Blagdan Sveta tri kralja – Bogojavljanje

Blagdan Sveta tri kralja – Bogojavljanje

(Foto: Friedrich Böhringer / Wikipedija)

Gašpar je prema predaji Azijac, srednjih godina, dolazi na slonu i daruje zlato, Baltazar je crni Afrikanac, mladić, dolazi na devi i daruje tamjan, a Melkior je Europljanin, starac, dolazi na konju i daruje smirnu

Bogojavljenje (grč. επιφάνεια »pojavak«, »objava«), odnosno Sveta tri kralja je kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusovoj, a obilježava se 6. siječnja.

Slavlje ovog blagdana ima svoje početke u istočnim kršćanskim crkvama, a uključivalo je Isusovo rođenje (koje će se kasnije početi slaviti kao Božić), pohod trojice mudraca (grč. μάγοι »magi«) koji su došli u Betlehem pokloniti se novorođenom kralju, te sve događaje Isusova djetinjstva do njegova krštenja na Jordanu. Blagdan se od početka slavi 6. siječnja.

Na Zapadu, u Rimokatoličkoj Crkvi, Božić se počeo slaviti prije Bogojavljenja, a datum Božića bio je 25. prosinca. Kad je s Istoka krajem 4. stoljeća uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je naglašavalo spomen pohoda triju Mudraca i Isusovo krštenje. Usto, razdoblje između ova dva blagdana počelo se profilirati kao božićno vrijeme u liturgijskoj godini, koje će kasnije biti produženo sve do 2. veljače.

U srednjem vijeku uz ovaj je blagdan osobiti naglasak stavljen na poklonstvo trojice kraljeva. Trojica Mudraca iz Evanđelja po Mateju (2,1-12), vrlo su rano počeli biti štovani kao »kraljevi«, na što je utjecao tekst proroka Izaije, gdje se kaže: »K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja« (60,3). Usto, u franačkoj državi, u Kölnu, uspostavljeno je svetište u kojem su se čuvale relikvije Svetih triju kraljeva. Posljedica takvog velikog pokreta hodočasnika bilo je gotovo potpuno poistovjećivanje blagdana Bogojavljenja s isključivim spomenom ovih kraljeva, kojima je tradicija nadjenula imena Melkior, Gašpar i Baltazar. Oni su, prema predaji, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, »s istoka« došli u Jeruzalem pokoniti se novorođenom Isusu noseći mu tri simbolična – tamjan kao Bogu, zlato kao kralju na nebu i plemenitu mast (smirnu) kao čovjeku.

Značenje imena

Gašpar je prema predaji Azijac, srednjih godina, dolazi na slonu i daruje zlato, Baltazar je crni Afrikanac, mladić, dolazi na devi i daruje tamjan, a Melkior je Europljanin, starac, dolazi na konju i daruje smirnu. Oni su prvi predstavnici poganskoga svijeta koji su se došli pokloniti Isusu Kristu. Kraljevi su tako naznačili da je Krist spasitelj svih ljudi, a ne samo Židova.

Gašpar je izvorno perzijsko ime, a znači »rizničar«. Hrvatski oblici imena su Gašo, Gašpo, Gaća, Gašparina. Melkior (hebrejski: »kralj svjetla«) je ime drugog od trojice kraljeva, Baltazar je ime trećega svetog kralja. Prvi dio ove riječi, koja na hebrejskom glasi Belšazar, označava glavno babilonsko božanstvo Bel. Drugi dio riječi od glagola štititi. Treći dio označava kralja. Tako bi ime Baltazar u prijevodu glasilo »Bel štitio kralja«. Hrvatske inačice su Balto, Bolto, Boltek i Boltina. Likovni umjetnici prikazuju ih zajedno i to obično uz jaslice. Njima u čast podignute su crkve i posvećeni im mnogi oltari. Crkva ih slavi na svetkovinu Bogojavljenja.

Nakon Drugog vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice Mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.

Običaji u hrvatskom narodu

Pod utjecajem istočnog kršćanstva, među hrvatskim rimokatolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, premda je u zapadnoj liturgiji takav obred prvotno vezan uz Uskrs. Ovom blagoslovljenom vodom provodi se blagoslov kuća i obitelji.

Prilikom blagoslova kuća, nadvratnici se označuju slovima “G”, “M” i “B” koja označavaju inicijale trojice kraljeva, Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga “G” stajalo “C” (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: Christus mansionem benedicat, što na hrvatskom znači: »Neka Krist prebivalište blagoslivlja«. Između inicijala stavljaju se križići, kao znak blagoslova, a oko inicijala upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu. Ranije su se ovi znakovi upisivali kredom, dok se u novije vrijeme češće koriste posebne naljepnice. Konačan izgled natpisa ima oblik 20 G+M+B XX (gdje XX označava zadnje dvije brojke tekuće godine).

(zg-magazin)