Dalija Orešković: Hrvatskoj treba novi sustav vrijednosti

Dalija Orešković: Hrvatskoj treba novi sustav vrijednosti

Važno je da se biračima predstavi predstavi opcija koja će o javnim politikama promišljati na ozbiljan i dosljedan način i koja će imenom i prezimenom, a to znači društvenim kapitalom onih koji vode taj novi val ili pokret predstavljati neku garanciju građanima. Pruži li se toj opciji prilika i ako je neće iznevjeriti, mislim da će za većinu građana ostvariti nadu u bolji život, s rezultatima vidljivima u kratkom roku

Razgovarala: Ivana Vranješ

Odvjetnica i bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković uskoro postaje novo lice na hrvatskoj političkoj sceni. Kao što je bila dosljedna u svom dosadašnjem radu želi biti dosljedna i u politici te s timom odabranih ljudi zagovarati promjene u interesu građana. U razgovoru za ZG-magazin odvjetnica Orešković govori o svom političkom angažmanu, izručenju Ivice Todorića, korupciji u Hrvatskoj, ali i o mjerama u borbi protiv te korupcije.

Najavili ste svoj ulazak u politiku.

Oko sebe okupljam ljude koji trenutnu političku situaciju vide slično kao i ja i nastoje formirati jednu novu snagu. To će biti u početku pokret, platforma, inicijativa. Nije ovog trena važan odabir riječi, važno je što to sadržajno predstavlja. U jednom trenu će se iz tog pokreta formirati sigurno i stranka, ali samo kao logistička podrška, s obzirom da smo usmjereni na parlamentarne izbore. Po postojećem izbornom zakonodavstvu nije moguće u svim izbornim jedinicama izaći pod istim imenom, ako nije riječ o političkoj stranci, a i stranka je jedini način da se financiranje političkih aktivnosti obavlja u potpunosti transparentno, što je nama jedan od osnovnih uvjeta i kriterija.

Kakav će biti vaš politički angažman?

Kakav će biti programski smjer te platforme ovog je trena prerano za reći. Mislim da ćemo se uskoro predstaviti javnosti, a već tada će biti malo jasnije gdje se pronalazimo na političkom spektru.

Razmišljate li o koaliciji s nekom političkom strankom?

Za sada o koalicijama ne razmišljam, niti tako razmišljaju ljudi s kojima razmjenjujem političke ideje i kreiram nešto novo. Nama je cilj predstaviti i objasniti javnosti tko smo to mi – zašto uopće formiramo nešto novo, zašto nitko od nas nije odlučio ući u politiku na način da se pridruži nekoj već postojećoj, etabliranoj stranci, po čemu smo mi to različiti i na koji ćemo način naše političke ideje nastojati ostvariti u praksi.

Smatrate li da će vam ranije obnašanje javne dužnosti pomoći da pokrenete neke promjene u sferi politike?

Neće mi ni pomoći niti odmoći. Uspjeh u politici ovisit će o tome kako ću se u toj politici ponašati, ne samo ja, nego će ta slika potencijala ili mogućnosti proizlaziti iz onih ljudi koje ću uz sebe predstaviti. Jedna grupa ljudi uvijek je više od zbroja pojedinca koji ju čine. Vjerujem da u Hrvatskoj postoje oni koji razmišljaju drugačije. Oni kojima je dobrobit svih građana, javni interes na prvom mjestu, a s onim što su u dosadašnjoj profesiji i karijeri radili, način na koji su gradili profesionalni i moralni integritet može biti samo početni kapital koji unose u političku arenu kao kredit s kojim će građane uvjeriti i pokazati im na djelu da su pravi ljudi kojima se može vjerovati.

Kako vidite trenutnu političku situaciju u Hrvatskoj?

