Brodice na koje možemo biti ponosni

Brodice na koje možemo biti ponosni

Posječeno, osušeno, raspiljeno i otesano drvo prirodni je građevni materijal. Ne može se u potpunosti nadomjestiti umjetno stvorenom građom. Koristeći se drvom kao jedinim građevnim materijalom, drveni brod postao je i svjedokom vječnoga sklada čovjeka i prirode, važan dio zatvorenoga kruga rađanja, života, rasta i smrti

U Tehničkom muzeju sutra (utorak, 13. veljače) će biti održana svečana promocija 2. izdanja monografije Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana. Na 88 stranica knjige, njen autor Luciano Kerber govori o tradicionalnoj hrvatskoj brodogradnji. Prvo izdanje monografije objavljeno je u povodu istoimene izložbe Tehničkoga muzeja 2002. godine. Zahvaljujući kvaliteti svoga sadržaja knjiga je postala referentnom literaturom na stručnim studijima i neizostavnim pomagalom u istraživanju pomorske baštine, ne samo u hrvatskim nego i u međunarodnim razmjerima. Nakon više od deset godina i brojnih upita o dostupnosti ove publikacije, Tehnički muzej je uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba odlučio objaviti drugo prerađeno izdanje.

Autor monografije, Luciano Keber, jedan je od rijetkih i dragocjenih istraživača i znalaca tradicionalne brodogradnje sa pomorskim obrazovanjem i iskustvom, tridesetpetogodišnjim bavljenjem brodomaketarstvom i rekonstruktivnim maketarstvom, pedagoškim radom i prije svega dugogodišnjim istraživanjima jadranske drvene brodogradnje i hrvatskoga pomorstva. U monografiji nas na temelju istraživanja povijesno-izvornih podataka i primjeraka tradicionalnih barki i brodova koji potječu s hrvatske obale Jadrana i duž nje se koriste (batana, pasara, guc, gajeta, leut, štilac, bracera, pelig i trabakul), kao i iskustva u konstruiranju njihovih maketa, upoznaje s brodogradnjom (tipologijom, evolucijom, arhitekturom…) koju smo baštinili od predaka, a koja je značila kako njihovu egzistenciju tako i esenciju života u priobalju.

Bogato nasljeđe

Racionalnost troškova, brže i sigurnije putovanje te su tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana učinile još samo muzejskim izlošcima. Ovo bogato nasljeđe predstavljeno je u knjizi spojem znanja, istraživačkog nerva i entuzijazma u pripremi materijala i publikacije; opisima, fotografijama, tehničkim nacrtima, kao i osobito vrijednim četverojezičnim rječnikom stručnog pomorskog nazivlja.

Tradicijska brodogradnja hrvatske obale Jadrana, koja svojim artefaktima pripada materijalnom nasljeđu, a znanjima i praksama nematerijalnoj baštini, neosporno je vrijedan doprinos Hrvatske europskoj i svjetskoj kulturnoj baštini.

Hrvatska se ponosi pomorskom tradicijom. U vrijeme kada se hrvatski škverovi bore za opstanak na nemilosrdnom svjetskom tržištu, monografija Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana je važan i jedinstveni primjer očuvanja od zaborava tradicijske drvene brodogradnje na našim prostorima. (zg-magazin)