Dalmatinski šarac je najzdraviji češnjak u Europi

Dalmatinski šarac je najzdraviji češnjak u Europi

Bijeli luk iz Ljubitovice nedaleko od Trogira uzgaja se tradicionalnim načinom proizvodnje, ručno i bez mehanizacije. Prirodni je antibiotik, antiseptik i lijek za krvožilni sustav

»Nema češnjaka do onog iz Ljubitovice«, reći će svaki mještanin toga malenog mjesta Dalmatinske zagore između Trogira i Šibenika. I bit će u pravu. To više jer su istraživanja utvrdila da je to nutritivno najzdraviji češnjak u Europi. Međunarodni pokret »Slow Food« pod vodstvom osnivača Carla Petrinija, sa sjedištem u Italiji inicijator je spomenutog istraživanja, ali i svojevrsni pokretač osnivanja ljubitovačke Udruge proizvođača češnjaka »Šarac«(istoimena vrsta bijelog luka). Riječ je o biljci kojoj se reprodukcija obavlja razdjeljivanjem češnjeva, doznajemo od Zorke Turković predsjednice Udruge koja postoji od 2008. godine. Cilj je ustroja bio da se zaštiti ta autohtona poljodjelska vrsta kojoj je prijetilo izumiranje jer je od 90-tih godina naovamo proizvodnja ljubitovačkog (autohtonog ) bijelog luka gotovo prestala.

Zora_Turkovic_saracČešnjak na kojeg su mještani ponosni karakteristične je svijetlo roze, ljubičaste odnosno smećkaste boje prošarane uzdužnim crticama. Posebnog je okusa i mirisa, ne vuče na miris poriluka što je nerijetko slučaj s drugim vrstama bijelog luka i ima dobru dozu ljutine, sočnosti, tvrdoće i arome. »Ne podsjeća na običnu `kapulu´, ali ni ljutiku«, objašnjava nam Zorka Turković karakter toga dalmatinskog poljodjelskog blaga. Dodaje da tko ga jednom proba, okusom usvoji razliku između tog najzdravijeg europskog češnjaka i ostalih na tržištu. Luk šarac, doznajemo, može se nabaviti i u Zagrebu na tržnici Dolac odnosno u tzv. grupama solidarne razmjene gdje zagovaraju organske proizvode, a na tržnicama na moru šarac se prodaje tradicionalno u – pletenicama odnosno »reštama«.

Pletu ga kao i »naši stari«

Proizvođači ga pletu i prodaju po tri, šest, dvanaest i dvadeset i pet glavica baš kako su to nekada radili “naši stari”. Ozima je kultura, sadi se početkom studenog, a u proljeće mu je vrijeme zriobe u kojem ne podnosi kišne dane ni kisele kiše. Odgovara mu prozračno tlo, sunce, zemlja crvenica i drugi elementi mikro klime koja mu zapravo i daje na zdravstvenoj važnosti. Sve su te činjenice poznate mještanima Ljubitovice koja broji oko sto pedeset domaćinstava od kojih, kaže nam Zorka Turković, »gotovo svaka kuća sadi glasoviti češnjak«.

Plodovi se iz zemlje vade koncem lipnja i potom se luk suši petnaestak dana, nerijetko na suhozidima i to pola dana na suncu, a pola u sjeni. Zadnja je faza »obrade« češnjaka istodobno i klasiranje o čemu ovisi i cijena luka. Glavice prve klase moraju biti jednake veličine, ne smije im nedostajati češnjeva, a cijena po prvoklasnoj glavici kreće se do četiri kune. Zanimljivo je da ta biljka uz sebe ne voli »društvo« drugih lukovica poput ljutike, crvenog luka i sličnih, a u uzgoju šarca valja poštivati i »zakon« plodoreda. To je svojevrsna izmjena biljaka, odnosno kažu nam u udruzi »Šarac«, češnjak dvije godine zaredom ne smije doći na isto mjesto sadnje. Najbolje ga je posaditi tamo gdje je godinu prije bio zasađen bob, grašak ili krumpir. Taj ljubitovački prirodni antibiotik, antiseptik i poznati lijek za probavu prepoznali su ljudi iz organizacije »Slow Food«, koji su vjerni kupci dalmatinskog češnjaka. »Slow Food« pokret zasniva se na organskoj poveznici hrane i kulture, odnosno činjenici da razumijevanje (pre)hrane uključuje znanje ekonomije, povijesti, znanosti o okolišu, antropologije, estetike odnosno poštivanja i zagovaranja tradicionalnog načina proizvodnje.

Sudjelovanje na međunarodnom sajmu hrane »Slow Food«

Članovi udruge »Šarac« ističu kako svake druge godine već tradicionalno po nekoliko dana borave u Italiji u Torinu, na međunarodnom sajmu hrane »Slow Food«, gdje se okupljaju predstavnici iz cijele Europe. Prošle su godine na toj manifestaciji osim njih sudjelovali i Dubrovčani (slatko od naranče), Slavonci (kulen), ali i proizvođači sa otoka Paga (cvijet soli). Financijski su Ljubitovičane u prezentaciji rada i proizvoda podržali Talijani jer u drugom slučaju ne bi mogli inozemnim klijentima pokazati kako se uzgaja šarac i zašto je to najkvalitetniji europski luk. Kako bi ga se moglo kušati diljem Hrvatske, u udruzi kažu da bi im dobrodošla pomoć resornog ministarstva jer je unajmljivanje izlagačkog prostora odnosno štandova na sajmovima (posebice u Zagrebu) skupo, uključujući troškove puta i druge izdatke. Luk šarac može se naručiti elektronskom poštom (udrugasarac@gmail.com), a više informacija može se dobiti i na www.luk-sarac.hr.

sarac_okopavanje

U Udruzi nam kažu kako surađuju s Poljoprivrednom savjetodavnom službom u Trogiru koja ih podupire koliko može, nemalo i na popularizaciji za vrijeme tamošnje »Fešte od češnjaka«, ali i drugih manifestacija. Posjetitelji i znatiželjnici se tada mogu upoznati s načinom njegovog uzgoja, ali i ljekovitim svojstvima posebice kada je riječ o prehladi, problemima s krvožilnim sustavom i povišenim krvnim tlakom. U Ljubitovici, kaže nam Zorka Turković, »…na kuhinjski stol ništa ne ide bez češnjaka«, koji je mještanima »sveta biljka«. Za osnaživanje organizma recept je slijedeći: na žličicu domaćeg meda dolazi jedan češanj šarca kojeg valja dobro zgnječiti ili sitno nasjeckati i tako redom s medom (najbolje je uzeti dvanaest češnjeva) slagati u staklenku srednje veličine. Smjesu meda i češnjaka treba ostaviti tjedan dana da se sljubi i potom svako jutro valja konzumirati po jednu čajnu žličicu tog prirodnoga lijeka. Onima koji će prigovoriti karakterističnom mirisu bijelog luka predsjednica udruge poručuje kako je u odnosu na ljekovitost, miris najmanje bitan.

Snježana Kratz