Kao situaciju u kojoj su građani taoci koruptivnih i klijentelističkih struja. Neprihvatljivo je da u bilo kojem demokratskom poretku zakone, odnosno idejna rješenja pojedinog zakona osmišljava interesna skupina koju je rukom odabrao predsjednik Vlade, odnosno njegova potpredsjednica i ministri. Neprihvatljivo je da u postupku donošenja zakona – koji je za javnost tajan – dio rješenja daju na uvid domaćoj i međunarodnoj financijskoj zajednici te pojedinim interesnim lobijima koji samim time imaju pristup povlaštenim informacijama pa i sam sadržaj zakona usmjeravaju sukladno svojim ciljevima. U Hrvatskoj se upravo to dogodilo.

Ovo je priča konkretno o tzv. zakonu o Agrokoru. On je možda jedan u nizu sličnih, ali ono što je specifično u slučaju Agrokor je to što je javnost imala prilike na svoje se oči uvjeriti kako nam zapravo država funkcionira. Zahvaljujući medijima javnost je mogla steći svoj sud o neprimjerenim, nezakonitim i zapravo sramotnim radnjama. No izostala je primjerena reakcija nadležnih nadzornih tijela, pa tako i tijela za borbu protiv korupcije što pokazuje da je vladavina prava doživjela svoj konačni slom i krah. Stoga ne vidim drugog rješenja nego pronaći novu političku snagu koja će promjenom vlasti, promjenom osnovnih dogmi i vrijednosnog sustava preokrenuti Hrvatsku da izgradi sve ono što se u dva i pol desetljeća propustilo izgraditi.

Došlo je do izručenja gospodina Todorića. Kako će se njegovo suđenje odraziti na hrvatsku političku scenu?

Ne mislim da izručenje Todorića i procesuiranje svih ostalih osuđenih u ovom postupku može ili uopće treba imati bilo kakav utjecaj na politiku. Todorić je gospodarstvenik u čijem je nastanku poslovnog carstva politika svih boja, a prvenstveno politika dvije dominantne političke stranke očito pripomogla. Ono što smatram puno većim problemom jest način na koji je sklopljena parlamentarna većina u Hrvatskom saboru. Parlamentarna situacija kakvu sada imamo po meni predstavlja neusporedivo teži oblik neprimjerene političke trgovine koja stvara snažan dojam sumnje na puno veću korupciju, s težim posljedicama od onog što se Todoriću stavlja na teret. Todorić je problem pravosuđa koje se njime treba baviti na objektivan i nepristran način. Ono što bi trebalo imati odjek i utjecaj na političku scenu i na to kako će birači birati na sljedećim parlamentarnim izborima su kazneni postupci koji se vode u odnosu na pojedine političare, a koji osiguravaju većinu u Saboru.

Na to bi trebali bi utjecati i oni naizgled sitniji propusti i ponašanja. Primjerice, način na koji su zrakoplovom Vlade njen predsjednik i brojni ministri otputovali u Helsinki, na kongres Europske pučke stranke. Dakle, na put koji je prvenstveno u njihovom stranačkom, a ne državnom interesu, na na teret poreznih obveznika. To su primjeri neprimjerenog varljivog ponašanja ljudi koji obnašaju javnu vlast, ponašanje koje pokazuje dubok prezir prema građanima i odsutnost bilo kakvog osjećaja odgovornosti i srama. Mislim da bi te asocijacije trebale biti ključne kod sljedećih parlamentarnih izbora kada će građani birati za koga glasati.

Rekli ste da je lex Agrokor ključni primjer korupcije. Koje su slabosti institucija u prepoznavanju korupcije?

Primjer neprepoznavanja korupcije vidim u činjenici da USKOK nije otvorio istragu protiv predsjednika Vlade, Zdravka Marića i Martine Dalić i ostalih koji se spominju u iskazu Martine Dalić pred USKOK-om.

