Bunari kao turistička atrakcija

Bunari kao turistička atrakcija

Uz nekoliko boca vode, obavezan je štap kao najgori neprijatelj zmija i ostalih gmizavih beštija te nešto kvalitetnija obuća koja će dobro zaštiti stopala jer tamo gdje idemo nema mjesta za japanke, sandalice i ostale ljetne fancy rekvizite, a idemo ravno u polje!

Tekst i foto: Marko Sladić

Lutate li slučajno Dalmacijom i njezinim predivnim starim selima, a željeli biste proširiti svoje standardne turističke rute poput istraživanja seoskih kala, birtijanja u obližnjoj konobi ili pak hvatanja fjake ispod smokve na lokalnom trgu, onda ćemo vam preporučiti nešto što ne možete naći na dosadnim stranicama bezbrojnih časopisa koji, pod etiketom promocije, vole davati savjete što biste sve trebali posjetiti. Dakle, krenimo na, još uvijek neistraženi, daleki put!

Idealno godišnje doba za ovu rutu bilo bi, naravno, ljeto. Jesen i grozna zima neka i dalje ostanu rezervirane za zarađivanje za život, a proljeće neka nam i dalje služi za razbuđivanje tijela i duha. Glavu bi bilo dobro umotati u mokru maramu kako bi se barem malo osjećali svježije po ljetnoj sparini. Uz nekoliko boca vode, obavezan je štap kao najgori neprijatelj zmija i ostalih gmizavih beštija te nešto kvalitetnija obuća koja će dobro zaštiti stopala jer tamo gdje idemo nema mjesta za japanke, sandalice i ostale ljetne fancy rekvizite, a idemo ravno u polje! Da! Dobro ste ovo pročitali! Zaputit ćemo se u prljavo i prašnjavo polje obližnjeg sela, prepuno kukaca i cvrčaka gdje su, nekada davno, gacali seljaci dok su obrađivali tu zemlju i sadili pomidore, salatu, krastavce i ostalo povrće i voće od kojeg su živjeli. Danas su ta polja uglavnom zapuštene šikare, a na njima više ništa ne raste osim starih maslina i smokava koje nitko ne održava, ali koje, ako se na njih popnete, mogu postati ugodno sklonište od vrućine ili pak vidikovac koji bi vam mogao poslužiti za orijentaciju i kuda ići, jer valja biti vrlo oprezan! Bunara, i to onih dubokih, ima na sve strane, a upravo zbog njih smo tu. Oni su prava, no nažalost, turistički neiskorištena  atrakcija, a ima ih diljem cijele Dalmacije i njenih otoka.

bunar2_dalmacijaOve duboke rupetine, promjera i do 2,5 metra, uglavnom su porazbacane po polju i prekrivene šikarom, stoga neki bezbrižni šetač, neočekivajući ih, vrlo lako može upasti i više nikada izaći iz njih. Bilo je već takvih slučajeva na desetke. Neki su srećom preživjeli, a nekima kosti još i danas leže unutra. Njihova najveća mana je ta što su u razini zemlje bez ikakvih obilježja upozorenja. Nekadašnjim seljacima oni su služili za zalijevanje zemlje i napoj stoke. Ta hladna voda koja je ispunjavala ove bunare bila je, naravno, kišnica. Vjerujem kako bismo se i danas mogli napojiti svježom mrzlom vodom iz ponekog od njih. Opisati ih se može kao zanimljive i lijepe bunare. Obloženi  su kamenom skroz do dna pa ako ih poželite fotkati, a to zasigurno i hoćete, svaka će vam slika uspjeti, tim više ukoliko pritom odaberete crno-bijeli kolor. Dajte si još malo truda pa tu slikicu uokvirite te je pošaljite na adresu nekog čelnika na Markovom trgu u našem glavnom gradu kako biste ga upoznali s činjenicom kako je prelijepa naša prepuna i drugih atrakcija osim mora, sunca i jeftinih kineskih suvenira.  (crckarije.com)