Dan svetog Patrika

Dan svetog Patrika

Tko je bio ovaj irski svetac?

Osim što je sveti Patrik zaštitnik Irske, on je i zaštitnik Nigerije, inženjera i svih ljudi koji se boje zmija

Danas je Dan svetog Patrika, sveca zaštitnika Irske (na engleskom Saint Patrick’s Day/The Feast of Saint Patrick i/ili na irskom gaelskom Lá Fhéile Pádraig), nacionalni praznik u Irskoj, vrlo popularan i omiljen u mnogim zemljama svijeta, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o katoličkom blagdanu koji je profaniziran u 20. stoljeću.

Svetkovina u čast sv. Patrika stara je više od tisuću godina. Profanizacija ovog blagdana objedinila je vjersko i folklorno blago Irske na marketinški vrlo uspješan način, pretvarajući tradicionalnu religioznu svetkovinu u globalnu proslavu svega što je irsko. Tako se danas Dan svetog Patrika obilježava i u onim krajevima koji nemaju izravne veze s irskom kulturom i kršćanstvom. Postoji poznata izreka da na ovaj dan mnogi požele biti Irci i da se ta želja sve više umnožava iz godine u godinu.

Na Dan svetog Patrika slavljenici su odjeveni u zeleno, zakićeni su listićima djeteline, pjevaju se tradicionalne irske pjesme i pleše se na tradicionalnu irsku glazbu. Na taj se dan jedu tradicionalna irska jela pripremljena od krumpira, usoljene govedine, kupusa, dimljene šunke i slanine, a slasni zalogaji se obilato zalijevaju irskim pivom, irskim viskijem i likerima.

Zelena boja, djetelina i vilenjaci

Teško je zamisliti proslavu svetog Patrika bez zelene boje i djeteline. Irska se i inače povezuje sa zelenom bojom: zelena je jedna od tri boje na službenoj irskoj zastavi, zelena boja dominira irskim pejzažima, livadama, travnjacima i pašnjacima, a i djetelina je lijepe izražajno zelene boje. Navodno da je nekad davno u prošlosti boja Irske i svetog Patrika bila plava. Opće prihvaćena zelena boja na Dan svetog Patrika boji sve redom u zeleno; ljude, ulice, ukrase, kolače pa čak i pivo. Magično zelene krigle piva su rezultat dodavanja likera od mentola u pivo.

Prema narodnom vjerovanju djetelina sa četiri lista znači sreću i onaj tko pronađe djetelinu sa četiri lista će biti sretan. S druge strane, usmena predaja kaže da je sveti Patrik koristio djetelinu sa tri lista kao simbol Svetog Trojstva, odnosno preko djeteline sa tri lista je ljudima objašnjavao otajstvo (misterij) trojedinoga Boga – Boga Oca, Boga Sina i Duha Svetoga.

Djetelinu sa četiri lista bi objašnjavao na način da četvrti listić predstavlja božju milost jer je djetelina sa četiri lista dosta rijetka. Djetelinu sa četiri lista znanost objašnjava kao rezultat mutacije gena. U Guinnessovoj knjizi rekorda piše da je Shigeo Obara iz Japana 2002. godine pronašao djetelinu-mutanta s najviše listova ikad, čak sa osamnaest listova.

Irske legende prepune su mitoloških bića i vilenjaka. Irski vilenjak ili »Leprechaun«, bradati je patuljak odjeven u zeleno s velikim šeširom na glavi. Legenda kaže da su ti vilenjaci bili postolari koji su novac od izrađenih cipela spremali u ćup koji su sakrili na kraju duge. Ako nekome uspije uloviti vilenjaka, leprechaun mu mora za oslobođenje ispuniti tri želje. Na Dan svetog Patrika Irci običavaju sakriti novčiće koje onda djeca traže, s nadanjem da će možda kroz potragu susresti i nekog vilenjaka.

Tko je bio sveti Patrik?

sv_patrikRođen je oko 385. godine u Velikoj Britaniji, u Škotskoj, koja je u to vrijeme bila pod rimskom vlašću i stoga je dobrim dijelom bila romanizirana. Roditelji su mu bili kršćani, a dali su mu ime Magonus Sucatus Patricius. Otac mu je bio đakon, koji je u starosti postao svećenik. Patrik je provodio prilično lagodan život ne mareći previše za vjeru. Kada mu je bilo 16 godina, irski gusari su ga oteli zajedno s tisućama drugih ljudi te je završio u roblju. U Irsku stiže kao rob, a njegov novi irski gospodar ga postavlja za pastira ovaca. Usamljen u divljini, jedino u društvu stada, počeo je razmišljati o Bogu i činiti pokoru. Nakon šest godina provednih u ropstvu čuo je glas da će uskoro biti oslobođen. I bio je osobođen, pobjegao je od svoga irskoga gospodara i vratio se kući u Britaniju gdje je postao đakon. Isti glas mu je rekao da se vrati u Irsku radi preobraćenja Iraca na kršćanstvo. Vratio se u Irsku gdje je organizirao biskupije širem zemlje pa i šire. Preminuo je 17. ožujka 461. godine u blizini irskog grada Downa.

