Daroviti učenici – “slučajni putnici” u obrazovnom sustavu

Daroviti učenici – “slučajni putnici” u obrazovnom sustavu

Trebaju nam promjene obrazovnog sustava i rada s darovitom djecom

»Vrlo često škole ne žele vidjeti dijete kao darovito. Lakše im je da takvo dijete tretiraju kao prosječno. Kada bi darovita djeca bila dovoljno stimulirana puno bi ih se više bavilo znanošću. Sigurna sam da darovita djeca mogu biti lideri i da mogu kvalitetno doprinijeti boljitku zajednice. Važno je s tom djecom raditi i na razvoju njihovih socijanih vještina«, zaključuje psihologinja Benaković Ranogajec

Valentina Vukoje

Već smo pisali o darovitoj braći Lovri i Filipu Smiljanić, koji su uključeni u program za darovitu djecu Iskrice. Riječ je o programu koji su verificirali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) te Agencija za odgoj i obrazovanje. Program provodi Udruga Vjetar u leđa, koja nema stalno zaposlenih djelatnika već se za potrebe darovite djece brine pet psihologa, dva odgajatelja i profesorica kemije. Upravo je rad s darovitom djecom vrlo često sveden na dobru volju i entuzijazam pojedinaca, često profesora koji za dodatan angažman nisu plaćeni. MZOS je u ovoj godini osiguralo oko tri milijuna kuna za darovite učenike, a za financijska sredstva Ministarstva javilo se samo 30 osnovnih i 30 srednjih škola u Hrvatskoj.

»Mnogi daroviti pojedinci nisu u životu dostigli ništa osim uobičajene prosječnosti, ali mnogi uporni pojedinci su, i pored brojnih teškoća i nedostataka u okruženju u kojem su odrastali, postigli iznadprosječne rezultate. Poticajna okolina može znatno olakšati zadovoljavanje razvojnih potreba i omogućavanje postizanja visokih postignuća kod svakog djeteta«, smatra prof. Matijević

»Darovita djeca imaju posebne potrebe koje ne mogu zadovoljiti u redovnom programu. Poznato je da djeci s posebnim potrebama treba jedna vrsta podrške, tako i darovitoj djeci isto treba podrška. Darovita djeca rade drugačije, brže i bolje u odnosu na svoje vršnjake. Darovito je dijete obično dvije godine ispred svoje kronološke dobi«, pojašnjava Ksenija Benaković Ranogajec, psihologinja u Dječjem vrtiću Mali princ, koja je zajedno sa suprugom Sinišom osnovala Udrugu Vjetar u leđa.

Oni žele istraživati i znati više

ksenija-ranogajec-benakovic

Ksenija Benaković Ranogajec

Benaković Ranogajec smatra da su redovni programi za darovitu djecu često dosadni i darovita ih se djeca brzo zasite. »To je onda prostor za ponašanja koja nisu adekvatna. Oni jako vole istraživati, a ako nemaju mogućnost istraživanja, onda takva djeca kreću sama u istraživanje. Tako smo imali jednog dječaka koji je kroz prozor bacao škarice jer je htio vidjeti kako one padaju. Jedno nam je dijete u grupu donosilo različite kukce. Darovita djeca imaju tisuću i jedno pitanje na koje moraju dobiti odgovor. Potrebno im je jedno mjesto gdje mogu postaviti pitanja, raditi pokuse, istraživanja i pričati o tome«, smatra psihologinja Benaković Ranogajec.

Kada se govori o darovitoj djeci nemoguće je nespomenuti obrazovni sustav i brigu za daljnji napredak takve djece. Naša sugovornica navodi kako deklerativno postoji briga za darovitu djecu.

»Preporuča se da se u predškolskim ustanovama vodi briga za darovitu djecu na dva načina. Jedan način je kroz redovni rad odgojnih skupina, gdje se za takvu djecu planiraju dodatne zanimljive aktivnosti i gdje oni mogu sami motivirati ostale. Drugi način je organiziranje kratkih specifičnih programa. To nije lako organizirati jer su jako velike odgojne skupine. Teško se posvetiti darovitom djetetu u grupi od 30-ero djece. Darovitom djetetu trebalo bi se omogućiti i preskakanje razreda. No roditelji se često ne odlučuju za taj potez jer onda djete gubi svoje prijatelje. Darovita su djeca intelektualno naprednija od svojih vršnjaka, no emotivno su u skladu s njima«, objašnjava Ranogajec Benaković.

