Da nam je danas “Danas”

Da nam je danas “Danas”

Foto: Naslovnica tjednika “Danas” iz studenoga 1987.

U informativnim i političkim emisijama uvijek ista podjela uloga. Isti likovi daju prigodna tumačenja, kako sve ide par indeksnih poena gore, i malo dole. Vidi se da ni oni nemaju pojma što treba napraviti, ali barem da se netko usudi reći da ako se ovako nastavi s tim indeksnim poenima, da će sve otići u … »Honduras«, kako pjeva Đorđe Balašević

dr. sc. Viktor Simončič

Kada kakav vladar, državnik, ministar itd. pokaže pravednosti i kulture koliko kakav običan čovjek, svi su zadivljeni (A. B. Šimić)

U Poljskoj je nova vlast donijela odluke koje ograničavaju samostalnost pravosuđa i javnih medija. Navodno se dovodi u pitanje vladavina prava. Europska komisija organizira »orijentacijsku raspravu o problemu«. Ako će 23 od 28 država članica EU smatrati da je vladavina prava ugrožena, onda će unutar EU Poljskoj biti uskraćena neka prava oko odlučivanja. Mudar potez, jer oni koji imaju moć uskraćivati prava, najbolje razumiju da rade nešto krivo ako se njima uskrate slična ili ista prava. Isto na isto, ali ne baš »zub za zub«. To je dobro prije skoro 50 godina primijetio pjesnik Duško Radović koji je, zabrinut narušavanjem okoliša, napisao »da onima koji onečišćuju okoliš treba sprejem uprljati košulju« i da će na taj način najlakše razumjeti poruku.

media_pissMi se ne trebamo bojati mogućih prijekora da su (ili će biti) nekim zakonom ograničene medijske slobode. Mogli bi nas eventualno ukoriti zbog činjenice da su mediji sami sebi već ukinuli mnoge slobode i bez posebnih zakona. Javne medije, iako uređene po najboljim zakonima oduvijek kontrolira trenutna politička većina. Vlasnici velikih privatnih medija su uglavnom »od nekuda« pa uz moguću finu indoktrinaciju stavova i politika »od nekuda«, teže samo dobiti. Zbog tih utjecaja je za vladanje demokratskih principa presudna uloga »velikih medija«, narušena. Naći na imalo studiozniji tekst ili neko ozbiljnije kritično propitivanje novinara o stvarnim problemima spada pod rubriku »neviđena misija«. Nedostatak pravog »novinarstva«, koje u istinskim demokratskim sistemima predstavlja glavni izvor objektivnih, stranačkim bojama neobojenih i novcem ne dirigiranih informacija, kao preduvjet da bi građani mogli svojim izlascima na izbore biti potreban demokratski korektiv, istinski je problem.

Namjerno spominjem »velike medije«, to su oni u kojima oglašavaju veliki trgovački centri i mobilni operatori, jer na marginama dostupnosti do šire publike, postoje mnogobrojni »mali mediji« (portali), koji pokušavaju ispuniti izvornu ulogu objektivnog i kritičnog informiranja. Nažalost, vrhunski prilozi novinara iz tih »malih medija« dopiru samo do rijetkih.

Novinar mora jesti i platiti stan

Ne narušivši demokratske kriterije, ubacivanjem nekih nevidljivih »mrkava i batina«, davanjem i oduzimanjem prava na rad pod krinkom slobodnog tržišta, uz nas ovakve, gotovo u letargiju dovedene konzumente informacija, većina novinara je godinama polako pretvarana u sve ono što nisu niti studirali niti su to htjeli postati. Jer sila Boga ne moli… Mora se i jesti i platiti stan…

Javni i privatni »veliki mediji«, kontrolirani ili političkom moći ili snagom novca, su u dijelu sloboda, novinare uglavnom sveli na – meteorologe. O meteorologiji smiju slobodno i objektivno izvještavati.

mikrofoni_skupstina

Radim nešto u svojoj sobi. Iz susjedne jedna od informativnih emisija na TV-u. Pao je snijeg i to je senzacija, iako na ovim prostorima snijeg pada čak i prije Gutenberga i otkrića štamparskog stroja. Snijeg je pao u Lici. Reporter(ka) pita jednog Ličana kako je. Ovaj odgovara da je sve u redu. Ličani se ne čude snijegu, ne boje se zime, a imaju i krumpira. Snijeg i u Delnicama. Kamioni mogu proći ili baš ne mogu. Reporter(ka) pita jednu Goranku kako je. Ona odgovara da je sve u redu. Gorani se ne čude snijegu, ne boje se zime, a imaju i krumpira. Snijeg pada i u Slavoniji. Mislim da bi i oni mogli imati krumpira iako novinar(ka) to ne spominje. Zimske službe tradicionalno iznenadio snijeg. Da bi se građani i sami morali uhvatiti lopate za snijeg poznato samo u Lici i Gorskom Kotaru.

No to zna i irski ambasador u Zagrebu. Irsko veleposlanstvo je objavilo fotografiju veleposlanika Timothyja Harringtona koji se uhvatio lopate te počistio snijeg i led ispred irske ambasade u središtu Zagreba. Vidi se – »neuk« čovjek. Demagog. Kaj bu on nama pokazival kak bi snijeg trebala čistiti naša elita. Kaj god. Nigdar kod nas gosponi nisu čistili snijeg. A da možda on i nije gospon? Ma šalim se. On je i više od toga. Veleposlaniče, svaka Vam čast.