Danas imamo mnogo priča vezanih uz svetog Patrika i njegovo pokrštavanje Irske. Jedno od raširenog vjerovanja je ono koje kaže da je sveti Patrik otjerao zmije iz Irske. U Irskoj gotovo da i nema zmija, guštera, gmazova. Legenda kaže da je sveti Patrik protjerao sve zmije iz Irske. Znanstvenici kažu da u Irskoj nema zmija jer se otok odvojio od kontinenta za vrijeme ledenog doba i da su tada nestale sve zmije i gmazovi sa otoka. »Protjerivanje zmija« iz Irske zapravo je samo slikovit prikaz protjerivanja poganstva i početak kršćanstva, i novog doba u Irskoj.

Sveti Patrik bio je veliki biskup i misionar koji je s poganstva obratio gotovo cijelu Irsku, obraćajući njezine stanovnike s religije druida na kršćanstvo. Za života je podigao 700 crkava, posvetio 350 biskupa i zaredio pet tisuća svećenika. Veći dio Irske postao je kršćanski u periodu kraćem od 30 godina.

Kad je tek stigao u Dublin, Patrik je predvidio da će to seoce jednog dana postati veliko i značajno mjesto. U obližnjoj regiji, kraljev sin ležao je mrtav u svojoj sobi, a proširila se i vijest o smrti njegove sestre koja se utopila u obližnjoj rijeci. I baš u tom trenutku u selo je stigao Patrik. Kralj Alphimus je dao obećanje Patriku da će cijeli „grad“, plemstvo pa i on sam biti kršteni u novoj vjeri ako mu vrati djecu u život. Predaja kaže da je Patrik, vidjevši priliku za pokrštavanje mnogo duša, oboje vratio u život. Nakon uskrsnuća kraljeva sina i kćeri, izgrađene su crkve, te su posvećene Patriku kao njihovu zaštitniku. Također, vjeruje se da je grad Dublin dobio ime po uskrsnuloj princezi Dublini.

Osim što je sveti Patrik zaštitnik Irske, on je i zaštitnik Nigerije, inženjera i svih ljudi koji se boje zmija.

Do 1970. irski su zakoni zabranjivali rad ugostiteljskim ma Dan svetog Patrika

Godine 1903. Dan svetog Patrika je postao državnim praznikom, međutim, sve do 1970. irski zakoni su zabranjivali pubovima i drugim ugostiteljskim objektima da rade na Dan svetog Patrika. Tek 1995. irska vlada kreće u kampanju da se Dan svetog Patrika iskoristi u reklamne i promotivne svrhe za promociju Irske i turizma u njoj. U Belfastu se Dan svetog Patrika slavi od 1998. Tradicionalni i praktični vjernici u Irskoj na Dan svetog Patrika, koji je tijekom korizme, ujutro idu u crkvu a poslijepodne slave najčešće u obiteljskom krugu.

Svjetovna proslava ovog dana daleko je glasnija i raskošnija. Festival za Dan svetog Patrika u Dublinu svake godine posjeti preko milijun ljudi, a taj dan obilježava i početak turističke sezone Irske. Slavlje uglavnom potraje nekoliko dana.

Proslave i parade na Dan svetog Patrika organiziraju se diljem svijeta. Dan svetog Patrika prvi je put službeno proslavljen 1737. godine u američkom gradu Bostonu, a na paradi su marširali irski vojnici koji su služili u britanskoj vojsci. Od tada se diljem SAD-a slavi Dan svetog Patrika, iako tamo nije službeni praznik. U Sjedinjenim Državama ovaj je praznik naglašeno sekularne prirode i slavi sve što je irsko, bez obzira da li je riječ o stvarnim događajima iz irske prošlosti ili mitovima i legendama. Da je proslava u Americi spektakularna i masovna nimalo ne čudi budući da je oko trideset milijuna amreičkih državljana podrijetlom iz Irske.

Velike proslave se također priređuju i u Australiji, Kanadi, Rusiji, Japanu, ali i širom Europe: u Velikoj Britaniji, Belgiji, Novreškoj i drugdje.

U posljednjih desetak godina Dan svetog Patrika slavi se i u Lijepoj našoj. U Zagrebu se najčešće organizira dvodnevni besplatni festivali s prilično bogatom ponudom i događanjima u centru grada. Hrvatsko-irska kulturološka udruga zapravo organizira taj festival. Promicanje irske kulture, glazbe i gastronomije glavni su ciljevi udruge. Spomenimo tek koncerte irske tradicionlane glazbe i zelenu paradu oldtimer automobila, ali i onih novijih modela autoindustrije, zelenih, naravno. Veselo je i u Rijeci te u ostalim dijelovima Hrvatske. Irska kultura ima mnogo poklonika u Hrvatskoj, mnogi Hrvati drže da imaju sličan mentalitet Ircima kad je u pitanju veselje i zabava tako da možemo očekivati da će u budućnosti proslave svetog Patrika zaživjeti još u većem broju sa još više posjetitelja.

Neka je sretan Dan svetog Patrika svima, a posebno onima koji danas slave. Živjeli! Ili kako bi Irci rekli Sláinte!

M. Funda