»Nisu sva djeca darovita. Postoje djeca koja imaju neki talenat, ali darovite djece ima oko dva, tri posto u cjeloj populaciji. Postoje predrasude da toj djeci ne treba pomoć. Ljudi misle da su ta djeca pametna i da je to dovoljno da uspiju. Ona stoga često podbace ako nemaju podršku«, kaže psihloginja Benaković Ranogajec

Poticati i uporne s iznadprosječnim rezultatima

Iz MZOS-a su nam potvrdili kako ne vode registar darovitih učenika, tako da još uvijek ne postoji točan podatak o broju darovitih učenika u Hrvatskoj. Profesor Milan Matijević s Katedre za didaktiku i pedagogiju Učiteljskog fakulteta u Zagrebu tijekom svog dugogodišnjeg rada sudjelovao je u izradi nekoliko elaborata za promjene u hrvatskom školstvu, a trenutačno vodi znanstveni projekt Nastava i škola za net generacije: Unutarnja reforma nastave u osnovnoj i srednjoj školi. Matijević s dozom opreza gleda na definiranje darovitosti kod određene djece. On smatra kako bi se postojanje registra darovitih učenika negativno odrazilo na privatni život obitelji i razvoj takve djece.

»Darovitost je samo pretpostavka za uspjeh u nekom području djelovanja odnosno samopotvrđivanja. Mnogi daroviti pojedinci nisu u životu dostigli ništa osim uobičajene prosječnosti, ali mnogi uporni pojedinci su, i pored brojnih teškoća i nedostataka u okruženju u kojem su odrastali, postigli iznadprosječne rezultate. Poticajna okolina, napose obitelj i škola, mogu znatno olakšati zadovoljavanje razvojnih potreba i omogućavanje postizanja visokih postignuća kod svakog djeteta«, smatra Matijević.

Rješenje je u organiziranje izvannastavnih aktivnosti u školama

On je izračunao kako dijete godišnje provede u školi između 175 do 180 dana, dok preostalih 185 do 190 dana ne ulazi u školsku zgradu. Profesor Matijević smatra kako se zbog toga ne može očekivati da škola preuzme odgovornost za sveukupni razvoj i učenje pojedinca. On predlaže da se u periodu kada nema nastave u školama, organiziraju izvannastavne aktivnosti jer smatra kako ne mogu svi roditelji voditi svoju djecu na drugi kraj grada ili u druge gradove da se zadovolje njihove potrebe i interesi za neke sportske, znanstvene ili umjetničke aktivnosti.

»Zgrade osnovnih škola se nalaze u svakom naselju. Nažalost, naša država jedva čeka da se neki učitelj osnovne ili srednje škole proglasi tehnološkim viškom te da ga se skine s platne liste umjesto da takvi učitelji preuzimaju obvezu organizirati rad s djecom u vrijeme kada u školskim zgradama nema nastave«, pojašnjava Matijević.

Logička igra

Logička igra

Kao glavne probleme u radu i praćenju darovite djece profesor Matijević vidi nedostatak ponude raznovrsnih aktivnosti u blizini mjesta stanovanja i odrastanja darovitog djeteta. »Prezaposleni roditelji ne mogu više puta tjedno odvoziti svoju djecu u neke centre izvrsnosti ili sportske klubove da bi njihovo dijete zadovoljilo svoj interese ili razvojne potrebe. Istina je da ideja o organiziranju dodatnih aktivnosti za svu djecu u zgradama osnovnih škola traži dodatni novac od države za opremanje školskih prostora i plaćanje profesionalnih stručnih voditelja, ali tako uložen novac se višestruko isplati. Roditelji su spremni participirati u plaćanju takvih stručnjaka u zgradama osnovnih škola kao što i danas plaćaju sportske trenere ili učitelje umjetnosti i stranih jezika u drugim ustanovama. Naravno dio takvih aktivnosti mogli bi volonterski voditi umirovljeni učitelji, bivši sportaši, znanstvenici i studenti bivši učenici osnovne škole«, predlaže Matijević.

