Bujanje meksičke autoindustrije donosi (nove) glavobolje Amerikancima

Bujanje meksičke autoindustrije donosi (nove) glavobolje Amerikancima

U vrijeme kad je Detroit kao kolijevka američke i prijestolnica velike trojke proglasio bankrot, iz Meksika izlazi rekordan broj automobila…

Pripremio: Boris Jagačić

Želja za ostvarivanjem visokih profita počela je američkim proizvođačima automobila stvarati poprilične glavobolje. Kod velike trojke (Ford, General Motors i Chrysler), ali i drugih američkih proizvođača, važilo je pravilo da skuplje, profitabilnije modele vozila proizvode u matičnoj zemlji, dok su proizvodnju cijenom i dimenzijama manjih modela uglavnom preselili u Meksiko.

Prosječna plaća u ovoj tvornici je 3,20 dolara na sat, kaže Rabago, ali napominje kako se govoreći o  usporedbi s američkim radnicima zaboravlja meksička realnost.  „Kad sam došao ovdje prije 20 godina, ljudi u kućama nisu imali ni vodovodne instalacije“, kaže i dodaje: „a sada imaju kamionete, satelitsku televiziju i šalju svoju djecu na fakultete…“

A sada u vrijeme kad je Detroit kao kolijevka američke i prijestolnica velike trojke proglasio bankrot, iz Meksika izlazi rekordan broj automobila. Nakon godinama stjecanog iskustva Meksikanci su stasali u ozbiljne proizvođače automobila koji imaju znanje i u stanju su, kako u kvaliteti, tako i u produktivnosti, konkurirati američkim proizvođačima automobila. I sve to uz manje troškove.

VW_MeksikoGeneral Motors u Meksiku proizvodi svoj kamionet Silverado u meksičkoj državi Guanajuato, Cadillacov SUV koji se prodaje za 40.000 dolara izlazi s proizvodnih traka u Monterreyu, dok je njemački  Audi najavio investiciju „tešku“, 1,3 milijarde dolara u tvornicu u Puebli. Meksiko je inače bio poznat po proizvodni ludo popularnih Volkswagenovih „buba“, a ovo će biti početak jedne nove ere s kojom u Meksiku počinje i proizvodnje uistinu luksuznih automobila.

I dok Meksikanci mogu zadovoljno trljati ruke svojim proizvodnim rastom,  proizvođači automobila i sindikati u Sjedinjenim Državama imaju razloga biti zabrinuti, prenosi The Washington Post. Osobito nakon što je država položila jamčevinu od 80 milijardi dolara za gigante General Motors i Chrysler. Inače, plaće radnika na meksičkim proizvodnim trakama su i šest do sedam puta niže od onih koje primaju radnici u SAD-u, što je zacijelo jedan od razloga da u središnjem i sjevernom Meksiku  cvatu tvornice motora. Od 2009. godine izvoz u SAD se povećao za 50 posto.

„Meksički radnik rođeni je zanatlija i globalni investitori imaju povjerenja u meksičku radnu snagu“, izjavio je predstavnik sindikata Alberto Rabago, koji je počeo raditi za Chrysler još 1959. godine kao čistač. Bilo je to u vrijeme kada je kompanija napravila meksičku izvedbu modela DeSoto i Plymouth limuzina namijenjenih lokalnom tržištu.

Prosječna plaća u ovoj tvornici je 3,20 dolara na sat, kaže Rabago, ali napominje kako se govoreći o  usporedbi s američkim radnicima zaboravlja meksička realnost.  „Kad sam došao ovdje prije 20 godina, ljudi u kućama nisu imali ni vodovodne instalacije“, kaže i dodaje: „a sad imaju kamionete, satelitsku televiziju i šalju svoju djecu na fakultete“.

Ukupno gledano u Meksiku se godišnje proizvede oko 3 milijuna vozila, s ciljem da se proizvodnja poveća za 38 posto do 2016. godine, i to u tvornicama Nissana, Mazde i Audija. Iz GM-a također poručuju da će uložiti još 691 milijun dolara kako bi pojačali proizvodnju u Meksiku.

Izvozi se 80 % automobila

Neka od vozila koja se proizvode u Meksiku kupuje tamošnji rastući srednji sloj građana. No približno 80 posto vozila namijenjeno je izvozu, pretežno u SAD.

“Meksičke tvornice automobila i meksička proizvodnja općenito pružaju najveću svjetsku produktivnost i kvalitetu za plaću zemalja u trećem svijetu“, kaže Harley Shaiken, profesor na kalifornijskom sveučilištu Berkeley, koji je desetljećima pratio kretanja u meksičkoj autoindustriji. „To je neuobičajeni spoj, koji je trenutačno neprikosnoven“, dodaje.

Mnogi od milijun aktivnih i umirovljenih članova ujedinjenih sindikata iz autoindustrije smatraju da u takvim okolnostima američke tvornice ne očekuju  „ružičasti dani“. Premda su neka radna mjesta spašena nakon državne jamčevine, industrijska snaga pomalo seli prema jugu, u Meksiko, gdje su sindikati slabo organizirani, a minimalne plaće pravilo, a ne iznimka.

