Božo Petrov – Pinokio, Geppetto ili Gandhi?

Božo Petrov – Pinokio, Geppetto ili Gandhi?

Sjećate se bajke o Pinokiju? Ako ispadne da Božo Petrov ne govori istinu, onda je Pinokio. Tko je onda njegov tvorac Geppetto? Jeli Geppetto on sam, koji je oblikovao preostalih 14 »mostovaca«, a kojega su četvorica prozrela na vrijeme? Ili je Geppetto netko drugi? Tko? Ako ne (do)kaže ono što tvrdi ispast će da nas je prodao

dr. sc. Viktor Simončič

Politika nema nikakav odnos sa moralnim principima (Niccolo Machiavelli)

Božo Petrov mi izgleda kao Gandhi. Skoro nestvarna pojava na ovim prostorima. Volio bi da ostane takav. Hoće li ostati upamćen kao Gandhi ili možda kao Pinokio, ovisi o njemu.

»Nasred smo oceana, a morski psi nam se približavaju….. Nismo naivni ni slijepi«, naveli su u božićnoj čestitci iz MOST-a. Čini se da to danas misle uglavnom »mostovci«. Većina s kojima razgovaram više ne misle tako. I ja osjećam gorčinu. Jesam li i ja, kao 99 % građana Hrvatske ispao »naivan i slijep« i nasjeo na trikove ili se sve odigralo kako kaže Božo Petrov? Gorčinu može odagnati samo on, Božo Petrov. On mora reći tko je koje »mostovce« nagovarao na tako strašan način da su trenutno prekinuli razgovore s koalicijom Hrvatska raste i da su u par sati sve dogovorili s Domoljubnom koalicijom. Mora da je nagovaranje bilo strašno, jer kako bi inače bilo moguće da su za sat vremena našli nestranačku, građanima neznanu osobu, kao kandidata za mandatara?

Kako je bilo moguće da se u sat vremena razgovora netko tko detaljno baš ne poznaje hrvatske probleme, nagovori da prihvati ulogu mandatara? Strašno bi volio da je slika koju nam prikazuje prava, i da je sve igra nevjerojatnih slučajnosti. Nisam vjernik i ne vjerujem na neviđeno. Više ne vjerujem ni Boži Petrovu sve dok ne (do)kaže istinu. Ako ne (do)kaže tko je koga tako strašno nagovarao, onda je ono što nam se prikazuje samo farsa i predstava za naivne i slijepe.

Ako Božo Petrov i oni »mostovci« koji su nagovarani na tako strašan način da su odmah morali prekinuti razgovore s koalicijom Hrvatska raste misle da je dovoljno demagoški reći kako oni eto ne žele reći o kome se radi, onda vjerojatno ne govore istinu. Neću reći da lažu, ali ću iskoristiti govornu bravuru uvaženog doajena hrvatske politike gospodina Andrije Hebranga, koji je rekao nešto u stilu, kako on nikada ne laže, samo ponekad ne govori istinu.

Sjećate se bajke o Pinokiju? Ako ispadne da Božo Petrov ne govori istinu, onda je Pinokio. Tko je onda njegov tvorac Geppetto? Jeli Geppetto on sam, koji je oblikovao preostalih 14 »mostovaca«, a kojega su četvorica prozrela na vrijeme? Ili je Geppetto netko drugi? Tko? Ako ne (do)kaže ono što tvrdi ispast će da nas je prodao. Koliko smo vrijedili? Je li se prevara isplatila?

Ako Božo Petrov i ostalih 14 »mostovaca« ne govore istinu, sa strahom se svako jutro moraju gledati u ogledalo. U mojoj dječjoj naivnosti zamišljam da će im kao Pinokiju malo narasti nos. Znate već, da je Pinokiju za svaku laž nos postajao veći i veći. Imate li osjećaj kao da je Boži Petrovu nos već malo narastao?

Most za rušenje

most_kwai

Sjećate li se kultnog filma Most na rijeci Kwai? Epskih prikaza patnje, motiva da se preživi i spremnosti žrtvovanja…? U Drugom svjetskom ratu, u džungli u Burmi, vojni zarobljenici su prisiljeni, pod nečovječnim uvjetima i torturom japanskih stražara graditi željeznički most preko rijeke Kwai. Nakon što je most izgrađen, vojnici koji su ga izgradili odluče da ga sruše, svjesni da i sami postaju žrtva.

