Boćarski klub sa svjetskom prvakinjom

Boćarski klub sa svjetskom prvakinjom

Hrvatske boćarice i boćari su na svjetskim, europskim prvenstvima i Mediteranskim igrama uspjeli osvojiti više od 100 medalja. „Mi smo uz bok Francuzima i Talijanima“, smatra predsjednik BK Špansko Milanović Litre, koji je ponosan što je njegov klub jedini u Zagrebu ima boćarice. „Iva je svjetska prvakinja u preciznom izbijanju, a osvojila je i zlato na Svjetskim igrama neolimpijskih sportova“, ponosno isiče

Boćanje je sportska igra kuglama, boćama vrlo raširena u mediteranskim zemljama, a u Hrvatskoj je boćanje posebno popularno u Dalmaciji, Primorju i Istri. U počecima su mjesta na kojima su ljudi igrali boćanje bili obični seoski putevi i ravna zemljišta. Boće su bile drvene, a s vremenom su zamijenjene metalnima. Iako mnogi na boćanje još uvijek gledaju kao razonodu, ono se s vremenom razvilo u sport koji okuplja sve više mladih igrača i igračica. Djevojke i mladići polako ruše stereotipe o tome da je boćanje namijenjeno umirovljenicima.

„Jednom sam prilikom vodio našu žensku reprezentaciju u Tribunj kako bi zaigrale protiv Tribunjana. Okladili smo se prije toga u večeru. Naravno, cure su pobijedile, a to je bio pravi šok za lokalne muškarce. Mještani su ih počeli zafrkavati da kakvi su oni muškarci kad ih pobijede cure. Uglavnom ta se priča godinama prepričavala“, prisjeća se naš sugovornik

Mlada boćarica svjetska prvakinja

Iva Vlahek

Iva Vlahek

Iva Vlahek je 25-godišnja boćarica koja se ovim zanimljivim sportom bavi od svoje jedanaeste. Ona je odrasla u blizini Boćarskog doma na zagrebačkom Prisavlju i u to je vrijeme tamo bila organizirana škola boćanja Zrinjevac za djevojčice i dječake. „Mislim da su presudili dobri rezultati koje sam počela dosta rano ostvarivati. To me je nekako zadržalo u boćanju“, priznaje Vlahek. Iako mnogi na ovaj sport gledaju kao na „muški“, ona kaže kako se u njemu jednostavno pronašla i zavoljela ga. „Mojim je prijateljima ispočetka bilo čudno kada sam im rekla da treniram boćanje. Meni je u početku bilo neugodno reći što treniram, no s vremenom se to promijenilo, posebno kada sam počela ostvarivati dobre rezultate“, priznaje mlada boćarica.

Ona je 2002. godine sa samo 14 godina nastupila na Svjetskom prvenstvu u Salluzzou u Italiji. Tamo je osvojila brončanu medalju u preciznom izbijanju. „Sjećam se da sam tada pohađala osmi razred. To je bilo nepojmljivo za seniorsku konkurenciju. Sjećam se da je jedna natjecateljica bila tada dvostruko starija od mene. No, to me je motiviralo da nastavim i dalje s boćanjem“, pojašnjava Vlahek. Uslijedilo je srebro sa Svjetskog prvenstva u Kini te zlato osvojeno 2010. godine na SP u Francuskoj. Posebno su joj drage dvije bronce, koje je osvojila na Europskom prvenstvu u boćanju koje se održalo u Komiži na Visu.

