“Bune se protiv nas kaj držimo pajceke na Jakuševcu, a kak da žive ljudi koji se cijeli život bave poljoprivredom?”

“Bune se protiv nas kaj držimo pajceke na Jakuševcu, a kak da žive ljudi koji se cijeli život bave poljoprivredom?”

(Foto: Renata Bedeković sa suprugom)

Renata Bedeković, najuzornija seoska žena Hrvatske: Pa eto, i moj je suprug u poljoprivredi, nigdje ne radi, ali delamo no, ne peglamo kartice, ali živimo od svog rada. Da se svi prihvate posla ne bi nam trebala Njemačka i Irska jer tu ima posla za sve

Razgovarala: Snježana Kratz
Snimio: Mirko Petričec

Gdje je odrastala, kada je zasukala rukave i mislila da će se onesvjestiti ZG-magazinu govori Renata Bedeković, najuzornija seoska žena za 2017. godinu. Otkriva što nosi dobivena lenta, koji su joj aduti, tko je vodi u Bruxelles i po čemu je slična Milanu Bandiću.

Zašto volite Zagreb?

Joj, ja vam volim taj svoj Zagreb i ne bi ga nikad mijenjala za niš! Ne bih živjela nigdje drugdje jer tu sam se rodila, školu završila, tu mi je život, obitelj, tu zarađujem. Tu sam dušom i tijelom. Volim sve to! Taj naš kaj,volim i svoje Turopolje i Lukavec, svoje mjesto. Sjetim se odmah i dana mladosti…

Kada ste doselili u Jakuševac?

Već 34 godine živim u naselju Jakuševac. S osamnaest sam se udala i došla ovdje u divnu obitelj, bilo je to 1983. godine. A kaj da vam velim, došla sam tu na 300 komada svinja i 20 komada rogatog blaga! Mislila sam se tada da ću se onesvijestiti kad sam sve to ugledala.

A od kud ste zapravo došli?

Iz Lukavca iz Turopolja, nadomak Velike Gorice, jedanaest je to kilometara do Jakuševca. Znate, kada se prisjetim tih vremena kada sam još hodala sa svojim mužem, bile su to druge godine i drukčije zabave. Svirala je tada popularna grupa Men. Suprug i ja hodali smo četiri godine, a onda smo se oženili.

Sa snahom Petrom i unučicom Patriciom

Vi imate 52, a suprug?

On je stariji, ima 57 leta. Imamo i dva sina – Marija inženjera prometa i Ivana mr. ekonomije. A blagoslovljeni smo i unukom Ivanom i unučicom Patriciom.

Kakve su vizure Zagreba iz vaše mladosti?

Sjećam se da sam se kao dijete vozila cugom čija je lokomotiva išla na ugljen. Naime, djedu koji je bio domobran a stradao je od partizana vozili smo tim cugom do Hrvatske Dubice na zadnje počivalište. Baka, mama, tata i moja sestra vozili bi se do tamo, pa bi od željezničke stanice do groblja prešli na zaprežna kola na koja nas je stalo desetak.

A Zagreb?

Zagreb? Do njega smo se vozili biciklima po staroj velikogoričkoj cesti. Zaputili bi se od Velike Gorice, uz Hrašće prema Zagrebu. Iz Hrašća vam je moja baka rođena Slanec.

Kakav je taj put bio?

Zanimljiv. Oko nas su bili kukuruzi sa tek dvije do tri kuće u Buzinu, a na Odri ništ nije bilo, osim rupa po cestama.

A kad biste došli u Zagreb?

Sjećam se starih, gotovo kockastih tramvaja, i posjeta zoološkom vrtu s roditeljima. Znate, nisu vam moji roditelji bili baš imućni. Kada bi se u to vrijeme (g)radila kuća, a i mi smo je radili, prvo bi se sagradila štala pa tek onda kuća. Jer prvo se (sa)gradilo »ono što te hrani, da možeš opstati« pa poslije ostalo.

A Jakuševac?

Kad sam došla na Jakuševac mislila sam da ću ići nekam raditi, nešto delati, ali muž je bio jedinac, radio je u Zagrepčanki, bilo je puno blaga… A ja kad sam sve to vidjela nakon što sam se udala, ekla sam sebi: »Renči, zasuči rukave i primi se posla«! Suprug je tada zbog zdravlja dao otkaz, a radio je na Dolcu kao mesar u mesnici. Krenuli smo nekak u to doba i sa gradnjom kuće, koju smo bili započeli i srećom završili, a ušli smo i u poljoprivredu. Prije četiri godine zatvorili smo dućan i krenuli s uzgojem crnih slavonskih svinja na obroncima Vukomeričkih Gorica. Tu imamo i dva izvora pitke vode koje nam je dao od snahe tata kao i dio šume.

Znači nema problema kada je suša?

Na sreću nema.

Kako u tom okruženju žive fajferice?

