Čudovišni grofov jurišnik

Čudovišni grofov jurišnik

Veličanstvena povijest: Od »chittya« je, prema nama dostupnim podacima, »na životu« još samo »II«. Prvi model kupila su braća Connan Doyle od kojih je Arthur tvorac lika detektiva Sherlocka Holmesa, dok je »III« tutnjao po trkaćim stazama sve do 1939. godine, dakle skoro 18 godina, kada se doslovce raspao. Doylevi su, međutim svoj automobil potpuno zapustili, pa je na kraju neslavno razrezan u staro željezo

Boris Jagačić

Zborowski

Grof Louis Zborowski na svom omiljenom položaju

»Chitty chitty bang bang«, zaista je šašavo ime kakvo su ponijeli jednako ludi automobili ništa manje »ludog« vlasnika grofa Louisa Zborowskog. Taj imćni sin poljskog plemića i istaknuti pionir autosporta ostao je zapamćen po nezaboravnim vozilima što su izašla iz garaže njegova pozamašnog ladanjskog imanja Higham Place u Kentu.

Riječ je o brutalnim, ali ujedno i romantičarskim metalnim čudovištima na četiri kotača, opremljenim zrakoplovnim motorima zahvaljujući kojima su mogli rušiti brzinske rekorde. Iako postoje dvije teorije o tome zašto su njegovi auti ponijeli ime »chitty chitty bang bang«, najraširenija je ona da je ime proizišlo iz zvuka kakav je prvi primjerak proizvodio, kako govori i film posvećen jednom od tih nezaboravnih vozila.

Ideja o stvaranju »chittya I«, rođena je nakon Prvog svjetskog rata kada se lako moglo doći do suvišnih avionskih motora. Zborowski je tada kupio šestcilindarski redni Maybachov motor (zapremnine čak 23 litre!) s 305 KS pri samo 1500 okretaja u minuti, kakav se inače ugrađivao u njemački bombarder »goth«, te ga dopremio u Higham.

Stvaranje pojma za brzinu

Chittb1

Nije teško pogoditi koji je “Chitty”

Automobilski zanesenjak je uz stručnu pomoć inženjera Clivea Gallopa počeo raditi na radikalnom trkaćem automobilu koji je trebao biti pojam za brzinu, što je naposljetku i bio. Gigantski pogonski agregat je montiran na produženu, ojačanu šasiju prijeratnog »mercedesa 75 hp«, a Maybachov horizontalni rasplinjač zamijenjen trostrukim Claudel-Hobsonsom.

Od »mercedesa« se preuzimaju originalni lančani prijenos, »kurbl« paljenje, mjenjač s četiri brzine i hladnjak motora. Vozilo se oprema novim, neobičnim ispušnim cijevima, dok Gallop osmišljava drugačiji sistem podmazivanja motora jer se s postojećim nije moglo dobiti dovoljno odstojanje između korita za ulje i tla.

Tvrtka Blythe iz Canteburya u grofovom vlasništvu sagradila je (istina grubu) karoseriju po narudžbi, koja izvana, baš kao i kasniji »chittyji« odaje čvrstu vezu s Mercedesom. Tako je prvi primjerak »chittya« debitirao na Uskrs 1921. godine u Brooklandsu, gdje je organizirana utrka. Osobenjak Lou stišće gas »do daske« ili »to the concrete« (doslovce – do betona), kako je on to volio reći i odnosi pobjedu pred »sunbeamom« s 350 KS.

Štoviše, automobil osvaja čak dvije utrke, dokazujući kako se može približiti krajnjoj brzini od magičnih 120 milja na sat (gotovo 193 km/h) i to usprkos izrazito slabom držanju ceste i gotovo zanemarivim kočnicama na samo stražnjim kotačima! Radi poboljšanja trakcije pogonskih kotača iza sjedala je stavljano oko 360 kilograma pijeska. Ne treba posebno naglašavati da je postizanje spomenute brzine bio za ono doba iznimno hrabar, ako ne i sulud pothvat s obzirom na još nedovoljno razvijene i nepouzdane, tanašne gume.

