljeće kada potpuno bahato prihvaćamo novo lišće na drveću kao, jednostavno, proljeće. Pa to je pravo Božje čudo! Svakog proljeća, kao po nekoj čaroliji, iz suhih grana izlaze pupoljci. Koliko ste se puta zapitali odakle to dolazi? Kada ste zadnji put prošetali prirodom i osjetili snagu Boga u svemu? Razmislite, ako sada imate 30 godina, pred vama je možda u najboljem slučaju još 45-50 proljeća, a vi ga puštate da prolazi neprimijećeno bez čuđenja. Čarolija je uvijek i svugdje oko nas, a mi je jedino nastojimo objasniti i oduzeti joj njezinu stvarnu snagu. Osim što se neprestano divim Božjoj poeziji u kreaciji, sve vidim kao atome, molekule, dinamički ples energije oko sebe i u sebi. Osjećam se kao Božji pjesnik!

Sve to ujedno svjedoči i u prilog tome da Bog postoji te da vjerujemo u Njega jer sa svime time normalno živimo. Međutim, govori i o tome kako prihvaćamo Boga zdravo za gotovo. Jeste li se zapitali kakve to posljedice ima na prirodu i naš okoliš? Riječima se ne može objasniti transcendentalni dio vjere, ta stalna prisutnost Božjeg bića koja se posvuda spontano manifestira kroz nas. To je potpuno jasno u Kristovu nauku, ali mnogi to zasada još ne vide. Osim toga, vjeru ima svaki čovjek, čovjek ne može živjeti bez vjere jer svaka osoba planira slijedeću akciju, a to je implicite vjera u zakon univerzuma.

Kako vaša obitelj i bližnji gledaju na vaš angažman u švicarskom Politehnikumu u Lausannei (EPFL) te u savjetničkom timu američkog predsjednika?

Radosni su jer su svi suverene, nezavisne ličnosti i svatko ima svoj životni cilj i strast. Osim toga, znaju da se volimo i podržavamo – dinamički. Ujedno, navikli su da putujem po svijetu i djelujem posvuda jer tako živim oduvijek i to nije ništa novo. Čak im je sada svima lakše jer su djeca veća, a i imam brojne suradnike i reputaciju pa mi mnogi pomažu. Bilo je drastično teže sredinom ’90-ih kad sam sâm samcat provodio tjedne gradeći novu viziju i novi laboratorij u Synchrotronu u Wisconsinu, u Americi, a moja su preslatka djeca s mamom bila u Rovinju. Trenutačno svi pričaju o mojim uspjesima. Tajna je vrlo jednostavna. Tisuće sam dana i noći uložio u svoju stručnost, a ta je cijena na privatnom planu većini ljudi neprihvatljiva. Stoga i ne postižu vrhunce. Janica Kostelić uvijek je trenirala u svim uvjetima i samo se tako stiže do mjesta pobjednika.

Znanstveno je dokazano da je minimalno 10.000 sati fokusiranog rada i studija nužno da se dosegne status lidera-velemajstora u struci. Sa 8.000 sati tek ste vrlo dobri. Moja obitelj i svi prijatelji to znaju. Oni me podržavaju i vole kakav jesam. Na tome sam im neizmjerno zahvalan i svaki im svoj trenutak dajem kroz pažnju i ljubav. Postoje i mnogi drugi ljudi koji mi ulaze u život i koji čine moju proširenu obitelj, a koje također beskonačno i bezvremenski volim. U životu stvarno ne morate putovati daleko da biste osjetili ljubav i davanje te nevjerojatno učenje od svih i svega. Život je predivan i život je čudo. Moja je supruga jednom divno rekla: »Ti si mogao biti i fratar, toliko si posvećen!« Moja strast prema dragom Bogu i izazovima dekodiranja kreacije tolika je da se to vjerojatno osjeća u mojim predavanjima i životu općenito.

Biste li još nešto dodali za kraj ovog razgovora?

Naglasio bih ovu važnu poruku za sve Hrvate: Mi smo Hrvati kao nacija zaboravili što je normalno nacionalno samopoštovanje te smo duhovno zapravo upali u krizu. Posljedično, u toj kolektivnoj hipnozi i strahu, neprestano sociološki, politički i financijski dopuštamo manipulacije raznih središta moći te se globalno osjećamo neslobodni. Što drugo možemo osim biti Hrvati, stoga je normalno da prvo u svome biću zaživimo – hrvatstvo. To nam je svakome majka dala. Čovjek koji ne voli i ne poštuje svoju majku i svoju domovinu, ne može zaživjeti svoje ljudstvo. A Put, Istina i Život jesu Isus Krist. Kada se nominalno nas 90 % katolika stvarno otvorimo i postanemo Kristovi, tada ćemo se osloboditi ovozemaljskih ‘Cezara’ i u Lijepoj Našoj procvjetat će rajski vrt. Ali na svakome od nas zadatak je da otvorimo srce Isusu jer On nam je rekao: »’Volim te kakav god bio«. Ja jesam i … neprestano kucam!.

Priredio: Ivan Remeta – Johnny