Da su namjere Vlade bile iskrene kako se javnosti pokušava nametnuti jednom lažnom retorikom, tada bi se postupilo na način kako je Zakonom o Vladi i propisano. Na sjednici bi se donijela odluku o formiranju posebne ekspertne skupine, kao i o tome tko su osobe koje čine tu radnu skupinu. Definirali bi se njihovi zadaci, obveze i odgovornosti, ali se to nije dogodilo. Umjesto toga, okupio se jedan uži krug oko Andreja Plenkovića koji je odabrao osobe od svog povjerenja, bez da im je dao legitimitet i pravnu osnovu kojom bi se mogli predstavljati kao oni koji djeluju u ime Vlade. Sastajali su se tajno, što od samog kabineta predsjednika Vlade do vlastitih poslovnih prostorija i tzv. nisko profilnih restorana, osmišljavali rješenja sukladno vlastitoj viziji i financijskim interesima.

Dokaz da su u njihovom radu postojale prijevarne namjere vidim u činjenici da su se članovi grupe Borg bez ikakvog formalnog legitimiteta u fazi pisanja zakona sastajali s predstavnicima onih koji su u postupku trgovanja vrijednosnim papirima na Agrokoru i na krizi u Agrokoru najviše zaradili. U tom procesu članovi grupe Borg imali su pristup povlaštenim informacijama i s njima su u fazi pripreme zakona odlazili tvrtkama za restrukturiranje, pa tako i Alix Partnerstvu koji je nakon stupanja zakona na snagu dobio posao restrukturiranja, ali i s predstavnicima Knightead fonda. Ante Ramljak i Martina Dalić sastajali su se i s jednim od glavnih vjerovnika, predstavnicima Sberbanke… Najgore je što USKOK, odnosno Državno odvjetništvo u svim tim radnjama nije vidjelo ništa sporno.

Kako se izmjenom Zakona o sprječavanju sukoba interesa pogoduje pojedinim dužnosnicima?

Zakon ne bi trebao pogodovati dužnosnicima, on je zamišljen kao sustav preventivnih pravila kojima se smanjuje korupcijski rizik. Problem je stvorilo Ministarstvo uprave koje je započelo postupak izmjene i dopune tog zakona kad sam ja bila predsjednica Povjerenstva. Stari saziv Povjerenstva je ukazao na nekoliko nedostataka Zakona i predložio svoja rješenja kako bi se bez nekih velikih intervencija taj zakon mogao poboljšati te ispraviti nedostaci koje je Povjerenstvo uočilo u praksi.

Jasno je da Ministarstvo uprave nikada nije imalo namjeru uvažiti opažanja i prijedloge Povjerenstva niti stručne javnosti, već je svojim prijedlogom zakona postupilo s jednim i isključivim ciljem da se taj zakon dodatno oslabi, osakati. U prijedlog novog zakona ugrađeno je nekoliko rješenja koja bavljenje, odnosno sprječavanje sukoba interesa bacaju nekoliko koraka unatrag. Prijedlozi iz novog zakona su ti kojima se pogoduje dužnosnicima kojima se široko otvaraju vrata da javne dužnosti koriste za promicanje i ostvarivanje privatnih interesa. U takvom je osakaćenom zakonu nadležnost Povjerenstva svedena na opravdavanje neprimjerenih postupanja dužnosnika, pronalaženje alibija za njihove aktivnosti, samim time važnost tog djela će biti gurnuta, potisnuta na marginu borbe protiv korupcije i jasno je da će izostati rezultati.

Korupcija i klijentelizam su u svim porama društva. Koje su mjere održive i aktivne antikorupcijske politike?

Postoji ono što se može napraviti u relativno kratkom roku bez velikih financijskih zahvata, bez velikih potresa u samom sustavu. Postoje i one koje bi bile puno učinkovitije, ali za njih je potrebno vrijeme. Ove kratkoročne i lako provedljive mjere svodile bi se na donošenje kvalitetnog Zakona o sprječavanju sukoba interesa kojima se značajno jačaju ovlasti Povjerenstva te širi djelokrug njegovog rada i nadležnosti. Također, potrebno je uvrstiti određene izmjene u čitav niz drugih zakona. Primjerice, potrebno je osmisliti i ojačati sustav kontrole imovinskih kartica sudaca i državnih odvjetnika. U ovom trenutku sustav provjere njihovih imovinskih kartica samo je formalne naravi, a ne i one sadržajne, ne u smislu detektiranja eventualnih situacija u kojima stečena imovina može proizlaziti iz koruptivnih radnji.

