“Čarobne uspomene”

Čarobne uspomene

Kao da je sunce odškrinulo krošnje,
Kao da se gruda nebu osmjehnula,
Kao da je cvijeće uljepšalo nošnje,
Kao da je iskra na izvoru predahnula,
Kao da se leptir zaželio prošnje,
Kao da se ljubav mašti primaknula.

Ležao sam
Osluškujući drhtanje sudbine,
Kao da prošlosti poklanjam starine,
Kao da zbrajam prekobrojne sudbine
Čekajući dašak
Da mi nadu sa oblaka skine.

Kao da sam udahnuo strasti nemoguće,
Kao da je vjetar
Pripadao samo meni.
Upijao sam opijeno nadahnuće
I tražio kutak
U čarobnoj uspomeni.

Kao da su krovovi ucrtali sjene,
Kao da su suze ubrzale potočiće,
Kao da su paučine žalom polomljene,
Kao da su jeke zova
Ispisale najdraže mi priče.

Ladislav Prežigalo