Čaroban svijet bajki na webu

Čaroban svijet bajki na webu

FableHood stranica s mnoštvom besplatnih, zanimljivih i novih bajki. Sa smartphoneom u rukama, zajedno sa svojim klincem, potrčite sa dobrim vilama, zločestim vješticama, naivnim princezama i prinčevima te ostalim stanovnicima predivnih bajki…

Tekst: Nikola Pejnović / redakcija (Marko Sladić)

Fablehood.com, zanimljiva je web stranica prepuna bajki i priča za djecu koje, poput kakvog čarobnjaka, smišlja Nikola Pejnović, mladi Zagrepčanin s velikim spisateljskim talentom kojeg je otkrio prilikom uspavljivanja svoje malene nećakinje. Ne znam što biste vi rekli, ali ja smatram kako su Nikola i njegova, na svim mogućim modernim uređajima uredno vidljiva, FableHood stranica s mnoštvom besplatnih zanimljivih bajki, više nego predobra alternativa, već stoput prežvakanoj, Trnoružici i Snjeguljici. Sa smartphoneom u rukama, zajedno sa svojim klincem, potrčite sa dobrim vilama, zločestim vješticama, naivnim princezama i prinčevima te ostalim stanovnicima predivnih bajki. Došlo je doba novih ideja i to ideja naših mladih ljudi. Neke smo vam od njih već predstavili, a sada je na redu Nikola. S veseljem se odazvao na naš poziv za intervju, nadodao je još i nogicu dlakave tarantule te ga dobro začinio vilinim prahom :).

Nećakinja me tražila pričanje priče za laku noć. Vrlo nesigurno sam sjeo pored nje i nisam imao pojma što izustiti. Doslovce, u glavi mi je bila rupa i propuh. Interesantno je još uvijek i meni to kako sam najednom počeo sa rečenicom: “Na sjevernom polu živio je bijeli polarni medo.” i priča je zatim krenula sama od sebe…

FableHood!? Hmmm… Fable – basna, Hood – kapuljača. Jesam li u pravu? Otkud ti ideja za taj naziv i što on znači?

“Marijan i ja smo se dugo dvoumili oko imena stranice. Problem je bio u tome što baš ništa vezano uz englesku riječ fairy nije direktno povezivalo priče i djecu. Naravno, govorim o značenju riječi fairy u slangu. Tako su otpala sva imena koja su nam se svidjela poput Fairyland, Fairytopia, Fairyhood, Fairyplanet itd. Na kraju smo se odlučili za naziv Mreža bajki. Bilo je to nužno zlo jer nam se to ime uopće nije sviđalo. Srećom, jednog smo dana bili s društvom na piću te, u opuštenoj atmosferi, raspravljali upravo o toj temi. Najednom,  jedan je prijatelj naslonio glavu na stol i zatvorio oči. Svi smo, začuđeni, pomislili kako je zaspao, a on je ustvari počeo razmišljati na engleskom jeziku. Ta će mi slika zauvijek ostati u sjećanju :). Nakon nekoliko trenutaka se trgnuo i pobjedonosno rekao kako postoji još jedan naziv za bajku, a u prijevodu bi značio bajka s porukom. Tako smo izabrali prvi dio imena – fable. Drugi dio imena nastao je čistom zafrkancijom pa smo, nakon fable able  i raznih drugih imena, došli do fablehood. Ovo hood je moja ideja  i svi smo se, nakon što sam to izrekao, samo pogledali i zašutjeli. Nečiji komentar je bio kako hood uopće ne zvuči loše i na taj način došli smo konačnog naziva. Riječ hood označava neki neodređeni prostor ili vremenski period te nam se učinila kao odličan izbor.”

Sve je krenulo dok si uspavljivao svoju nećakinju, zar ne? O čemu se radila priča kojom si otkrio svoj talent?

kamencic_roko“Upravo tako! Moja nećakinja me tražila pričanje priče za laku noć. Vrlo nesigurno sam sjeo pored nje i nisam imao pojma što izustiti. Doslovce, u glavi mi je bila rupa i propuh. Interesantno je još uvijek i meni to kako sam najednom počeo sa rečenicom: “Na sjevernom polu živio je bijeli polarni medo.” i priča je zatim krenula sama od sebe. Samog sebe sam ugodno iznenadio, a i malenoj se jako svidjela priča. Original je duži od onog na fablehood stranici, npr. nema dijela gdje medo putuje vlakom i provodi vrijeme s rođakom Smeđim medom. Izostavio sam i još nekoliko dogodovština. Otad, moja nećakinja željela je slušati priču svaku noć prije spavanja te je to postao naš ritual u kojemu smo oboje uživali.”