Strategija Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta

Posljednjih se godina vrlo često govori o reformi obrazovnog sustava, a iz MZOS-a napominju kako je u planu donošenje Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja bi trebala riješiti i neke probleme u području obrazovanja darovitih učenika.

»Cjelovita kurikularna reforma sadržavat će i dio koji se odnosi na mjere za poticanje i razvoj darovitosti kod učenika. Te mjere potpore odnose se na kadrovsku strukturu koja bi programski osnaživala uočavanje, praćenje i poticanje darovitih učenika, a pritom se misli na edukaciju učitelja, nastavnika i stručnih suradnika kao i na angažman stručnjaka koji bi realizirali instrumentarij za identifikaciju darovitih učenika. Također, za sustavno rješavanje obrazovanja darovitih učenika potrebno je provesti identifikaciju učenika za cijelu generaciju kako bi se time obuhvatila sva potencijalno darovita djeca. Naglašavamo i problematiku obuhvaćanja cijele vertikale sustava obrazovanja, rad s predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom darovitom djecom«, ističu iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Profesor Matijević je sumnjičav u pogledu donošenja takvih strategija. Ističe kako je odbio poziv da sudjeluje u timu koji je bio uključen u izradu Strategije, zbog toga jer smatra da je već napisano puno strategija i planova u posljednjih 20-ak godina, koje nisu dale dobre rezultate, ali niti toliko željene promjene.

»Vodeći ljudi u Ministarstvu pokazuju iz pristojnosti interes prema struci, ali najčešće ne prihvaćaju konstruktivne prijedloge ili iz straha od politike koja ih je tamo dovela ili iz neznanja i nerazumijevanja suvremenih trendova u školstvu i obrazovanju. Već je nekoliko elaborata o promjena u organizaciji obveznog školovanja izrađeno s narudžbom od strane bivših ministara, ali ništa nije provedeno«, razočaran je profesor Matijević.

Ukinuti opći uspjeh učenika kao glavni kriterij za upis u srednju školu

On se dotaknuo još jednog problema s kojima se susreću učenici u Hrvatskoj. Riječ je o izračunavanju prosječnih ocjena kao mjerila za opći uspjeh učenika. Matijević takvo ocjenjivanje vidi kao besmisleno i ističe kako ono određuje životnu sudbinu pojedinca. »Jedna odluka bilo kojeg ministra da ne treba uzimati opći uspjeh učenika, izračunat kao prosječnu ocjenu iz ocjena za sve nastavne predmete, kao glavni kriterij za upis u srednju školu, rasteretila bi mnogobrojne učenike, roditelje i nastavnike briga i straha te nepotrebnog pritiska da se učenicima daruju ocjene kako ne bi imali problem pri upisu u neku školu. Danas najdarovitije dijete za matematiku koje nije u školi zavoljelo povijest ili kemiju, biologiju ili koje nije spretno u sportskim aktivnostima, neće uspjeti upisati matematičku gimnaziju jer nema prosjek 5,00.Više je država u svijetu koje ne upisuju djecu u srednju školu na temelju prosječne ocjene za opći uspjeh negoli onih u kojima je to jedini kriterij kao u Hrvatskoj. Ministri i ministrice koji dolijeću na hrvatsku prosvjetnu zrakoplovnu luku nemaju razumijevanja za taj problem, nego se stalno čude visokom broju odlikaša na kraju osnovne škole«, zaključuje Matijević.

Mišljenje o darovitom djetetu pospremljeno u ladici

Jedan od njezinih poslova u Dječjem vrtiću Mali princ je pisanje mišljenja o djetetu koje se upisuje u osnovnu školu. Priznaje kako joj je teško kada čuje da je njezino mišljenje o nekom darovitom djetetu završilo u ladici komisije.

»Vrlo često škole ne žele vidjeti dijete kao darovito. Lakše im je da takvo dijete tretiraju kao prosječno. Kada bi darovita djeca bila dovoljno stimulirana puno bi ih se više bavilo znanošću. Sigurna sam da darovita djeca mogu biti lideri i da mogu kvalitetno doprinijeti boljitku zajednice. Važno je s tom djecom raditi i na razvoju njihovih socijanih vještina, sposobnosti vođenja, suradnje, razvijati njihove prezentacijske vještine kako bi jednom mogli biti lideri«, zaključuje psihologinja.

*Objava članka je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.