Brazil u očima hrvatskog navijača

Brazil u očima hrvatskog navijača

Naš sugovornik kaže da je tamošnje stanovništvo iznimno ljubazno, a kako nisu navikli na veći broj turista, naši su navijači bili prava atrakcija. „Pogled na favele mi je unio neki mučan osjećaj. Po dolasku na autobusni kolodvor u Sao Paulo vidjeli smo mnogo sirotinje, a centru grada (za koji smo čuli da ga je bolje izbjegavati) najnormalnije je vidjeti čovjeka da spava nasred ceste pokriven dekom…”

Valentina Vukoje

Na ovogodišnjem Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu hrvatsku je reprezentaciju na prvoj utakmici protiv domaćina Brazila pratilo oko 5000 navijača. Rijetki su imali priliku i novac za putovanje u daleki Brazil, kolijevku nogometa. Zemlja sambe, kave, pješčanih plaža, Brazil je dio Južne Amerike, a u njemu živi oko 190 milijuna stanovnika.

„Čim smo se maknuli iz centra postali smo apsolutna atrakcija. Snimali su nas i fotografirali cijelim putem, a kada smo se iz taksija iskrcali u blizini stadiona u nekoj četvrti, u svakom trenutku smo bili okruženi s barem 50 ljudi, koji su se željeli slikati s nama. Za prijeći 100 metara nam je trebalo 10 minuta“.

Nekada ovisan o ekonomskoj pomoći, danas Brazil doživljava ogroman ekonomski razvoj. Prema bruto društvenom proizvodu brazilska ekonomija je osma na svijetu. Zemlja ima razvijenu poljoprivredu, uslužni sektor i rudarstvo, a glavni izvozni proizvodi su avioni, električna oprema, automobili, tekstil, željezna ruda, čelik, kava, narančin sok i soja.

Većina Brazilaca, njih 84 posto živi u gradovima, a najveći su gradovi Sao Paulo, Rio de Janeiro i Belo Horizonte. Naša je reprezentacija imala priliku otvoriti Svjetsko nogometno prvenstvo protiv reprezentacije Brazila u Sao Paulou. Tamo je bio i naš sugovornik Marjan Grcić.

Utakmica koja se ne smije propustiti

Marjan Grcić: "potrošio sam 3000 eura, ali vrijedilo je..."

Marjan Grcić: “potrošio sam 3000 eura, ali vrijedilo je…”

On je vjerni navijač naše nogometne reprezentacija, a kaže da Vatrene na kvalifikacijama i velikim natjecanjima prati od 2004. godine i Europskog prvenstva u Portugalu. Grcić je odluku o odlasku u Brazil donio nakon izvlačenja skupina i nakon što se saznalo kako će Hrvatska igrati na otvaranju Prvenstva protiv domaćina Brazila.

„Prijatelju s kojim uvijek putujem sam obećao da može računati na mene ako budu postojale šanse za odlazak. Ipak do travnja nisam bio siguran hoću li ću ići jer kao i uvijek bilo je problema s nabavkom ulaznica za utakmice. Razmišljao sam kako bi bilo glupo proći 10 000 kilometara i potrošiti hrpu novaca, a da ne uđem na stadion. Baš zato smo s agencijom, koja je organizirala putovanje dogovorili da ćemo putovati na prve dvije utakmice jer smo za drugu utakmicu bili sigurni da možemo nabaviti ulaznice“, pojašnjava Grcić.

Priznaje kako je za put ukupno potrošio oko 3 000 eura, no kaže da je vrijedilo. „Navijači se često odlučuju na nerazumne poteze, tako da je u tom smislu teško od nas očekivati razuman odgovor da li nam je žao zbog nečega“, šali se naš sugovornik.

