Danas slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti

Danas slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti

(Foto: Predsjednik dr. Franjo Tuđman čestita hrvatskim vojnicima u Kinu)

Akcijom Oluja oslobođeno je oko 11 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja, a oslobađanje Knina bila je kruna akcije. Akcija je počela u petak, 4. kolovoza, u pet sati…

Dogodilo se na današnji dan:

Hrvatska danas slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, sjećajući se 5. kolovoza 1995. kada je u akciji Oluja oslobođen grad Knin, središte srpske pobune od početka 1990-ih.

Akcijom Oluja oslobođeno je oko 11 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja, a oslobađanje Knina bila je kruna akcije. Akcija je počela u petak, 4. kolovoza, u pet sati. Građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje porukom se obratio tadašnji predsjednik države dr. Franjo Tuđman, pozvavši ih da ostanu u svojim kućama. U ranim večernjim satima 4. kolovoza javnost je upoznata s time da akcija teče prema planu. Te večeri Hrvatska vojska i policija oslobodile su Sveti Rok, svega su nekoliko kilometara od Knina koji je u okruženju, kao i više gradova na okupiranim područjima. U subotu, 5. kolovoza, točno u podne na kninskoj se tvrđavi zavijorila dvadesetmetarska hrvatska zastava.

franjo-tudman-kninHrvatska vojska i policija oslobodile su i Gračac, Lovinac, Benkovac, Kijevo, Vrliku, Primišlje kraj Slunja te više prometnica. Oslobođena je i Dubica te su hrvatske snage došle na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i BiH. U nedjelju, 6. kolovoza, stigle su vijesti o oslobađanju Plaškog, Ličkog Osika i Vrhovina, Obrovca, Korenice, Slunja, Plitvica… Dan kasnije, 7. kolovoza, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak objavio je da je, nakon 84 sata, akcija Oluja u bivšim sektorima sjever i jug završena. Poginulo je 174 i ranjeno 1430 pripadnika hrvatskih snaga.

1898. – U Zagrebu rođen hrvatski kazališni glumac i redatelj Vatroslav Hladić (umro 18. ožujka 1965. u Rijeci). Od najranijeg je djetinjstva zavolio kazalište. Počevši kao član putujućeg kazališta pod ravnanjem Josipa Maričića, Hladić je neko vrijeme lutao po provincijskim gradićima.

Prvi stalni angažman dobiva za Prvoga svjetskog rata u Vojničkom kazalištu u Bjelovaru, da bi ubrzo pristupio novoosnovanom kazalištu u Varaždinu, gdje i prvi put režira. Po svršetku rata prelazi u Osijek, a potom u Split, gdje je, po vlastitim riječima, proživio najljepše razdoblje kazališnog života. U Splitu glumi s velikim imenima hrvatskog glumišta, poput Nine Vavre, Josipa Pavića i Ive Badalića. Nakon Splita angažiran je u Zagrebu, zatim ponovo u Osijeku, gdje doživljava ovacije na proslavi 25-obljetnice umjetničkog rada, tumačeći Oswalda u Ibsenovim Sablastima. Nakon tridesetogodišnjeg predanog rada biva nagrađen mjestom ravnatelja drame državnog kazališta u Dubrovniku, u koje dolazi 1942. Na kraju se vraća u Bjelovar. U plodnoj karijeri, Hladić je tumačio i mnoge druge uloge, od kojih izdvajamo Ignjata Glembaya, Lenbacha i Shakespeareova Jaga.

Razdoblje između dva rata, kad je kazalište mijenjalo strukturu pretvarajući se iz putujućih družina u državne ustanove, a glumačko je umijeće sve više gubilo romantičke nesređeno-boemske okvire, sve se više profilirajući u staloženi kulturni i javni rad Hladić neizravno opisuje u autobiografiji koju je nazvao Život glumca. Na jednom mjestu kaže: „Ni jedna uloga, ma kako savjesno odigrana, ne smatra se dovršenom, dok poslije posljednjeg čina ne padne zavjesa i ne čuje se pljesak, uobičajeni znak odobravanja. Tek tada je rad dovršen“.