Bajke “Izgubljeni leptirić”, “Šarene papuče”, “Snjegović Ringo”, “Selograd”… ima ih mnogo i svaka je lijepa na svoj način. Bi li mogao izdvojiti neku od njih kao najdražu?

izgubljeni_leptiric“Nemoguće mi je izdvojiti bilo koju kao najdražu. Svaka bajka ima nešto što me emocionalno veže uz nju. “Čarobnjak Oinky” je priča u kojoj sam ubacio ime Oinky u dogovoru s nećakinjom. Imala je veliku kasicu prasicu koju je zvala Gic-gic i od tuda engleska verzija imena. Priča “Šarene papuče” ima lik koji se zove Fermina. To ime je iz knjige “Ljubav u doba kolere”, a film koji je snimljen prema toj knjizi povezan je s nečim iz moje prošlosti… U “Selograd”, tri princeze nazvao sam prema stvarnim osobama. Priča je nastala na moru kada smo, ja i moji frendovi, s terase promatrali tri djevojke. Pokušavali smo im se približiti, a kada nam je to konačno i uspjelo, požalili smo. Totalni fijasko! “Snjegović Ringo” mi uvijek na lice izmami osmijeh. Nisam znao kako bih nazvao snjegovića (uvijek me prati taj problem oko smišljanja imena za likove). Preko Skypea sam raspravljao s prijateljicom koja nam priče prevodi na engleski i tada, na rubu snage, predložio sam joj sljedeća imena za snjegovića: 1. Paul, 2. John, 3. George ili 4. Ringo. Ona mi je odgovorila “Što je tebi!? Pa zvuče kao rokeri!” Bila je u pravu. Nisam imao ideju te sam, onako očajan, napisao imena Beatlesa, Ringo je ispao najmanje rokerski :). Neke priče imaju imena ljudi koje poznajem pa su mi zbog toga posebno drage. “Wendy i Imiyo” je priča u kojoj je glavni ženski lik dobio ime po jednoj djevojci iz Nizozemske s kojom sam provodio puno vremena igrajući jednu igricu na internetu te pričajući preko mikrofona. Istina, razgovori su bili svedeni na psovanje i urlanje jer je igrica to zahtijevala, ali i to je neka vrsta komunikacije :). Kada sam pisao priču zamolio sam ju neka mi kaže kako se na nizozemskom jeziku kaže sir (kaas) što je istog trena postalo ime jednog lika. “Nespretni dobri div” je nastao na moru kada su sve tri nećakinje odjednom željele čuti neku novu priču… “Zaljubljeni princ i dijamant” je najdraža priča najstarijoj nećakinji pa samim time ima posebno mjesto među pričama. Svaka ima nešto zbog čega mi je draga. Za kraj, možda moram izdvojiti priču “Polarni medo i cvijet” jer je prva koju sam napisao. Ime cvijeta u priči također ima svoje značenje zbog kojeg mi je bajka izuzetno draga.”

Marijana si već spomenuo. Imate li još kojeg suradnika?

“Tu su još Jelena kao lektor i Branka kao lektor prevoditelj. Prijatelj Marijan je zadužen za informatički dio. S njime imam poseban odnos. Funkcioniramo kao u braku, kompromisima. Često želim mijenjati nešto na stranici te mu predložim 10-ak izmjena. Važan mi je njegov pristanak na barem 3 od njih i one moraju biti brzo realizirane. Iako se ponekad ne slažemo u tome, bez puno riječi obavi svoju zadaću jer mu nisu dragi moji jutarnji mejlovi u kojima naširoko obrazlažem zašto želim promjene. I ja često prešutim neke njegove komentare. Smatram kako mi  je bolje pridružiti se društvu na nogometu nego se upuštati u beskrajne rasprave. U pomoć nam nerijetko uskače i prijatelj Tomislav i to najčešće kod prijevoda na  engleski jezik pošto mu je to materinji jezik. Moram tu spomenuti i svoju tetu te djecu u vrtiću koju ona čuva. Najprije njima pročita još nelektoriranu priču i ako je reakcija pozitivna, priča ide na daljnju obradu, u suprotnom ide na doradu. Naravno, pomoć imam i od svoje tri nećakinje. One daju prijedloge za izmjene fabule, likova itd. Njih moram naročito  slušati.”

