Davor Dretar Drele:  Imam pravo i obavezu smatrati se kompletnim Zagorcem

Davor Dretar Drele: Imam pravo i obavezu smatrati se kompletnim Zagorcem

„Kolikogod se govorilo kako Zagrebom odnosno njegovom periferijom vladaju narodnjaci i drugi supkulturni procesi ne mislim da je tako. Za dvadesetak godina to će biti prava europska metropola i u glavama ljudi i u izgledu“

Razgovarala: Snježana Kratz

Televizijski i radijski voditelj Davor Dretar, poznat kao Drele govori nam kako doživljava Zagreb, svoj rodni grad.

„Žao mi je što Milan Bandić nije fontane ispred Nacionalne i Sveučilišne knjižnice produljio sve do Inine zgrade. Trebalo bi napraviti nešto upečatljivo, primjerice most na kojem su fontane ili nešto drugo.“

Zašto volite Zagreb?

Zagreb volim zato što sam tu rođen i zato što je to grad koji mi je dokazao da nisam pogriješio što sam tu ostao a imao sam priliku otići iz njega. Dokazao mi je da sam ispravno postupio.

Zašto?

Zato što se pretvara u jedan prekrasan grad u kojem je sve ljepše živjeti. Pri tom ne mislim samo na njegov vizualni identitet već na sveukupni kulturološki izričaj. Kolikogod se govorilo kako Zagrebom odnosno njegovom periferijom vladaju narodnjaci i drugi supkulturni procesi ne mislim da je tako. Za dvadesetak godina to će biti prava europska metropola i u glavama ljudi i u izgledu.

Nije izgubio europski štih?

Ne, iako ga gotovo svakih dvadesetak, tridesetak godina p(r)otresaju migracije i promjene.

Što Zagrebu nedostaje?

Mogućnost da umjetnici na svoj način stvaraju kulturu, da se primjerice na Gornjem Gradu urede lijepi prostori i svojevrsni mali kulturni centri,u kojima će se „događati kultura“,baš kako je to u svijetu u drugim europskim gradovima. Kad prođem gornjogradskom jezgrom volio bih vidjeti uređene fasade a ne pred sobom imati sliku derutnih zgrada i dvorišta – štakorana. Volio bih da ljudi koji tamo žive imaju u tom smislu normalne uvjete za život. Ako grad ima novaca neka im pomogne. Inače, nama nedostaje tzv. „landmark“ kako to imaju gradovi u svijetu poput Eiffelovog tornja u Francuskoj.

A zagrebačka katedrala?

To je krasan sakralni objekt , ali kada odete izvan Hrvatske i vidite kakvih sve zdanja ima shvatite da nam zaista treba jedna prepoznatljiva, monumentalna točka koja će određivati grad. Jedan „landmark“. U Austriji primjerice svako selo i grad ima sličnih sakralnih i drugih ljepota. Žao mi je što Milan Bandić nije fontane ispred Nacionalne i Sveučilišne knjižnice produljio sve do Inine zgrade. Trebalo bi napraviti nešto upečatljivo, primjerice most na kojem su fontane ili nešto drugo.

Što kažete na rušenje zgrade Paromlina ?

Trebalo ju je i prije srušiti. To je bilo staro i zapušteno zdanje,toga nam ne treba po gradu.

Kažu da bi tamo trebao izniknuti multimedijalni centar.

Da, takve i treba graditi. Nedostaje Zagrebu jedno takvo mjesto. Na Gornjem gradu također treba oformiti manje multimedijalne prostore. Treba ga oživjeti onako kako je to učinio Beč. Gornjem Gradu treba puno muzeja i sličnih ustanova kao i lijepih mjesta za izaći. Volio bih da je Gornji Grad bolje uređen a ne da s njega otpadaju fasade i da je ono što vidim zapuštenost.

Vi ste „zagrebački dečko“?

U Zagrebu sam rođen, živim nedaleko bolnice Rebro na koju mi puca pogled s prozora. Išao sam u gimnaziju u Križanićevoj … Kak´ bi se reklo tu su me donijeli iz rodilišta u Petrovoj, od tud će me jednom i odnijeti.

Mnogi Vas smatraju osobom s dobrom dozom humora. Koliko ga Zagrepčani imaju?

Zagrebački štih humora postoji i često u njemu uživam. Izbrušeni je to način, čak blizak onom engleskom humoru.

A onom iz filma „Tko pjeva zlo ne misli“?

Nisu više to ta vremena, niti vremena takvog humora kada se Samoborčekom odlazilo na izlete. Zagreb nije više mali grad već grad posla, uspjeha… Zagreb je danas moderan grad pa ima i takav humor.

A što kažete na jezik, česte tuđice? Anglizme? Koliko u svemu modernom njegujemo „dragi naš kaj“?

Jezik je živa tvorevina, način na koji govorimo i koji je određen. Ipak, vremena su u tom smislu evoluirala. Sviđa mi se način na koji se danas razvija jezik. Treba svakako postojati službeni odnosno standardni ali ne možete očekivati da će se on u svakoj prilici i govoriti.

Svojedobno ste u talk showu s novinarom Kristijanom Petrovićem Kikijem imali priliku neprekidno „govoriti“ 36 sati i ući u Guinnessovu knjigu rekorda.

Ima dosta godina od toga ali bilo je to zabavno iskustvo i ne tak teško. Jedna noć.

Što čini dobrog voditelja? Rađa se takav? Postaje učenjem?

Svakako treba biti odgovarajuće lud ali i neminovno gledat oko sebe, osluškivati.

Voditelj ste na Narodnom radiju. Kako odolijevate okružju ljepotica i kolegica Tatjane Jurić, Doris Pinčić, Nives Čanović ?

U sve sam njih zaljubljen! Hofiram im bez prestanka i čak ne toliko koliko bih želio. To je dio života kojim nisam zadovoljan.

Jeste li zadovoljni televizijskim aktivnostima. Vodite kviz „Pet na pet“ pa koliko su Zagrepčani kvizomani?

Zanimaju ih kvizovi, da. Mi već snimamo nove epizode koje će ići na jesen.

Kada ćete u Varaždin na Špancirfest?

Čim počne u kolovozu, jedva čekam tamo otići jer imam puno dobrih prijatelja. Sad sam na odmoru, od sredine srpnja počinjem raditi a obitelj odlazi na more. Ja ostajem doma kao dobar pas.

Koliko ste Zagorec? Kada se spomenete Zagorje je neodvojivo od Vas?

Po mami i tati jesam Zagorec, mama je porijeklom oko Krapinskih toplica a tata je iz Bednje. Kada se sjetim, tamo sam provodio krasne dane. Imam pravo i moralnu obvezu smatrati se kompletnim Zagorcem. Da, ja sam jedan korektan Zagorec.

 

 

Komentari su zatvoreni