Cestovni spomenik

Cestovni spomenik

Kad je prvi put predstavljen, 1952. godine, bio je to najskuplji serijski automobil koji se uopće mogao kupiti, ujedno i najbrži četverosjed na svijetu. Onaj tko je postao njegovim vlasnikom 1950-ih morao je tada izbrojati iznos koji bi danas premašivao pola milijuna funti

Boris Jagačić

Poslijeratni klasik Bentley Continental R Type (1952. – 1955.) je, iako proizveden u tek 208 primjeraka (zajedno s prototipom), stekao slavu u cijelom svijetu. Danas je predmet pomame kolekcionara koji ga doživljavaju jednim od najljepših ikad proizvedenih automobila. No svaki Bentley je gotovo nedostižan, što zbog skromne naklade, što zbog astronomske cijene. To se osobito odnosi na Continental R Type, o kojem će ovdje biti riječi.

Kad je prvi put predstavljen, 1952. godine, bio je to najskuplji serijski automobil koji se uopće mogao kupiti, ujedno i najbrži četverosjed na svijetu. Zamišljen kao brza krstarica za seosku vlastelu, automobil isprva nije imao ugled kakav zaslužuje. Još duže šasije i daleko modernijeg dizajna u odnosu na prethodnika (Mk IV), Continental R Type odlikovao se iznenađujućim performansama koje nisu postignute samo moćnim pogonskim strojem, nego i aerodinamičnom karoserijom, dok je okvir šasije radi smanjenja mase bio izrađen od metala, a ne od jasena kao što je bio slučaj s  tadašnjom klasičnom gradnjom automobila. Negdje se, naime, moralo uštedjeti na masi, a u Bentleyju nikako nisu mogli dozvoliti da to bude raskošna unutrašnjost.

Spomenik na kotačima

Rolls-Royceov stilist John Blatchley se prilikom osmišljavanja zapanjujućeg R Typea vodio principima aerodinamike, a oni mu, izgleda, nisu ni najmanje odmogli. Blatchley je skratio hladnjak izveden u gotičkom stilu, snizio krov i nakosio sada zaobljeno vjetrobransko staklo koje je odguravalo zrak. Zbog niskog krova unutrašnjost nije odisala s onoliko prostora na koliko bi se, prema vanjskim dimenzijama, moglo računati. Stražnji dio imao je bočna ispupčenja koja su također doprinosila povoljnoj aerodinamici, ali i cjelokupnoj stabilnosti vozila, jer ga je zrak pritiskivao uz zemlju. Bila su to svojevremeno iznimno napredna rješenja.

Foto: www.silverstoneauctions.com

Konačni rezultat, izgleda, ipak nije bio isključivo plod Blatchleyjeve mašte, kao ni testiranja u zračnom tunelu, budući da su barem dva slična automobila prethodila ovom Bentleyju. Prvi je prototip Pininfarina R Type, predstavljen 1948. godine na salonu automobila u Parizu, a drugi Cadillac iz 1949. godine koji je, nema nikakvih sumnji, poslužio kao inspiracija za ovaj Bentley. Cadillac dijeli s Bentleyjem oblik stražnjeg dijela, nagnuti vjetrobran, zaobljene blatobrane i liniju krova. Ali, tu je sličnnostima kraj.

Raskošni »britanac« poslušno se držao ceste, što se za Cadillac nije moglo reći. Dok je najbolji američki automobil »plivao« po asfaltu između pozamašnih nebodera napučenih američkih velegradova, raskošni je »britanac« čak pozivao na stiskanje papučice gasa. Poslušan upravljač i uvjerljive kočnice (sprijeda diskovi, straga bubanj) brinuli su se da ovaj spomenik na kotačima niti na trenutak ne izgubi svoje graciozno držanje.

Usporedimo li danas ova dva automobila dolazimo do zaključka da Cadillac tek jedva izaziva divljenje, a Bentley skoro pa histeriju. Zato se za jedan Continental R Type može kupiti deset Cadillaca iz 1949. Ispod poklopca motora R Typea skrivali su se Rolls Royceovi motori sa šest cilindara u nizu, zapremnine 4566 ccm, ili kasnije 4887 ccm, poznati i kao motori velikog provrta, opremljeni s dva SU rasplinjača.

Proizvođač nikada nije službeno objavio njihovu snagu, opisujući je samo kao »dovoljnu«. Dovoljna je i bila, da (u slabijoj izvedbi) potjera ogromnu krstaricu do 185 kilometara na sat i dovede je do »stotke« za oko 14 sekundi. Snažnija verzija premašivala je pak 190 km/h, a u prvoj brzini automobil je mogao navući 80 km/h. Na taj način Bentley je ostao vjeran svojoj natjecateljskoj tradiciji kakvu je njegovao još prije Drugog svjetskog rata i s punim je pravom mogao nositi kromirano »B« s krilima na nosu hladnjaka.

Ni tračak neudobnosti i tvrdoće

Pritom od ovog automobila nije trebalo očekivati nikakvu grmljavinu iz auspuha, kao ni tračak sportskim vozilima karakteristične neudobnosti i tvrdoće, o čemu govori i činjenica da ga se predstavljalo kao »čarobni sag koji guta razdaljinu«. Zahvaljujući vrhunskoj izolaciji Bentley je ostao brza, istovremeno i iznimno tiha krstarica. Fascinantan je podatak da racionalnom vožnjom potrošnja nije prelazila 13,5 litara benzina.

Za vrijeme testiranja prototipa javile su se velike poteškoće sa standardnim gumama, što je bio još jedan razlog zašto se i krajnja masa vozila morala koliko-toliko smanjiti.

Zbog izdržljive mehanike i kvalitetne karoserije koju je za naručitelja izrađivalo više kuća po izboru još se može naći sačuvanih primjeraka, i to više od šest desetljeća nakon što su proizvedena, što neosporno dokazuje njihovu zavidnu kvalitetu. No kao što smo spomenuli na početku, sve dobre stvari imaju svoju cijenu. S automobilima nije ništa drugačije, a pogotovo ako je riječ o ovako ekskluzivnom primjerku. Onaj tko je postao njegovim vlasnikom 1950-ih morao je za »cestovnog aristokrata« izbrojati iznos koji bi danas premašivao pola milijuna funti. Spomenimo da je 2015. jedan rijetki nerestaurirani primjerak R Typea postigao cijenu koja je premašila milijun dolara. Mnogo je to brojanja. 

Ostavi komentar

*