1914. – U Zagrebu rođen Stjepan Šulek, hrvatski skladatelj, violinist i dirigent (umro 16. siječnja 1986. u Zagrebu).  Bio je i veoma cijenjeni pedagog i akademik. Poput mnogih hrvatskih skladatelja u početku je stvarao djela obilježena folklornim značajkama, ali je brzo napustio tzv. nacionalni smjer. Međutim, nisu ga zadovoljila ni postignuća suvremenih glazbenih strujanja, pa se okrenuo klasici. Humanist, pacifist, čovjek široke kulture, Šulek je i bez programatske određenosti stvarao djela s idejom o trijumfu dobra i humanosti nad svim zamkama i stranputicama što se isprečuju na čovjekovu putu. Njegov bogat opus obuhvaća 8 simfonija, 4 klasična koncerta za orkestar, 10 instrumentalnih koncerata i drugih djela koja govore o izrazitom simfoničaru. I kad je pisao operu, prišao joj je prije svega kao simfoničar. Već 1957. u operi Koriolan, za koju je sam sastavio libreto prema Shakespeareu, gradi trostavačnu simfoniju velikih razmjera. Gotovo dvanaest godina poslije nastaje njegova druga opera prema Shakespeareu – Oluja.

Na području vokalne glazbe napisao je kantatu Zadnji Adam na Kranjčevićeve stihove; na riječi Dobriše Cesarića nastala je Pjesma mrtvog pjesnika za glas i klavir, a ciklus Strah temelji se na stihovima Đure Sudete. Jedino a cappella vokalno djelo – Baščanska ploča – za mješoviti zbor napisao je pri kraju života, 1980. godine. Šulek se postupno priklonio tezi da u umjetnosti ne treba pošto-poto težiti originalnosti.

1994. – Hrvatski slikar Ivo Vojvodić umro je 5. kolovoza u rodnom Dubrovniku u 71. godini života. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je odmah poslije Drugoga svjetskog rata , a tri godine kasnije, nakon izvrsnog uspjeha na Akademiji, primljen je na daljnji dvogodišnji studij kood prof. Đure Tiljka. Prvi put izlaže na skupnoj izložbi 1953. u Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu. Ukupno je izlagao na pedesetak samostalnih i 250 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Marilyn Monroe bila je poput porculanske figurice – od svakog željena, ali krhka i ranjiva. Nije dobivala ljubav za kojom je čeznula

1962. – U Hollywoodu, u državi Kaliforniji, zbog prevelike konzumacije tableta, umrla filmska glumica Marilyn Monroe (Norma Jean Baker, rođena 1. lipnja 1926. u Los Angelesu), koju su filmski djelatnici zbog njezine erotske privlačnosti razvili u seksualni simbol. To joj je donosilo mnoge uloge, no time nije bila zadovoljna jer je željela pokazati talent za stvarnu glumu. Zapažaju je u ulogama koje je odigrala u filmovima Džungla na asfaltu, Niagara, a zatim dobiva uloge (ukupno 30) lakovjernih, naivnih i osjećajnih plavuša (Neki to vole vruće). Inače, njezinu smrt povezuje se i s predsjednikom SAD-a J F. Kennedyjem zbog romanse.

Ova najslavnija poslijeratna platinasta ljepotica američkog filma doživjela je sličnu sudbinu kao njezina predratna prethodnica i imenjakinja Jeane Harlow. Na isti su način iz pokrajine stigle u središte snova – Hollywood, proživjele kratak, ali buran život i završile samoubojstvom.

Marilyn nije bila raskošno darovita, no imala je nešto što naprečac osvaja. Osporavali su joj svaku darovitost, a kad se udala za znamenitog američkog dramatičara Arthura Millera, govorilo se da se meso vjenčalo s mozgom. Zapravo nije bilo tako. Marilyn Monroe pokazala je mnogim slavnijim umjetnicima kako se treba kretati pred kamerom i na svoj pomalo naivan i nevješt način graditi ulogu koja se pamti.

Bila je poput porculanske figurice – od svakog željena, ali krhka i ranjiva. Nije dobivala ljubav za kojom je čeznula. Svojim nastupima punila je filmske blagajne, a sama je bila uvijek bez novca i na kraju umrla s praznim bankovnim računom. Od množine obožavatelja, od svih onih kojima je pružala sebe, nitko njoj nije pružio razumijevanje. Milijuni ljudi u svijetu su joj zavidjeli, njoj koja je u stvarnosti bila duboko nesretna.

a1_41963. – U Moskvi predstavnici Sovjetskog saveza, Velike Britanije i SAD-a potpisuju sporazum o zaustavljanju nuklearnih pokusa u zraku, svemiru i vodi; Francuska i Kina odbijaju ga potpisati. Sporazum je u priličnoj mjeri posljedica kubanske krize i početka popuštanja napetosti nakon nje.  (zg-magazin)