Potrebno je osmisliti i bolji sustav odabira pojedinih nositelja javnih funkcija, npr. promijeniti način izbora glavnog državnog odvjetnika u pravcu jačanja njegove neovisnosti. Struka nema odgovarajuću mogućnost nominiranja kandidata, već jedinu i glavnu ulogu u njegovom odabiru ima Hrvatski sabor, a pri tome svako neusvajanje godišnjeg izvješća o radu glavnog državnog odvjetnika može biti povod za njegovu smjenu. Bojim se da je to slabo jamstvo njegove neovisnosti i nepristranosti u radu.

Činjenica je da duboka ukorijenjenost korupcije dobrim dijelom počiva na sustavu jedinica lokalne i regionalne samouprave, a to je ujedno razlog neučinkovitosti državnog aparata i njegove skupoće. Kada se smanji broj jedinica gradova i općina, smanjit će se i brojnost onih situacija u kojima gradonačelnik ili općinski načelnik može svojim odabirom postavljati ljude u komunalno trgovačko društvo u vlasništvu grada, upravno vijeće ustanova u vlasništvu grada. Zbog toga taj kapilarni sustav opstaje.

Može li Hrvatska biti društvo bez korupcije, što bi svi željeli?

Mislim da niti one države koje sada promatramo kao uzor ili primjer nisu bez korupcije, samo je pitanje može li se Hrvatska s korupcijom učinkovito boriti. Bojim se da je korupcija ili bilo kakva javna dužnost poput jabuke koja je sama po sebi korisna i zdrava, a ako je dugo ostavite da stoji počne trunuti i propadati. Tako je i s dužnosnicima. U svakoj situaciji u kojoj je moć predugo bila bez adekvatne kontrole i nadzora pitanje je samo vremena kad će doći do korozije. Bilo bi iluzorno i utopijski pričati da će se stvoriti društvo u kojem apsolutno nema korupcije, jer to je kao da kažete da ćete izmjenom Kaznenog zakona postići da se u društvu ne događaju kaznena djela ubojstva ili krađe. Treba samo težiti da sustav na vrijeme detektira slabosti i da za njih ima protuotrov ili lijek, da se ojačaju svi kontrolni ili nadzorni mehanizmi koji će mogućnost koruptivnih ponašanja svesti na najmanju moguću mjeru. Da bi se to postiglo nije dovoljno samo promijeniti vlast i uvesti neke nove institucionalne oblike, određenu promjenu zakona i zakonodavne prakse. Bitno je od prvog dana mijenjati društvenu svijest i općenito klimu u društvu.

Desetljeća u kojima su građani promatrali neučinkovitost pravosuđa u procesuiranju teških korupcijskih kaznenih djela i njegovi slabi rezultati, pogotovo kad je riječ o visokopozicioniranim političarima – npr. u slučaju Ive Sanadera – doveli su do apatije, rezignacije i lažnog uvjerenja da promjene nisu moguće ili na dohvat ruke. Stoga su odlučili su dići ruke od ove sredine i potražiti sreću negdje drugdje. Mislim da je pravi trenutak da se probude takozvani spavači u proteklih nekoliko izbornih ciklusa. Važno je samo da im se ponudi i predstavi opcija koja će o javnim politikama promišljati na ozbiljan i dosljedan način i koja će imenom i prezimenom, a to znači društvenim kapitalom onih koji vode taj novi val ili pokret predstavljati neku garanciju građanima. Pruži li se toj opciji prilika i ako je neće iznevjeriti, mislim da će za većinu građana ostvariti nadu u bolji život, s rezultatima vidljivima u kratkom roku.