Blago (p)ostalo blago

Blago (p)ostalo blago

Oni čije smo blago imaju pravo kada nas tako tretiraju. Mi prihvaćamo sve. Mi šutimo. Kada je bila ona velika mirovinska reforma blago je dobilo po 20 – 30 kuna više, a oni čije smo blago po nekoliko tisuća. Najnovijom poreznom reformom u prosjeku će svaki predstavnik blaga, koji ima sreću primati plaću od 4 000 kuna biti bogatiji za 17, a onaj s 19 000 za 700 kuna!

dr. sc. Viktor Simončič

A možeš li ti učiniti da te gluhi čuju, koji ni pameti nemaju ? (Kuran)

Viktor Simončič

Dragi Viktore, koliko god ti bio u pravu, koliko god ti izgovorio stvarnu istinu i precizno detektirao izvor, naciljao metu – sve ostaje isto! Znaš li zašto? Ti ne možeš uvrijediti debelokošca, na njega se ne lijepe kritike, on te ne vidi niti ne čuje, ti si tamo neka nevažna blijeda krpa, nužna stvar koja nešto misli, baulja i smiče se… a on je veleglavati lik svetosti, kojeg se postavlja po principu “uvlačenja u stražnjicu” gdje je miris sredstvo raspoznavanja. Nađeš li se ti makar slučajno u tom društvu, nemaš isti govorni kontekst, ton tvojega glasa ima frekvenciju kojeg on ne poznaje, miris tvoje kože odudara od njegove… Želiš li objasniti što misliš, želiš li pokrenuti njihove moždane sive stanice, preostaje ti samo da se ponudiš smrdjeti kao oni… Pa zar nije onaj mladi znanstvenik u Ministarstvu demografije, javno priznao da ne podnosi taj smrad i da napušta nepodnošljivo izvorište zagađenja? 

Ova reakcija Millija na jedan od poučaka me zabrinula. Zar je stvarno tako? Ne pretjeruje li on? Što smo mi koji nismo dio njihove uhljebljivačke ekipe, koji nismo među 200 odabranih obitelji, koji nismo članovi udruživanja u „borgove“, koji nemamo priliku na dan otimati dvostruko više od prosječne godišnje mirovine ….?

Pokušao sam dokučiti što danas predstavlja pojedinac. U socijalizmu se malo pretjerivalo s „čovjek je naše najveće blago“. „Blago“ koje označava od materijalnog imanja do sreće, koristi, dobiti, blagoslova koji stiže kao dar prirode. U odnosu na ona vremena puno toga smo promijenili, ali zadržali smo parolu kako je čovjek najveće blago, samo sa promijenjenim značenjem riječi. Čovjek je ostao blago, a postao stoka. Grubo? Ni najmanje. Još bi ljepše bilo umjesto riječ stoka upotrijebiti izraz marva. Zar se tako ne osjeća dobar dio stanovnika?

Pravosuđe trenira strogoću na Huanitu Luksetiću

Kako se osjećaju svakoga utorka i četvrtka 16-godišnja Ružica i njezin godinu dana mlađi brat Marinko koji ne mogu otići u školu jer nemaju čime? Naime, oni stoje na cesti i gledaju autobus koji ispred njihove kuće na sjevernom Velebitu prolazi pun školaraca u koji oni ne mogli ući. Naime, oni su srednjoškolci, a srednja škola nije obvezna te zbog toga nemaju pravo ući u autobus. Autobus dođe i prođe, a elita bez grama empatije.

Kako se osjeća Huanito Luksetić, nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora, jer je zasadio 11 biljaka marihuane kako bi olakšao bolove uzrokovane multiplom sklerozom, kada vidi kako je sinu viđenog generala, pravomoćno osuđenog na godinu dana zatvora jer su ga uhvatili s 4,5 kilograma marihuane, 28 grama kokaina, 10.500 kuna i 117 tisuća eura, digitalnom vagom, uređajem za prešanje i velikom količinom novca, kazna zamijenjena globom i općekorisnim radom?  

Kako se osjećaju vlasnici cvjećarnice koja je zatvorena zbog 10 kuna, ribarnice zbog 15, pekare zbog 24 kune, kada vide da je Todorić mogao stvoriti dubiozu od 50 milijardi, a da ta ista financijska inspekcija nije trepnula? Uz zatvaranje slijede i kazne. Neprimjerene i prekršaju i mogućnostima prekršiteljima. Radeći na jednom projektu na Kosovu, trebalo je predložiti prijedlog prekršajnih kazni za područje okoliša. Pogledao sam kakva je praksa u svijetu. Među civiliziranima, kazna se prilagođava prekršitelju tako da ju (kaznu) svatko jednako osjeti. Kada sam prije više od 40 godina, radeći doktorat u Njemačkoj, napravio bezazleni prekršaj u saobraćaju, okrenuo sam se na praznoj seoskoj cesti preko pune linije u policiji su me pitali što sam po zanimanju. Bio sam već diplomirani inženjer. Za njih je to značilo velike prihode, iako sam imao skromnu stipendiju i kaznili su me s tada velikih 100 DM.