O dobro. Napravili smo im i betonske bazene da se mogu, kak mi kažemo »kališati«.

Koliko ih imate?

Sve skupa 200 komada crnih i 100 komada bijelih. Othranjujemo u cijeloj toj proizvodnji i odojke kojima se bavi moj suprug. Sin Marijo je nositelj našeg OPG-a koji ima zaokružen proces proizvodnje od prašenja do gotovih proizvoda.

Što od njih nudite Zagrepčanima?

Kulen…

Koliko on košta?

Pa 180 kuna kilogram, kobasice su 100, špek 80 i čvarci su 120. Proizvodimo i sušeni kare koji je 150 kuna za kilogram, a kobasice za kuhanje su 65, dok su krvavice po 30 kuna.

Što od toga Zagrepčani najviše traže?

Oni prepoznaju kvalitetu koju im nemalo nudimo na prigodnim manifestacijama kao što je bio i ovaj svršeni Sajam zimnice. Zove nas i Hrvatska gospodarska komora na mnoge sajmove takve vrste, kao što je i onaj s Feštom od kobasica u istarskom Sv. Petru u šumi. Posebni su i ovi sajmovi u Zagrebu, pa uskoro nam predstoji obilježavanje Martinja. A pitate kaj se traži? Od naših proizvoda građani najviše traže čvarke i špek kojega čak nemamo dovoljno za prodati.

Kažu da je špek crne slavonske svinje fajferice…

…najzdraviji, jer ima zasićene masne kiseline. Po njega nam dolaze doktori, ali i pacijenti i ljudi kojima se da tako kažem, treba osnažiti imunitet.

To je onaj bijeli špek?

Da, naš ima jednu do dvije mesne crte a i pajceki nam jedu samo najbolje, jer imamo svoju proizvodnju hrane. Počevši od kukuruza, ječma, tritikala do zobi. Obrađujemo i svojih 25 hektara zemlje, a u zakupu imamo deset. Proizvodimo mi i svoj češnjak svježi,a ali i sušeni.

Puno posla imate, a što u svemu tome čini najuzorniju seosku ženu?

Trud, zalaganje, rad, prezentnost, komunikativnost, društveni angažman, jer Zagreb nije samo gradski centar već ga čini i onaj ruralni dio. Zagreb broji čak 800 OPG-a s različitim vstama proizvodnje. A čujte, sigurno je netko pratil naš rad i zalaganje, pokazali smo kvalitetu i… Morate u životu u svemu biti, vrijedni, marljivi, pomagati zajednici i općem dobru.

Trenutak proglašenja pobjednice

Koliko je žena bilo u konkurenciji za izbor najbolje?

Četrnaest njih iz cijele Hrvatske. Drago mi je da sam proglašena za najuzorniju seosku ženu iako sam se bila iznenadila.

Zašto? Angažirani ste, vrijedni…

Jesam, bila sam i predsjednica Mjesnog nam odbora, čak je 48 posto mještana glasalo za moju listu. Bila sam i na listi Vijeća Gradske četvrti Novi Zageb – istok no svoje sam mjesto bila prepustila našem umirovljeniku Stjepanu Bučariću. Želja mi je oduvijek bila da naše mjesto napreduje, eto pokrenuli smo i projekt izgradnje nove crkve, a planiramo i druge društvene …

Aktivnosti?

Da, morate biti društveno angažirani. Ja sam uvijek za napredak i boljitak života ljudi. Volim taj svoj Zagreb, moje mjesto Lukavec, Jakuševac,volim taj svoj kaj…. Joj, ja vam pričam tak po kajkavski, kak mi pričamo, a dajte vi to malo nacifrajte… Znam ja i književni.

Ne sumnjam da ne znate, no ovo je baš simpatično. Bili ste i predsjednica Udruge Eko Tišina Jakuševac?

Da i članica Pastoralnog vijeća.

Čime se bavi udruga Eko?

Zaštitom okoliša, informiranjem što je sa odlaganjem otpada.

Pa što je?

Joj, to je preširoka tema za sada. Mi smo dio naselja Novi Zagreb Istok koji je …

Kako povezan sa Zagrebom?

Zadovoljni smo kak smo prometno povezani i tom komunalnom infrastrukturom.

Kako gradonačelnik Bandić »behandla« sa svime?

Čujte, sve se događa u skladu s financijskim sredstvima, ali dobili smo toplovod, ceste su asfaltirane, nogostupi… Ima još nedostataka, ali i to će se popraviti. Dio žitelja eto prima i naknadu za umanjenu vrijednost nekretnina, naknadu za kakvoću življenja. Jakuševac vam broji tri tisuće žitelja, a dijeli se na urbani i ruralni.

Kakvi su ovi iz urbanog Jakuševca?