Sir Alec Guinness

Sir Alec Guinness kao pukovnik Nicholson

Veliki glumac Alec Guinness je glumio pukovnika Nicholsona, komandanta zarobljenika, koji se ne može pomiriti s činjenicom da se treba srušiti most koji je izgrađen na patnji, odricanju i žrtvama. Gledalac razumije želje i motive onoga koji želi sačuvati most i onih koji ga žele srušiti. Film spada u grupu filmova koje se može gledati više puta, a pjesma iz filma spada u dio svjetske muzičke baštine. Obično se fućka i izvodi kao koračnica.

Most kojeg je izgradio Božo Petrov lako bi sadašnjim generacijama mogao ostati u sjećanju kao nama starijima fićuk iz filma Most na rijeci Kwai. Ako Božo Petrov ne (do)kaže istinu, vrlo teško će ostati zapamćen kao netko koji je gradnjom mosta pokušao donijete promjene na »Gandhijevski način«. Ako Božo Petrov ne (do)kaže svoje tvrdnje, njegov Most mogao bi postati metafora za političku farsu, neki novi vid izdaje. Ne baš za na razini Kvislinga čije ime se veže za izdaju i naziv za suradnike stranih zavojevača i izdajnike općenito, ali za nešto manje vrlo lako.

Mala kvislingijada će svakako biti ako gospodin Božo Petrov ne (do)kaže svoje tvrdnje i ne podnese ostavku na sve funkcije u Mostu jer nije ispunio obećanje iz one izjave kod javnog bilježnika, zbog koje je dobio većinu glasova. Sada MOST-ovci rade jezične ekshibicije salto morale (ne mortale!), kako to nije bilo rečeno i napisano baš na taj način. Drže da je kod nas »obećanje ludom radovanje« i da obećanja služe samo da se dobiju glasovi, uzdajući se u činjenicu da smo mi nacija kratkog pamćenja.

Tko se još sjeća i koga briga da je i naša Predsjednica, gospođa Kolinda Grabar Kitarović obećala da će smanjiti troškove i preseliti se u drugu zgradu čim je izaberu. Na tom obećanju je vjerojatno dobila onu malu razliku glasova u odnosu na protukandidata. Imenovala je na brzinu neko tijelo da sve ispita. Imenovala je ona i gospodarski savjet. I još »svašta nešto«. I, pojeo vuk magare. Dobro, razumijem je, nemam vremena jer se mora pripremati za kolokvije. Kako vjerujem da će biti izabrana i za drugi mandat, obećanja će moći ispuniti nakon pet godina, čim završi studiranje uz rad. Ali ni ona nije jedina koja je davala obećanja. Prije toga su bile i »garantne kartice« i »21 nečega – svašta nešto«. A ni školovanje uz rad nije kod nas ništa nova. Bezbroj lako stečenih diploma.

Pogledao sam koje to kvalifikacije ima gospodin Kotromanović da bi bio savjetnik odvjetničke tvrtke u New Yorku. Diplomirao je uz rad na Fakultetu političkih nauka. Izgleda da je to uz »promet«, vjerojatno zbog osebujne zahtjevnosti omiljeniji studij za studiranje uz rad.

Mislim da smo jedina država na svijetu u kojoj 99.999 % (a možda i više) građana do imenovanja nikada nije čula ime mandatara. Vjerojatno za njega nisu do malo prije čuli niti 99 % onih koji su ga predložili za mandatara. Osobno nemam poseban stav prema mandataru gospodinu Tihomiru Oreškoviću. Očito da je najbolji izbor, kada Most i Domoljubna koalicija priznaju da nemaju u svojim redovima kvalificiranog kandidata za premijera. Kada naše stranke nemaju kompetencija za vođenje vlade, kada na izborima ne znamo koga biramo, pa se čini kao da nam kadrove šalju iz inozemstva, čemu uopće izbori? Netko je spomenuo da ubuduće mandatara trebamo izvlačimo iz šešira. Novi mandatar može značajnu uštedu odmah ostvariti ukidanjem izbora.