Vijesti na TV-u idu dalje. U Splitu sunce i pije se kava na rivi. Tko to može platit! Dvojca su se okupala u Dravi, trojica negdje na moru. Oni su hrabri i ne boje se zime. Došli su i turisti. Polusatna emisija ide kraju. Na jednom drugom TV kanalu kuhaju ručak. Takmiče se tko će narodu pokazati ekstravagantnije jelo. Na Farmi nešto rade u štali, a Big Brother doveo neke koji se vrijeđaju ne bi li nešto zaradili, …, »zvijezde i celebrity-ji« plešu, dirigiraju i pjevaju, … dvije-tri turske i indijske sapunice kao zamjena meksičkih, poneka naša…

U informativnim i političkim emisijama uvijek ista podjela uloga. Isti likovi daju prigodna tumačenja, kako sve ide par indeksnih poena gore, i malo dole. Vidi se da ni oni nemaju pojma što treba napraviti, ali barem da se netko usudi reći da ako se ovako nastavi s tim indeksnim poenima, da će sve otići u … »Honduras«, kako pjeva Đorđe Balašević. Zanima me dobivaju li stalni tumači uloga analitičara i eksperata, s obzirom da uvijek izgovaraju slične tekstove, naknadu od televizije, »političara« ili »tajkuna«, kojima se svojim izjavama dodvoravaju?

Znam da nije lako u zemlji (ne)znanja, kada mnogi »sriču i miču usnama kada čitaju«, uz tolike proizvedene napisane i prepisane diplome, uz ovakav utjecaj političara i krupnog kapitala na medije, dobiti neovisnost novinara. U ovakvim okolnostima jedva da i opstane pokoji pravi, a da se formira neko novo novinarsko neovisno i slobodoumno pero, pa još da se nametne kao autoritet gotovo da je »nemoguća misija«. Još jednom poklon do zemlje i kapa dolje rijetkima.

Neka me nema, ali ne mogu ne zaželjeti neke novine kao što je to bio Danas i nekoliko sličnih na jezicima koje samo razumjeli svi, a i čitala velika većina. Tamo je često pisalo ono što nisu prenosili javni mediji.

Državnik (ne)treba biti političar?

kolinda grabar kitarovicDa kojim slučajem izlazi Danas sigurno ne bi nekritički prošla izjava Predsjednice, koja je naglasila kao prednost da novi mandatar ne dolazi iz političkog miljea, izjavivši: »Ne slažem se s onima koji kritiziraju činjenicu da gospodin Orešković nema dovoljno političkog iskustva jer Hrvatskoj u ovom trenutku nije potrebno još političara, nego državnika« (intervju za Večernji list 16. 1. 2016.).

Kao rođeni štreber, pročitavši izjavu pomislio sam da nisam nešto razumio oko značenja pojma državnik. Znao sam za ono da je razlika između političara i državnika u tome što političar misli na sljedeće izbore, a državnik na sljedeći naraštaj.

Pogledao sam Wikipediju. Tamo piše da pojam državnik »označuje političara (živog ili mrtvog), za koga se može reći da je učinio (ili da čini) nešto korisno (ili značajno) za državu kojoj je na čelu, bilo u funkciji predsjednika, premijera ili nekoj drugoj odgovarajućoj ulozi«. Kao primjeri državnika navode se Franjo Tuđman, Dwight D. Eisenhower, John F. Kennedy i Josip Broz Tito (i još neki).

Možda Predsjednica vidi nešto državničko u gospodinu Oreškoviću, i vjerujem joj da on to i jest, iako ispada da ne može biti državnik ako nije (i) političar. Navijam da nam se dogodi sreća i da na listi imena velikana državnika u Wikipediji uskoro zasja i ime Tihomira Oreškovića uz napomenu, kao »primjer državnika koji nije političar«. Ako je tako onda će vjerojatno trebati promijeniti i značaj pojmu politika, a onda i… Ma nema veze. Uz želju da je Predsjednica u pravu, a prema medijima i onim stalnim analitičarima – komentatorima čini se da se kod gospodina Oreškovića radi o izuzetnoj osobi koja nam (konačno) donosi boljitak, dobro je da Predsjednica počela studirati pa će (si) razjasniti pojmove oko politike, države i državnika.

Svakako bi bilo korisno da neki, najbolje pravni studij, upiše i gospođa Vesna Škare Ožbolt, koja je povodom premještanja ureda Predsjednice i dvojezičnih tabli u Vukovaru izjavila na N1 televiziji: »Ako bi već predsjednica stavila ploču na dva jezika na svoj ured u Vukovaru, onda treba staviti sve jezike i pisma na sve ploče, jer nisu samo Srbi manjina u Vukovaru«. Čudi me da ne zna hrvatske pozitivne zakonske propise kojima se pravo na dvojezičnost osigurava manjinama koje u pojedinoj sredini čine trećinu stanovništva. Po toj odredbi bi u Vukovaru mogle biti najviše tri napisa o istom, jer matematika ne dozvoljava više. Jedno cijelo se sastoji od tri trećine. Ne usudim se niti spomenuti što na temu prava manjina kažu međunarodne rezolucije i preporuke. To je (kod nas) vjerojatno gradivo za doktorski ili čak post-doktorski studij.

Bezbroj nijansi sive

Grad Zagreb izdao Vodič za suzbijanje korupcije. Sada više nema problema. Došlo se do razine bombonijere, koju kada se dobije treba drugarski i ravnomjerno podijeliti s kolegama i kolegicama. Ako ostane toliko bombona da se ne mogu pravilno podijeliti, biti će naknadno propisano, kada Vodič preraste džepni format. Do tada se bomboni čuvaju na suhom i hladnom mjestu.

Komentari su zatvoreni