“Bezvezni muškarci”

Bezvezni muškarci

Zašto mislite
Da smo samo bezvezni muškarci,
Potrošna roba,
Šipak pun udvaranja.
Zašto mislite
Da su naši ishitreni žmarci
Puka neuspjela proba
Međusobnog zavaravanja.
Zašto mislite
Da beskrajno želimo imati,
Pratiti siluetu
I kleti se u muzu.
Zašto mislite
Da ne znamo srce dati,
Sami odabrati metu
I da ne znamo pustiti suzu.
Zašto?
Ne,
Nemate pravo, drage gospođe.
Samo mislite da vladate u sjeni
I vodite ratove za pramen kose.
Na žalost ili sreću,
Sve kako dođe, tako prođe,
Ljepota nestane u uspomeni.
Oprostu se zablude nose,
Ježi se stisak uz svijeću
I riječi se prijekorom zanose
I onda istina boli.
Vrijeme prekopava idilu,
Nestali su zavedeni idioti.
Nitko nikoga ne voli,
Nadmetanja su u sivilu,
A ostali su nam životi.
I zašto smo onda bezvezni,
U namjerama glupi.
Možda smo samo trijezni
I vjerujemo
Da nije sve samo u jednoj rupi.

Ladislav Prežigalo