Ponuda koja se ne odbija

Prošlo ljeto pristigla je ponuda da zaigra za talijanski klub Graphistudio. „S obzirom da kod nas nastupam zajedno s dečkima u Boćarskom klubu Špansko, nikad nisam imala priliku nastupiti u ženskoj boćarskoj ligi. Kod nas postoji ženska liga, ali samo na području Primorja i Istre, no ova talijanska je puno jača od naše. Svaka utakmica je prava borba. Sa mnom je otišla i Nives Mladenić iz Rijeke. Mi nismo boravile u Italiji nego bi trenirale u svojim matičnim klubovima, a vikendom bi odlazile na utakmice u Italiju. Talijani su u klub doveli i zlatnu svjetsku prvakinju u pojedinačnom boćanju Tadeju Sodec i na kraju se to isplatilo jer smo osvojile naslov talijanskih prvakinja. U lipnju započinje Eurocup u kojem se natječu najbolji klubovi iz Italije, Slovenije i Hrvatske“, rekla je Vlahek. Mlada boćarica je studentica četvrte godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a kaže kako za sada uspijeva uskladiti fakultetske obveze s treninzima.

Bratić i sestrična zajedno u BK Špansko

S njome u BK Špansko trenira i njezin bratić Darko Huđek. Oni su još kao djeca krenuli trenirati boćanje u školu boćanja Zrinjevca. „Mislim da je presudan utjecaj na moj odabir boćanja imao moj stariji brat Marko, koji je postizao odlične rezultate u boćanju. Vrlo brzo sam ušao u kadetsku reprezentaciju, a igrao sam i u drugoj hrvatskoj ligi za BK Ante Starčević. Na kraju sam odlučio doći u BK Špansko na nagovor sestrične Ive“, prisjetio se Huđek. Mladi boćar danas studira na Prometnom fakultetu u Zagrebu, a želja mu je da čim prije završi studij i ostane u BK Špansko.

bocanje_vlahek_i_huzekPredsjednik BK Špansko je Mario Milanović Litre, a on kaže kako je u boćanju od malih nogu. Rođen je u Otoku kraj Sinja, malenom mjestu u Cetinskoj krajini u kojem su „balote ili boće“ popularni sport i mladih i starih. Tamo se igra na balote u svim vremenskim uvjetima, a mečevi boćara privuku veliki broj znatiželjnika. „I danju i noću sam boćao sa starim drvenim boćama moga oca. Kasnije sam se preselio u Zagreb i 1982. godine sam počeo trenirati sportsko boćanje u BK Hajduk, a 1985. godine sam počeo raditi kao tajnik Boćarskog saveza Jugoslavije sa sjedištem u Zagrebu. Osamostaljenjem Hrvatske sam prešao u Hrvatski boćarski savez, a 2007. godine sam postao tajnik u Zagrebačkom boćarskom savezu“, prisjetio se Milanović Litre.

Ljudi i predrasude

On je danas predsjednik Boćarskog kluba Špansko, koji je osnovan prije 22 godine. „Na početku je klub imao samo dva terena, a s vremenom smo izradili još dva. Tako da danas imamo četiri terena, koja su natkrivena. Ponosni smo na činjenicu kako se ovdje 2008. godine organiziralo finale Svjetskog prvenstva U-18“, istaknuo je Milanović Litre. Osim BK Špansko na ovom se terenu natječe još pet zagrebačkih klubova, a uprava kluba s nestrpljenjem očekuje Hrvatske svjetske igre 2014 godine na kojima će nastupiti hrvatski iseljenici iz 37 zemalja svijeta u 16 različitih sportova. Igre će se održati od 21. do 26. srpnja 2014. godine, a sportaši će se natjecati i u boćanju. Finale boćanja održati će se na terenima BK Špansko.

Danas se klub natječe u Prvoj zagrebačkoj ligi, a klub broji 23 igrača. „Žao nam je što nemamo još mlađih igrača. No, teško je pridobiti mlade za ovaj sport jer u Zagrebu ne postoji tradicija boćanja kao što postoji u Dalmaciji, Istri i Primorju. U tim dijelovima Hrvatske organizirane su i škole boćanja što uvelike pomaže u razvoju ovog sporta. No, kod nas je situacija drugačija. Blizu nas je i osnovna škola, no nažalost djeca nisu zainteresirana. Prije nekoliko godina su se za boćanje zainteresirale neke djevojčice, koje su tada išle u peti razred. Ja sam im rekao da nema problema i neka mi samo ostave brojeve telefona od svojih roditelja, kako bi ih mogao informirati o našem klubu i radu. Međutim kada sam nazvao roditelje, oni nisu bili oduševljeni s idejom da njihova djeca treniraju boćanje. Mislim da su imali predrasude o ovom sportu i o boćarima“, siguran je Milanović Litre. On se nada kako će se nakon odlaska u mirovinu moći puno više angažirati u promociji ovog sporta među mladima.