Pokušavam razumjeti gospodina Oreškovića zašto je pristao na mjesto mandatara. Možda nije dobro promislio, kada je na raspolaganju za razmišljanje imao samo nekoliko sati. Pomisao da je imao na raspolaganju mjesece i da je sve bilo dogovoreno ranije, odbacujem s gnušanjem, vjerujući Boži Petrovu.

Hrabrost novog mandatara

Novi mandatar mnogima djeluje kao fini gospodin. I meni djeluje i uglađeno i pametno. Novi mandatar je sigurno »hrabrica«. Usudio se uzeti u ruke sudbinu 4,5 milijuna stanovnika, misleći vjerojatno da se s državom, s kojom se baš ni ne poznaju onako kako se poznaju oni koji zajedno žive desetljeća, pravlja kao s Plivom. Nažalost, u Plivi i korporacijama se odigrava samo djeličak stvarnog života države. Navijam za njega, jer navijam za nas, za sebe. Želim nam puno uspjeha s njim. Neki kažu da im ga je žao kada ga vrijeđaju zbog jezika i nespretnosti. Meni nije. Dapače, imao je hrabrost i spremnosti postati mandatar nakon samo par sati nagovaranja i sigurno je računao s kritikama. Rekao je da nema na raspolaganju 100 dana. Konstruktivna kritika mu može biti najveća pomoć.

oreskovic_kitarovic

Kao malo tko razumijem novog mandatara i nespretnosti s jezikom. Hrvatski jezik, onaj kojeg govore školovani na njemu je težak. Iz Hrvatske je otišao s godinu i pol. Nije išao u hrvatsku školu. Govori pomalo arhaično i nesigurno. Tako je bilo i meni. S četiri godine sam otišao iz Slovenije. Kod kuće smo govorili slovenski, i unatoč mojoj jako školovanoj mami jezik je ostao arhaičan. Čudan, jer nikada nisam išao u slovensku školu. Kada sam bio prisiljen otići raditi u Sloveniju susreo sam se s istim problemom kao danas mandatar. Svi su me razumjeli, ali moj govor nije bio baš za nastup na TV. Kao mora su mi bili nastupi u službenim prilikama. Trebalo mi je podosta vremena da moj govor postane manje »smiješan« i da kod nekih izaziva manje podsmjeha. Znam da niti novom mandataru neće biti lako. No ima priliku da »na brzinu«, kako je to učinio gospodin Donald Tusk, predsjednik Europskog vijeća, s engleskim, nauči hrvatski. Ne učini li to, otvoreni sat u Saboru bi mogao postati jedna od gledanijih emisija na TV.

Vjerujem u mudrost mladih koji idu u školu i ne studiraju uz rad. Siguran sam da su i na ovom primjeru naučili da ako žele vrijediti u Hrvatskoj moraju otići iz Hrvatske. Najbolje da se i rode negdje u šarenom svijetu. Čak i neposredno susjedstvo kao mjesto rođenja daje veće šanse za uspjeh u Hrvatskoj od rođenja u Hrvatskoj. I zadnji primjer pokazuje da u Hrvatskoj nema nikoga tko ima vrijednost nekog gastarbajtera ili osobe iz dijaspore. Pokazano je da u Hrvatskoj nemamo niti jednog poduzetnika koji vrijedi. Svaki koji je bio i na pet minuta član u nekoj stranoj korporaciji ili nekom institutu, pa makar i na najnižim granama, vrijedi više od nekoga tko ovdje radi i stvara. Vrijednost se stječe samo u inozemstvu. Tamo nas (vas) prepoznaju pa nas (vas) onda lakše smjeste u Hrvatskoj.

Bezbroj nijansi sive

U katoličkoj crkvi »pomutnja«. Biskup Vlado Košić je na svom profilu žestoko napao Božu Petrova nazvavši ga »naivčinom i izdajicom koja srlja u ralje komunista«.

Biskup Mile Bogović uspoređuje Božu Petrova s Isusom.

Vjernici su vjerojatno zbunjeni kada vide kako je mala razlika između izdajice i Isusa. Da razliku ne čini Geppetto?

Komentari su zatvoreni