Budućnost je već počela: Čipiranje ljudi kao prijetnja slobodi i privatnosti

Budućnost je već počela: Čipiranje ljudi kao prijetnja slobodi i privatnosti

S etičkog stajališta vrlo su dvojbene sve preinake »poboljšanja« čovjeka (engl. enhancements) koja idu u smjeru umjetnog povećavanja njegove snage, inteligencije i drugih sposobnosti jer se time otvara opasnost od stvaranja nove kaste »superiornih« ljudi, što bi u konačnici moglo dovesti do vrlo ozbiljnih društvenih posljedica

»Moralne implikacije čipiranja ljudi«, naslov je predavanja održanog sinoć na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u sklopu Bioetičkog utorka koji organizira zagrebačka podružnica Hrvatskog bioetičkog društva. Predavanje u punoj dvorani Fakulteta održao je prof. dr. Igor Čatić, umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje. On je svojim istupom još jednom želio ukazati na opasnosti koje po privatnost, slobodu, ali i dostojanstvo čovjeka donosi čipiranje ljudi, koje se polako počelo provoditi u medicini pod izlikom lakšeg praćenja stanja pojedinog pacijenta. Naime, čipiranje putem lijekova u SAD-u je već odobrila tamošnja agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration). Čatić je ustvrdio kako se pitanje etičnosti čipiranja u kontekstu sve raširenijeg kiborgiziranja ljudi (ugrađivanje umjetnih elemenata u prirodnog čovjeka) konačno treba početi ozbiljno promišljati ne bi li se izbjegle moguće zlouporabe. U tu svrhu bi se, smatra, pod hitno trebala formirati etička povjerenstva sastavljana od stručnjaka iz više područja (tehnika, medicina, psihologija) koja bi se sistematski bavila ovom problematikom i zauzela stav oko (neo)opravdanosti čipiranja, ali i davala mišljenja o drugim oblicima »preinaka« čovjeka.

Kako se moglo čuti u raspravi poslije predavanja, etički nisu dvojbeni postupci kiborgiziranja koji čovjeku vraćaju neke mogućnosti koje inače prirodno posjeduje, ali ih je izgubio zbog traume ili bolesti. To su npr. ugradnja umjetnog koljena, kuka, srca i sl. No vrlo su dvojbene sve preinake »poboljšanja« čovjeka (engl. enhancements) kako bi se umjetno povećala njegova snaga, inteligencija i neke druge sposobnosti, čime se otvara mogućnost stvaranja nove kaste »superiornih« ljudi, što bi u konačnici moglo dovesti do vrlo ozbiljnih društvenih posljedica.

Čatić upozorava kako je tehnološki napredak mnogo brži nego što se to naslućuje te bi scenariji kakve smo donedavno mogli gledati samo u znanstveno-fantastičnim filmovima uskoro mogli postati realnost, ali toga većina nije svjesna te se ne zna odrediti prema tehnici u cjelini. O tome dobro svjedoči i anketa iz rujna 2014. koju je s pitanjem Kuda ide informatika do 2025? među 750 Nijemaca provela tvrtka McAffe koja se bavi kreiranjem sigurnosnih sustava za računala. Anketa je pokazala slijedeće:

 – 2/3 ispitanika očekuju pri radu pomoć robota i umjetne inteligencije

– 10 % ih očekuje da će imati ugrađeni implantante za identifikaciju

– samo 50 % očekuje da će raditi u istom poduzeću na istom mjestu

– 37 % smatra da će plaćati račune otiskom prsta

– 55 % očekuje smanjenje privatnosti

– 63 % smatra da će biti manje sigurnosti

– 79 % očekuju veći nadzor države nad pojedincem.

– 71 % smatra da ne će biti privatnosti prema državi.

 Olimpijade za kiborge i prirodne ljude

 »Kiborgiziranje će se sve ubrzanije nastaviti. To će među ostalim potaknuti još snažniji razvoj umjetnih materijala«, nastavio je Čatić i dodao kako treba što prije problematizirati pitanja razvoja društva s motrišta kiborgizacije i razvoja robota, posebno humanoida. Kako bi bolje dočarao svoju izjavu iznesao je vlastitu prognozu iz 2012. godine prema kojoj će na Ljetnim olimpijskim igrama 2032. doći do promijene paradigme tako da će se glavna sportska natjecanja u budućnosti odvijati među kiborzima, dok će se umjesto paraolimpijskih igara uvesti igre prirodnih ljudi. Treba uzeti u obzir da je 2032. uzeta ovdje samo proizvoljno jer je točnu godinu takve situacije teško predvidjeti. Ali Čatić je uvjeren da će do nje doći, a koje će to godine biti, prema njegovom je sudu manje važno.

»Danas je na čovjeku moguće zamijeniti gotovo sve, izuzev npr. koštane srži i kože, ali i na tome se već nešto radi«, kaže Čatić i podsjeća kako se radi i na projektu stvaranja umjetnog mozga kojega predvodi znanstvenik Henry Markram, a s čak milijardu eura (!) sufinacira Europska unija. Projekt bi trebao biti završen do 2023. godine. O ovome projetku, ali i cijeloj tematici već smo i šire pisali na stranicama ovog portala.

Koliko se otišlo daleko u tehnologiji izrade čipova pokazuju primjeri tankog potkožnog kontracepcijskog mikročipa koji bi se u uporabi mogao naći već od 2018. Ovim čipom automatski se tijekom 16 godina doziraju hormoni za sprječavanje začeća. Drugi je primjer čip koji imitira ljudske dišne mišiće, razvijen na Harvardu Wyss Institute i koji bi mogao pomoći u potrazi za novim načinima liječenja astme.

Čatić je još 2002. godine vodio raspravu o budućnosti čipiranja ljudi s glasovitim neurokirurgom prof. dr. Josipom Paladinom, teologom Tončijem Matulićem i novinarom Damirom Mikulčićem, ali je ustvrdio kako od tada do danas nažalost nisu napravljeni nikakvi iskoraci prema sustavnom promišljanju toga problema.

B. Jagačić