“Borba protiv nasilja nad ženama je slična borbi protiv terorizma”

“Borba protiv nasilja nad ženama je slična borbi protiv terorizma”

»Implementacija zakona, koji bi trebao zaštiti ženu, na terenu nije prisutna jer praksa pokazuje da ide na štetu zlostavljane žene. Kazne su minorne i smiješne, i često u vidu javnih radova, a naš pravni sustav deklarira takvo nasilje kao minorni prekršaj«, navela je Tölle

U povodu jučerašnjeg obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama zagrebačko Povjerenstvo za ravnopravnost spolova u srijedu je održalo tematsku sjednicu u kojoj su ukazali na glavne probleme s kojima se suočavaju zlostavljanje žene, a to su prvenstveno nerazumijevanje okoline, nelogičnost pravne prakse gdje se nasilje tretira kao minorni prekršaj te nedovoljna senzibilnost društva.

Uvodnu je riječ održala Sandra Petrž, bivša supruga pjevača Daniela Popovića, koja u svojoj knjizi Sandročka, zlostavljana govori o zlostavljačima s kojima se susretala kroz cijeli život.

»Objavom knjige želim potaknuti druge da ne šute jer tako štite zlostavljače koji će nasilje nastaviti činiti, a možda su baš sada u potrazi za novom žrtvom. Iako mi je teško o tome govoriti želim poručiti ženama da ipak postoji svijetlo na kraju tunela, do kojeg će se doći hrabrošću i odlučnošću. U knjizi nisu navedena imena, nego samo brojevi, no brzo će se prepoznati oni o kojima je riječ«, kazala je Petrž koja ujedno poziva sve zainteresirane na promociju knjige 23. listopada u 17 sati u centru Kaptol.

Autonomna žensku kuća Zagreb je čak 17 godina bila jedino sklonište zlostavljanih žena u cijeloj Hrvatskoj, do danas su se otvorila još neka mjesta, što nije dovoljno jer su svi prostori prekapacitirani.

Neva Tölle, predsjednica Udruge Autonomna ženska kuća, naglasila je kako je borba protiv nasilja nad ženama slična borbi protiv terorizma, a za jedno i drugo trebaju proračunska sredstva i uređena pravna praksa.

»Implementacija zakona, koji bi trebao zaštiti ženu, na terenu nije prisutna jer praksa pokazuje da ide na štetu zlostavljane žene. Kazne su minorne i smiješne, i često u vidu javnih radova, a naš pravni sustav deklarira takvo nasilje kao minorni prekršaj«, navela je Tölle.

Strah i nerazumijevanje

U Hrvatskoj dosad ni za jednu ubijenu ženu nitko nije odgovarao, a sve su službe u takvim situacijama odgovorile kako nije bilo propusta u radu i proceduri, zbog čega Tölle predlaže tablicu procjene rizika, koja već postoji u brojnim europskim zemljama, a pokazuje mogućnost daljnjeg nasilja i njegovog sprječavanja.

»Žene se često opisuje kao sukrivce za obiteljsko nasilje, a nakon toga se ona ili neke druge sigurno više nikad neće javiti niti jednoj instituciji nego samo nastaviti šutjeti i trpjeti«, objasnila je predsjednica Autonomne kuće.

Nasilje žene često ne prijavljuju jer nemaju podršku, zbog straha i nerazumijevanja, ali i zbog bliske veze s počiniteljem za kojeg smatraju da će se promijeniti, a često krive i sebe što je pogrešno, navodi Ljubica Matijević-Vrsaljko, gradska zastupnica i odvjetnica koja se gotovo cijelu karijeru susretala sa slučajevima nasilja u obitelji.

»Žene imaju osjećaj da ih nitko ne razumije, zlostavljanje nad njima se relativizira i minorizira. Moramo shvatiti da se zlostavljanja ne događaju samo u obiteljima alkoholičara ili narkomana, nego i nad obrazovnim i cijenjenim ženama poput sutkinja ili liječnica«, kazala je Matijević-Vrsaljko koja je navela podatke UN-a prema kojima je čak 70 posto žena u jednom trenutku bilo na neki način zlostavljano.

Kao dokaz nedorečene pravne prakse navedene su problematične situacije kontakta oca i djeteta nakon prijavljivanja nasilja i tijekom sudskog postupka.

»Ako žena iz straha prema zlostavljaču, znači svojem bivšem partneru, ne želi dijete osobno voditi na takve kontakte, ali dopušta sastanak s ocem ako s djetetom pošalje nekog drugog odraslog člana obitelji, tada ona prema tumačenju sustava nije kooperativa i može kazneno odgovarati i to s čak do 20 tisuća kuna, što je potpuno nelogično«, objasnila je Tölle.

Iako nema dovoljno prostora za takve kontakte, na području Zagreba se mjesečno organizira oko 70 takvih susreta mjesečno, s 20 do 30 djece, što je porast u odnosu na prethodne godine.

I. Conjar