Važna fizička pripremljenost i koncentracija

Mario Milanović Litre

Mario Milanović Litre

Boćanje je specifičan sport, koji ljudi vrlo često brkaju s narodnim boćanjem koje baš i nema nekih pravila. No, sportsko boćanje ima svoja međunarodna pravila. Postoji više disciplina pa se tako natjecati mogu boćari u pojedinačnoj konkurenciji, boćari u paru, trojke, a postoji i brzinsko izbijanje u kojem se tijekom pet minuta pokušava izbaciti što više boća koje moraju pogoditi metu. „Upravo te discipline zahtijevaju da boćari budu u dobroj fizičkoj pripremljenosti i da budu koncentrirani. Vrlo često se dogodi da naši mladi boćari prilikom upisa na Kineziološki fakultet budu bolje rangirani od ostalih sportaša i nogometaša, koji ne uspiju izdržati trčanje na 10 000 metara“, pojašnjava Milanović Litre.

Pravila u boćanju su strogo određena i naši sugovornici kažu kako se ona primjenjuju na svim službenim međunarodnim i hrvatskim natjecanjima i ligama. Tako je igralište za boćanje dužine 27,5 metara i širine 2,5 do 4 metra. Ono mora biti ravno te prekriveno sa završnim slojem pijeska. Osnovni boćarski rekviziti su boće koje teže između 900 i 1200 grama. Najčešće su izrađene od legure bronce ili čelika. Tu je i bulin, mala kuglica crvene boje promjera od 35 do 37 milimetara te šipka dužine 50 centimetara za mjerenje udaljenosti. Ekipa ili igrač koji prvi igra baca bulin u prostor za igru i igra prvu boću, mora ju baciti tako da ona zauzme položaj što bliže bulinu. Boće u igri koje su bliže bulinu od protivničkih boća dobivaju punat (bod). Tako je protivnik prisiljen tu boću izbijati i postaviti svoju boću tako da bude bliže bulinu.

Naši osvojili više od 100 medalja

boceOd osamostaljenja Hrvatske naši su boćari i boćarice na svjetskim, europskim prvenstvima i Mediteranskim igrama uspjeli osvojiti više od 100 medalja. „Mi smo uz bok Francuzima i Talijanima, a u zadnje vrijeme odlične rezultate postižu i Slovenci“, smatra predsjednik BK Špansko. Milanović Litre je izbornik hrvatske ženske reprezentacije u boćanju, koja ostvaruje jako dobre rezultate posljednjih godina. On je ponosan i na činjenicu što je BK Špansko jedini zagrebački klub koji u svojim redovima ima boćarice. „Iva je svjetska prvakinja u preciznom izbijanju, a osvojila je i zlato na Svjetskim igrama neolimpijskih sportova, koje se održalo u Kolumbiji“, ponosan je predsjednik kluba. On priznaje da je ljudima neobično čuti da se djevojke bave ovim sportom. „Jednom sam prilikom vodio našu žensku reprezentaciju u Tribunj kako bi zaigrale protiv Tribunjana. Okladili smo se prije toga u večeru. Naravno cure su pobijedile, a to je bio pravi šok za lokalne muškarce. Mještani su ih počeli zafrkavati da kakvi su oni muškarci kad ih pobijede cure. Uglavnom ta se priča godinama prepričavala“, prisjetio se smiješne anegdote Milanović Litre.

V. Vukoje