Mračnija strana razvijenog Brazila

Brazil-pogled-na-Secernu-GlavuNjegovo je putovanje započelo 10. lipnja preko zračne luke Charles de Gaulle u Parizu. Tamo su se zadržali preko dana s obzirom da je avion za Rio letio tek u večernjim satima. Kako do tada nije imao priliku posjetiti Pariz, ovaj mu se posjet dopao. U ranim jutarnjim satima u Rio de Janeiru ih je dočekala kiša, a po planu su odmah nastavili putovanje autobusom za Sao Paulo. Na putu prema autobusnom kolodvoru prolazili su pokraj favela . „To mi je unijelo neki mučan osjećaj i loš dojam. Uslijedio je put prema Sao Paulu, a udaljenost od Rija iznosi oko 430 kilometara. Vozili smo se nekakvom cestom, koja se zova autocesta, no to je daleko od uobičajene autoceste. Na putu smo prošli pokraj grada San Jose, koji ima oko 11 milijuna stanovnika. Po dolasku na autobusni kolodvor u Sao Paulo vidjeli smo mnogo sirotinje, a šokirali smo se kada smo došli u centar grada za koji smo na putu čuli da ga je bolje izbjegavati. Najnormalnije je vidjeti čovjeka da spava nasred ceste pokriven dekom. Poslije smo saznali da smo smješteni u staroj jezgri grada, koju su napustile tvrtke i bogatiji stanovnici, tako da su nažalost tamo brojni beskućnici i sirotinja“, otkriva prve dojmove iz Brazila Grcić.

Južnjačka atmosfera prije utakmice

Cjelokupni dojam Brazila našem sugovorniku se promijenio dan prije utakmice između Brazila i Hrvatske. Reći će kako se tada počela osjećati pozitivna atmosfera, koju su potencirali Brazilci, skloni afektiranju i galami. „Na dan utakmice trajalo je ludilo cijeli dan čak i u našoj četvrti. Eksplozije pirotehnike, zavijanje sirena i prelijetanja helikoptera trajala su tijekom cijeloga dana. Prava južnjačka atmosfera po cijelom gradu slična onoj na dan utakmice kada igra Hajduk u Splitu“, opisuje Grcić.

Njegova dvojica prijatelja uspjela su ujutro nabaviti ulaznicu za toliko očekivanu utakmicu, no on i njegov drugi prijatelj nisu bili te sreće. Odlučili su se ranije uputiti prema stadionu kako bi to riješili. Put prema drugom kraju grada, gdje se nalazi stadion Arena Corinthians, trajao je oko pola sata, a radi se o udaljenosti od oko 60 kilometara.

„Čim smo se maknuli iz centra postali smo apsolutna atrakcija. Snimali su nas i fotografirali cijelim putem, a kada smo se iz taksija iskrcali u blizini stadiona u nekoj četvrti, u svakom trenutku smo bili okruženi s barem 50 ljudi, koji su se željeli slikati s nama. Za prijeći 100 metara nam je trebalo 10 minuta. Na kraju se pojavila tv ekipa za koju smo dali kratki komentar i policija koja nam je naložila da idemo dalje za njima jer su valjda procijenili da stvari izmiču kontroli. U krugu stadiona su stvari bile malo mirnije jer su do ulaznica vjerojatno mogli doći samo imućniji bijelci. Nas dvojica smo uz pomoć „hrvatske sklonosti za improvizaciju“ na kraju uspjeli ući bez ulaznice. Tako bih ovim putem htio zahvaliti HNS-u, koji je zbog svojih malverzacija s ulaznicama uspio dijelu hrvatskih navijača uštedjeti znatan financijski iznos“, iskren je Grcić.

On kaže kako su Brazilci su kojima su razgovarali samouvjereno očekivali pobjedu protiv Hrvatske. No, kaže kako je on osjećao da će njihova reprezentacija biti pod pritiskom i da je zato znao kako će Vatreni imati šansu. „U isto vrijeme sam se bojao sudačke naklonosti domaćinu. Na kraju se ispostavilo da sam bio u pravu u oba slučaja.“ Priznaje kako je atmosfera na stadionu bila relativno mlaka, a uzrok za to vidi u poslovnim ljudima i njihovim prijateljima, koji su putem veze došli do ulaznica. Reći će kako je nakon prvog pogotka naših vjerovao da Vatreni imaju šansu, no sve je palo u vodu nakon Fredovog pada i penala koji je japanski sudac svirao za Brazil. „Atmosfera poslije utakmice je za nas bila loša jer smo znali da smo pokradeni i da je propuštena prilika da iz bolje pozicije nastavimo natjecanje. Teško se nakon početnog poraza ide dalje, što se pokazalo i ovog puta“, objašnjava navijač.