K tome podvozje izvornog »chittya« nije bilo mnogo naprednije od onih u kočija. Stražnjim i prednjim polueliptičnim osovinama amortizeri Hartford se dodaju tek naknadno. Spomenimo da Zborowski nastupa sa prvim modelom u Brooklandsu još jednom 1922. godine, kada umalo pogiba prilikom izlijetanja u zavoju zbog puknuća prednje gume. Automobil biva teško oštećen, ali je kasnije popravljen.

Neumorni Lou je brzo uvidio njegove nedostatke te još prije kraja 1921. odlučuje sagraditi poboljšanu verziju. I ta se oslanjala na mehaničku podlogu »mercedesa«, ali ima sada kraći međuosovinski razmak. Umjesto Maybachovog aero motora, čija zapremnina pokriva 23 agregata osnovne »toyote yaris« ili »fiata uno«, zamjenjuje slabiji, no još uvijek pompozan Benzov, također avionskog porijekla. Za razliku od »I«, »chitty II« je bio zamišljen kao munjevito brza limuzina s četiri sjedala. Iz 18.882 ccm agregat je istiskivao nominalno 230 KS. Ovakav se auto pojavio samo jednom u Brooklandsu, ujesen 1921., te iako postiže 108 mph (oko 174 km/h), ne uspijeva pobijediti.

Svršetak grofovih podviga

Slijedeće godine stiže »trojka«, zapravo prilično modificiran »mercedes 28/95«. Iz kompletnog uvezenog automobila izvađen je 7,2-litreni motor i dakako zamijenjen avionskim, Mercedesovim agregatom dvostruko veće zapremnine – 14,8 litara (160 KS). Zadržan je postojeći prijenos, pa je tako to ostao jedini »chitty« s kardanskom pogonskom osovinom. Tijekom 1924. »chitty III« pobjeđuje u Brooklandsu i postiže 112 mph (oko 180 km/h), približivši se time radikalnom grofovom prvencu.

louis-zborowski-sudarNo grofovim se pothvatima bliži kraj. Prihvaćanje ponude Mercedesa da za njega vozi utrke pokazalo se kobnim za neizlječivog ovisnika o automobilima i brzini. Za vrijeme utrke za Veliku nagradu Italije u Monzi 1924. godine, mladi se plemić zaletio u drvo vozeći na omiljeni način – »to the concrete« – i poginuo ne doživjevši ni tridesetu. No, nedugo nakon Louove smrti njegov inženjer Clive Gallop završava automobil na čijoj se gradnji počelo raditi još za grofova života. Iako nije ponio ime »chitty chitty bang bang«, već »higham special«, veza s prethodnicima otkvačenog imena bila je nepogrešiva. Ovaj automobil pogonjen američkim Liberty V 12 motorom zapremnine 27 litara ubrzo je kupio John Parry Thomas, još jedan heroj automobilizma, znan i kao Babs.

S naknadno poboljšanim »highamom« Parry Thomas ruši svjetski brzinski rekord u Pendine Sandsu (Wales), međutim u nastojanju da još popravi netom postavljeni rekord pogiba. Automobil je na Otoku restauriran krajem 1960-ih te ga se povremeno pali. Oni koji su imali prilike čuti gromoglasnu grmljavinu Libertyeve mašine bez prigušivača na auspuhu, od koje podrhtava tlo kažu kako se nije uputno približavati vozilu bez čepova za uši.

chitty_film

Filmski “Chitty chitty bang bang”

Od »chittya« je prema nama dostupnim podacima »na žvotu« još samo »II«. Prvi model kupila su braća Connan Doyle od kojih je Arthur tvorac lika detektiva Sherlocka Holmesa, dok je »III« tutnjio po trkaćim stazama sve do 1939., (skoro 18 godina) – krasna li staža za trkaći auto! – kada se doslovce raspao. Doylevi su, međutim svoj automobil potpuno zapustili, pa je na kraju neslavno razrezan u staro željezo.

Nažalost, ovakvim ili sličnih automobilskim čudovištima, motoriziranim Frankensteinima građenima s toliko osjećaja, ljubavi i očekivanja više se ne možemo nadati. Sreća je pak što su suvremeni trkaći »monstrumi«, kao što je formula 1 kudikamo sigurniji, ali im debelo nedostaju šarm i osebujnost starih prethodnika.