Kada najčešće pišeš? Imaš li možda neki svoj čarobni ritual? Koliko ti je vremena potrebno za pisanje jedne bajke?

“Kako nisam baš ranoranilac, 99% priča je nastalo na večer ili po noći. To su periodi kada imam najbujniju maštu. Volim imati mir i tišinu, kavu ili čaj pored sebe te kekse za grickanje. Pisanje jedne bajke najčešće traje oko dva sata, ali nerijetko i odustanem već nakon par redaka jer nema “onog nečeg” što mi stvara užitak  kod pisanja. Zbog toga se ne brinem jer znam kako logičan nastavak priče uvijek dođe sam od sebe kada se najmanje nadam pa tada ponovno sjednem i dovršim priču. Ponekad tako priče stoje nedovršene i po nekoliko mjeseci. Ponekad jednostavno obustavim rad na prvoj i započnem pisanje neke druge, stoga mogu reći kako vrijeme nastajanja jedne priče varira od par sati pa do godinu dana.”

Sviđaju mi se simpatični crteži. Škrabaš li ih sam?

plisani_zmaj“Jao! Crteži su nastali spletom okolnosti koje su pratili osjećaji. Pomiješao bih osjećaj očaja i prkosa. Dugo mi je bio problem naći nekog tko bi radio kao ilustrator. Ljudi su najprije reagirali s oduševljenjem na taj prijedlog, ali bi to oduševljenje splasnulo vrlo brzo. Jednoj prijateljici ponudio sam crtanje samo obrisa likova, a ja bih ih zatim bojao. Naravno, to bih joj i uredno platio. Ideja mi se činila logičnom jer je ona po zanimanju restaurator slika i zna slikati, a tada je još bila i nezaposlena, no odbila je iz meni potpuno glupih razloga.  Muke po ilustraciji egzistirale su sve do trenutka kada se u meni nešto prelomilo te sam odlučio crtati sam, ma kako god to ispadalo.  Poveo sam se za principom “sa štitom ili na njemu”, tj. ili stranica uopće neće imati ilustracije ili će imati kakve takve. Masa mojih crteža završi u smeću. Tamo je završio i jedan krokodil, lik bajke koju tek trebamo objaviti na fablehood.com, a i poneka dobra vila morala se uputiti na isto mjesto.”

Na tvojem sajtu može se downloadati svaka bajka. Svakako ću odabrati jednu za naše čitatelje.

“Ideja stranice i jest preuzimanje bajki s internet stranice te čitanje djeci prije spavanja. Upravo su zbog toga pisane narativnim stilom radi lakše improvizacije te prilagodbe djetetovom trenutnom raspoloženju. Bajke usmjeravamo prema djeci pa otuda i polazi opcija downloada, a nakon toga i printanje jer je zamarajuće čitati priče imajući u krilu prenosivo računalo. Slobodno izaberi jednu, baš su zbog toga i napisane :).”

Super ti je i to što daješ drugima mogućnost sudjelovanja. Tko želi, može objavljivati svoje bajke i priče na FableHood web stranici. Vjerujem kako će mnoge to zanimati, no postoje li neki uvjeti?

“Stranica je zamišljena kao mjesto razmjene bajki za djecu. Tko to želi, može nam poslati svoju priču. Priča ne bi smjela biti nasilna jer ne želimo djecu plašiti, već nam je bitan njihov san u koji će utonuti s osmjehom te kako bi iz priča ponešto naučili. Mnoge priče vanjskih suradnika mogu se naći na stranici, a i trenutno imamo priče koje su nam poslali čitatelji te lektorirane i prevedene na engleski jezik samo čekaju moment kada će ih Marijan, pritiskom na gumbić, učitati na fablehood. Zanimljivo je spomenuti i to kako su sve priče koje smo dobili od čitatelja  i ilustrirane s njihove strane pa su tako one apsolutno autorske. Dodao bih još i to kako planiramo uvesti i neke novosti na stranici. Npr. svatko će moći ocjeniti i komentirati priču na fablehoodu te slanje obavijesti o novoj priči na mejlove čitatelja. Bit će tu još mnogo toga originalnog, ali to neka ostane iznenađenje.”

(crckarije.com)