Također, tu je i sve izraženija tendencija proizvođača automobila u smanjivanju ulaznih troškova, prebacivanjem proizvodnje dijelova vanjskim tvrtkama. Ima ih i koje su proizvodnju prebacile u Meksiko kako bi dodatno uštedjele, a neke su to učinile prije od ostalih. Tako je divovska tvrtka Delpi sa sjedištem u Michiganu postala jedan od najvećih privatnih investitora u zemlji, s više od 50 tvornica i 50.000 zaposlenih.

I dok se na meksički rast počelo gledati sa strepnjom, neki analitičari procjenjuju da će poslovne aktivnosti ipak rasti na obadvije strane granice. Autoindustrija je integriranija nego ikada ranije, kažu oni, procjenjujući da će i SAD i Meksiko povećati broj radnika u autoindustriji, čineći američku ekonomiju konkurentnijom u odnosu na Istočnu Aziju i Europu.

“Meksiko ne otima poslove SAD-u“, tvrdi George Magliano, ekonomist u IHS Automotiveu, tvrtci koja se bavi istraživanjem industrijskih kretanja.“Sjeverna Amerika postala je novo središte izvozne proizvodnje i njezina glavnina se pojavljuje u Meksiku“, kaže.

Procjenjuje se da je u Sjevernoj Americi lani proizvedeno 15,5 milijuna automobila, više od 10 milijuna proizvedeno je „doma“, dok je oko 3 milijuna proizvedeno u Meksiku i u Kanadi 2,5 milijuna. U Maglianovoj tvrtki procjenjuju kako će do 2020. industrija napraviti 17,8 milijuna vozila u godini; u Sjevernoj Americi 11,7 milijuna, 4,1 milijuna u Meksiku i 1,9 milijuna u Kanadi.

„Gubitnik će biti Kanada“, poručuje  Magliano.

proizvodnja_auta_tablica

(zg-magazin)

Američki sindikati pobrinuli su se da se barem nešto od proizvodnje preseli nazad u Ameriku. Tako je iz Kanade u američke tvornice vraćena proizvodnje nekih malih automobila kao što je Chevrolet Sonic. Radnici učlanjeni u sindikat u tim tvornicama zarađuju polovicu plaće od onih koje primaju stari članovi sindikata, no 14 do 18 dolara na sat i dalje je mnogo više od onoga što se plaća radnicima u Meksiku.

“Posao je sindikata osigurati harmoniju između kompanije i radnika”

Treba spomenuti da proizvodnjom u matičnoj zemlji proizvođači štede na troškovima  transporta i lakše organiziraju proizvodnju ako dođe do određenih poremećaja u isporuci dijelova. A tu je i politički pritisak da se zadrže poslovi u Sjedinjenim Državama zbog državnog jamstva koje je proizvođačima odobreno.
“Nešto je od toga politika”, potvrđuje to i Magliano. “Ne smijete zaboraviti da su GM i Chrysler  uzeli zajam od američke vlade“.

Nissanov pogon u Meksiku

Nissanov pogon u Meksiku

Umjesto da se gleda samo na proizvodna radna mjesta, važno je sagledati cjelokupno stanje i zdravlje američkih auto kompanija od kojih će na posljetku imati koristi američka ekonomija općenito, mišljenja je Sean McAlinden, ekonomist u Centru za automobilska istraživanja iz Michigana.

Ocijenio je da je velika trojka snažnija i globalno konkurentnija jer je alocirala dio proizvodnje automobila i dijelova u Meksiko.  “Danas vozila velike trojke pokrivaju 40 posto meksičkog tržišta”, napominje McAlinden.

Čelnici sindikata autoindustrije odbijaju komentirati industrijski rast u Meksiku. Oni su tradicionalno oprezni kada je riječ o kritiziranju meksičke autoindustrije  na način na koji bi se na američke i meksičke radnike gledalo kao rivale, no meksičke sindikate ocjenjuju slabašnima, rascjepkanima i premekanima na zahtjeve kompanija.

Sjedeći u uredu u prizemlju meksičke tvornice Chryslera, Rabago, 70-godišnji dužnosnik sindikata, kaže kako je ponosan da njegova sindikalna organizacija nikada nije bila u štrajku. Posao je sindikata, kaže, osigurati harmoniju između kompanije i radnika. „Mi tu nemamo probleme kao neki drugi“, kaže.

Bujanje proizvodnje u Meksiku moglo bi privući nove investicije slijedećih godina, s obzirom da su proizvođači automobila počeli doživljavati ovu zemlju kao globalno proizvodno središte.

No, Shaiken, profesor na Berkeleyu, kaže da će s nastavkom izvoza većine proizvedenih vozila meksička ekonomija ostati „neuravnotežena“ , na način da disfavorizira svoje radnike i  u konačnici potječe američki rast.

“Bilo bi najzdravije da plaće u Meksiku počnu rasti, tako da kupuju više automobila i uvoze više automobila iz SAD-a“, kaže. „Ono što zaista želimo je trgovina bazirana na većoj potrošačkoj potražnji u obje zemlje“.

 

 

 

Komentari su zatvoreni