Bune se protiv nas kaj držimo životinje, bune se i neki Jakuševčani, a zaboravljaju kak bi živjeli ljudi koji se cijeli život bave poljoprivredom. Kak bi ljudi živjeli koji nikad nisu radili, već su na zemlji cijeli život. Pa eto, i moj je suprug u poljoprivredi, nigdje ne radi, ali delamo no, ne peglamo kartice, ali živimo od svog rada. Da se svi prihvate posla ne bi nam trebala Njemačka i Irska jer tu ima posla za sve.

Kolika je nakada za umanjenu vrijednost?

Oko četiristotinjak kuna.

A koliko ljudi to dobiva?

Njih šestotinjak. Grad Zagreb za to ima proračunska sredstva koja dijeli na Jakuševac, Hrelić i Mićevac. Tu je mislim malo nepravedna podjela jer Jakuševac je odlagalištu otpada najbliži. Mi smo na samo 150 metara od smeća.

Pa kak je sa životinjama, idu li one van?

Ma ne! Svinje su u zatvorenom prostoru.

A otpad?

Ma nije vam to više ni takav smrad, ali kompostana nam neugodno vonja, kada se provodi otplinjavanje. Neugodno je i kad radi drobilica u krugu smetišta.

Što ona radi?

Drobi građevinski otpad, beton i drugo pa tada diže veliku prašinu. Usprkos svemu, ja vam ne bih mijenjala svoje mjesto za neko drugo kao ni svoj život za neki drugi. Tu mi je lijepo, dragi su mi ovi ljudi. Jakuševčani su vam jako marljivi, samo nam troškove radi to što nam je zemlja i 25 kilometara od kućne adrese pa nam se život itekako poskupljuje. Ali moj je život tu, tu bu(de)m, tu sam se rodila, tu bum i umrla u svojoj Župi Sv. Marka Evanđeliste. A i Zagreb je lep, s puno fakulteta, škola…

Grad je po mjeri čovjeka?

Je, nije zabadava proglašen najljepšim gradom i turističkom destinacijom. Pa pogledajte Gornji Grad, tu našu kulturu, spomeničku baštinu, pa naše banove, knezove i zadivljujuću povijest. Imamo i svog gradonačelnika koji …

Radi 365 dana u godini?

O da! I ja vam delam cijelu godinu šesnaest sati dnevno, bez godišnjeg i bolovanja.

Vi kao Milan Bandić?

Baš tako. Ja vam volim vrijedne, marljive i mudre ljude. Jer u životu moraš biti i mudar.

Vi ste takvi?

Prilagodim se svakoj situaciji, kreativna sam, a mora čovjek biti i mudar. To su moji najveći aduti. Ono što naučim nadopunim, pratim situacije od gospodarstva do politike, ma ja vam želim biti tip – top žena. Joj nemojte to napisati!

Zašto? Pa baš je zgodno rečeno, a i vi ste fešt žena.

Da, ja vam volim svoju kulturu, tradiciju,vjeru. Poštujem svoju obitelj, štoviše roditelje jer morate o njima brinuti. A kada je o selu riječ, selo bez kulture, tradicije, običaja i vjere je – mrtvo selo! Tako je i s obitelji. A evo iskoristit ću ovu prigodu pa pozvati sve sugrađane u svoj Lukavec, Turopolje, Zagreb… Zahvalila bih i svima koji su me nominirali i poslali na natjecanje. Hvala prvo gradonačelniku Milanu Bandiću, pročelniku Ureda za poljoprivredu g. Emilu Tuku, Đurđici Sumrak pa predsjednici Udruge za najuzorniju seosku ženu Katici Jerleković i svima koji su doprinijeli mom uspjehu.

Kakvu težinu ima vaša lenta?

Moja pobjeda slijedeći izbor dovodi u grad Zagreb, jer prethodni je bio Karlovac. Svakako hvala i gradu Karlovcu i Karlovačkoj županiji na divnom prijemu, kao i sponzorima. Posebice hvala i Marijani Petir koja me ovom pobjedom vodi u Brruxelles na tri dana. Vidjet ću Europski parlament što se nisam nikad nadala.

Kada će to biti?

Još ne znam ali tamo ću predstavljati sebe, Grad Zagreb i Hrvatsku. Čestitali su mi na ovom uspjehu gradonačelnik Milan Bandić i predsjednik Gradske skupštine Andrija Mikulić i hvala im.

Predsjednik Gradske skupštine uručio je Renati Bedeković prigodne darove te čestitao na vrijednom priznanju, koje je posebno i s obzirom na činjenicu da je u 18 godina održavanja izbora prvi put poslana predstavnica iz Zagreba. Pobjednicu natjecanja bira stručni ocjenjivački sud prema sljedećim kriterijima: lijepo uređeno kućanstvo i poljoprivredno gospodarstvo, zalaganje za razvitak i napredak društvenoga, kulturnoga i gospodarskog života, obitelji i zajednice, ugled u sredini.

Ostavi komentar

*