Grad od 20 milijuna stanovnika

Grcić kaže da je teško riječima opisati Sao Paulo. Riječ je o sedmom najvećem urbanom području na svijetu, koji ima oko 20 milijuna stanovnika. On i njegovi prijatelji imali su priliku razgovarati s puno Brazilaca, a kaže kako oni imućniji često putuju. „Mnogi od njih su bili u Hrvatskoj i to me je iznenadilo“, priznaje Grcić.

Kako to obično ide kod navijača, nakon utakmica odlazi se u noćni život, a naš sugovornik kaže kako su posjetili par manjih klubova. „Premda imaju mnogo svojih vrsta pića najviše se pije pivo i votka. Popularne vrste piva su Skol, Brahma, Boa i Itaipava. Za prve dvije moram reći da su neopisivo kvalitetnije od naših, odnosno nakon konzumacije većih količina nema apsolutno nikakvih posljedica. Nacionalna pića su im cachaca i caipirinha. Cachaca je žestoko piće koje se dobiva iz šećerne trske, a caipirinha je koktel u kojem je cachaca glavni sastojak. Hrana je velikim dijelom ista kao i kod nas, odnosno bazira se na istim namirnicama. Kasnije u Manausu smo jeli pravu domaću hranu, ali opet se tu radilo o više manje istim namirnicama kao i u Europi. Jedna od zanimljivosti je da je kruh opća nepoznanica u restoranima i da ga je dosta teško naći u dućanima.“

Šećerna Glava, Kristov kip, Copacabana

Nakon Sao Paula put je nastavio u Rio de Janeiru. Hotel u kojem je odsjeo bio je udaljen samo 200-ak metara od poznate Copacabane. Leblon, Ipanema, Copacabana, Botafogo, Flamengo i Centro, samo su neki od kvartova ovog velegrada u kojem živi oko 15 milijuna stanovnika. Grcić kaže kako su se kretali u turističkim dijelovima grada, koji su sigurni. Posebno su mu se dojmile plaže Ipanema i Copacabana, koje se protežu na oko 2 kilometra dužine i 300 metara širine. Osim toga, impresioniralo ga je brdo Corcovado s Kipom Krista na nadmorskoj visini od 720 metara te Šećerna Glava, granitna stijena koja se izdiže iz zaljeva, a prema njoj vozi i žičara.

„Najveća prednost Brazila je klima jer je toplo cijele godine. Jedino po čemu znaš koje je godišnje doba je to kada vidiš da je pao mrak. Rio kao destinacija je vrijedan posjeta, ali zna biti frustrirajuće zbog gužvi i prometne nepovezanosti. Postoje samo dvije linije metroa dok Pariz, koji je manji ima valjda 40 linija. Svi spominju favele pa bi trebalo reći da je cijeli grad izuzev dijelova uz more više ili manje favela, znači dobrih 70 posto površine grada čine kuće slične onima na našem Kozari Boku. U Riju smo ostali četiri dana, premda bi radije da smo toliko proveli u Sao Paulu ili Manausu. Rio je jednostavno presličan onome što imamo kod kuće na moru. Plaža, par atrakcija za turiste, više cijene nego u ostatku države i velike gužve kud god se krene. Uz to Rio se razlikuje i po stanovništvu, teško je sada generalizirati, ali ljudi su drugačiji od onih u Sao Paulu, a pogotovo od onih u Manausu“, iskren je Grcić.

Copacabana

„Brazilci su navijali za nas“

Upravo je Manaus posebno impresionirao našeg sugovornika. „Dočekala nas je temperatura od 40 Celzijevih stupnjeva i vlaga od 80 posto. Dobro da je kasnije pao pljusak jer ne znam kako bi naši mogli igrati u tim uvjetima“, zaključio je Grcić.