Kazna za prometni prekršaj – 600.000 eura

Kada je nedavno jedan njemački nogometaš uhvaćen bez vozačke dozvole odmjerena mu je kazna od mjesečnog prihoda. Platio je preko 600 000 eura. Kada se radi o prekršajima u gospodarstvu, onda se kazna odmjerava prema prihodima, ali na način da se ne ugrozi opstanak tvrtke. Isto je i kada se radi o malima. Ne može se nekome tko ima kiosk propisati kazna od 10 pa i više tisuća kuna. Na taj način on je osuđen na propast. I njemu i njegovima je uništena egzistencija. Naravno da kod nas vlastodršce ne zanima kako će proći „najveće blago“. Kao kod Superhika, što siromašniji to veća kazna.

Trebao bih ovdje navesti sudbine svih drugih predstavnika „blaga“, radnica i radnika od Kamenskog, Dalmacijavina, Jadrankamena, Željezare Sisak, … Čemu? Sjeća li se netko još uopće njih i njihovi vapaja? Gdje su sada? Što je bilo s njihovom djecom? Jesu li imala šansu kao oni iz grupe BORG, privatizacije Jadrankamena ili …

Zgrada Dalmacijavina u Splitu

Ostaci dijela Kamenskog

Bivša prodavaonica DTR-a

I oni čije smo blago imaju pravo kada nas tako tretiraju. Mi prihvaćamo sve. Mi šutimo. Kada je bila ona velika mirovinska reforma blago je dobilo po 20 – 30 kuna više, a oni čije smo blago po nekoliko tisuća. Najnovijom poreznom reformom u prosjeku će svaki predstavnik blaga, koji ima sreću primati plaću od 4 000 kuna biti bogatiji za 17 kuna, onaj sa 6 000 kuna za 31 kunu, a onaj s 19 000 kuna plaće za 700 kuna!

Što mislim, a što kažem…

Divim se kako manipuliraju. Premijer Plenković je bez konkurencije. On stvarno zna znanje. Ispada najbolji pastir. Slušam njegovu izjavu, kako je su on i njegovi na plan prestrukturiranja Uljanika imali sličnih 75 primjedbi kao i EU. Kako on to kaže, ispada da je uprava Uljanika sama poslala plan u EU. Ispada da svaka tvrtka u EU koja se nađe u poteškoćama sama šalje planove u EU. Kao da su tvrtke izvorne EU članice, a ne da su to tek preko države. Naravno da je svih onih 75 primjedbi iz EU pljuska nesposobnim uhljebima koji sjede u ministarstvima i Vladi, ali i uhljebljivačkoj upravi. Kakav je to uradak, naravno dobro plaćen nekim „borgovcima“, koji u EU-u dobiva 75 bitnih primjedbi ili u prijevodu ocjenu „nedovoljan, sjedi“? Moraju li ti „borgovci“ vratiti novac za uradak ocijenjen s nedovoljnim? Premijer Plenković umjesto da se po narodski „pokrije po ušima“, za sramotu koju nam je priredio poslavši površni uradak za spas Uljanika u EU, dijeli lekcije kako je on to znao. Pa gdje si bio kada je trebalo? Plan prestrukturiranja naše industrije napravljen je prije 27 godina, samo ga se nije htjelo pokazati.

Vrijeme za Uljanik i 3. maj je odavno iseklo

Bojim se da je vrijeme za Uljanik i 3. maj odavno isteklo, samo još ne znaju. Sada predstoji još samo odlazak ili prekvalifikacija u konobare i sobarice. Blago njima, imaju turizam. Kakva prekvalifikacija bi bila najbolja za radnike sisačke Rafinerije, ne daj Bože možda uskoro i kutinske Petrokemije, …, mislio sam nabrajati dalje ali mi ne pada na pamet više niti jedna preostala tvornica?

Premijer vabi poduzetnike izjavom: “Trošak rada u Hrvatskoj niži je od EU prosjeka. Sat rada u Hrvatskoj je dva i pol puta niži od prosjeka u EU, a 3,2 puta niži nego u Njemačkoj, … to je, ako ulagač bira, svojevrsna komparativna prednost”. Narod ipak nije toliko glup koliko bi željeli da jesmo. Premijeru, zašto bi metalac ostao u Delnicama, kada može u Kočevje (Slovenija) na dvostruko veću plaću? Zašto bi varilac ostao u Puli kada može do Marghere (Italija) na trostruko veću plaću? Zašto bi, … Zašto bi uostalom bilo tko ostao ovdje kada ga se uz manja primanja smatra i manje vrijednim?

Malo sam ponosan. Možda i zbog mog pisanja o potrebi ustavne zaštite prava na pitku vode http://zg-magazin.com.hr/pravo-na-pitku-vodu-zajamciti-ustavom/ i otvorenog pisma Predsjednici  http://zg-magazin.com.hr/simoncic-poziva-predsjednicu-da-potakne-izmjenu-ustava-radi-zastite-hrvatskih-vodnih-resursa/, pučka pravobraniteljica gospođa Lora Vidović na dan izlaska ovog 174. poučka (24. 9. 2018.) organizira konferenciju na tu temu. Možda njen autoritet pomogne da nam ne uzmu i vodu. Samo ako već ne postoji neka druga namjera s našom vodom, nekom „à la borgovcu“, kome je već nešto obećano. Ideja prava dostupnosti na pitku vodu ne sviđa se bogatima. Njihova pohlepa i poniznost naše elite nemaju granica, pa je naša voda ozbiljno u pitanju. Držim palčeve pučkoj pravobraniteljici – po naški ombusmanici …

Ostavi komentar

*