Reći će kako je Manaus pravi južnoamerički grad za razliku od onih na istočnoj obali Brazila. Objašnjava kako se grad može podijeliti na novi, moderniji dio i na stari dio, koji potječe iz vremena kolonijalizma i koji je dosta zapušten. Manaus broji od 1,8 milijuna stanovnika. On kaže da je stanovništvo iznimno ljubazno, a kako nisu navikli na veći broj turista, naši su navijači bili prava atrakcija. „Dok smo jeli u jednom restoranu kuharice su izlazile iz kuhinje kako bi nas promotrile. Vidi se da ovdje nema puno usputnih prolaznika i da im je drago da je konačno netko došao i do njihove „prašume“, šali se navijač. Kako je u Manausu hrvatska reprezentacija upisala jedinu pobjedu na ovom Prvenstvu i to protiv Kameruna, navijači su bili iznimno zadovoljni. „Atmosfera na stadionu je bila odlična. Brazilci su bili impresionirani našim navijanjem, tako da je na našem dijelu tribine bilo oko 20 posto Brazilaca koji su navijali kako su znali i mogli. Poslije utakmice je nekoliko stotina naših navijača bilo na glavnom trgu u odličnoj atmosferi uz glazbu iz njihovog narodnjačkog lokala.“

brazil-hrvatski-i-brazilski-navijaci

„Zaboravite sve što ste čuli ili pročitali“

Naš sugovornik kaže kako su Brazilci opravdano dobili domaćinstvo ovog Prvenstva jer žive za nogomet. Brazil mu se svidio kao zemlja, a priznaje kako bi opet htio otputovati tamo i posjetiti one gradove koje nije uspio vidjeti na ovom Prvenstvu. „O Brazilu možete odmah zaboraviti sve što ste čuli ili pročitali. Obično se iznose ružne stvari i to pišu i govore oni koji nisu u životu putovali dalje od Bregane. U 10 dana nismo imali niti najmanju neugodnost pa čak niti kada smo se zabunom uputili u jednu sumnjivu četvrt Rija. Tamo su nas ljudi ljubazno uputili u pravom smjeru. Naravno da na ovakvim putovanjima može biti svega, ali dok se čovjek ne ističe i ne privlači na sebe pažnju može biti miran. Brazilci su pazili na sigurnost i svugdje je bilo puno policije, koja je inače brutalna prema kriminalcima“, objašnjava Grcić.

Naš sugovornik kaže kako mu je žao što je na ovom Prvenstvu bilo malo naših navijača, a kao razlog za to ističe malverzacije s ulaznicama od strane HNS-a, udaljenost između Hrvatske i Brazila, ali i tešku ekonomsku situaciju u našoj zemlji, koja ne dozvoljava većem broju navijača da se upute na ovako daleki put. „Ne treba zanemariti i opće stanje u našem nogometu, koje sigurno ne pridonosi ozračju oko reprezentacije. Prije 10 godina je na stadionu u Lisabonu 10 000 naših navijača nadglasalo 5 puta više Engleza. Uvjeren sam da bi sada to bilo nemoguće ponoviti. Što se tiče naše reprezentacije nisam optimističan, evidentno je da posjedujemo kvalitetu, ali da i dalje pod novim izbornikom nema sustava igre. Eksperimenti iz utakmice u utakmicu se nastavljaju pa niti ne čude sve učestaliji loši rezultati. Ovo je već treći izbornik za redom, koji se uči trenerskom poslu, a do nedavno je naša reprezentacija bila među top 10 reprezentacija svijeta. Samo talent nam omogućava da smo i dalje `tu negdje´, ali to je nedovoljno za ozbiljniji iskorak na nekom natjecanju. Neovisno o svemu reprezentaciju ćemo pratiti i dalje dokle god budemo mogli, uz nadu da se konačno u našoj državi pokrenu stvari pa da si više ljudi može priuštiti ovakva putovanja“, zaključio je navijač Vatrenih.