Bez pomoćnika u nastavi djeca s teškoćama u razvoju ne mogu ostvariti svoje pravo na obrazovanje

Bez pomoćnika u nastavi djeca s teškoćama u razvoju ne mogu ostvariti svoje pravo na obrazovanje

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat-Dragičević upozorila je da je nemogućnost osiguravanja podrške pomoćnika u nastavi, odnosno pomagača vrtiću česta tema koja pristiže njihovom uredu

Ivana Vranješ

Pomoćnik u nastavi olakšava djeci s teškoćama u razvoju integraciju u redovni sustav odgoja i obrazovanja te socijalizaciju. Stoga je to zanimanje u Republici Hrvatskoj nužno i sustavno regulirati, istaknuto je u utorak na konferenciji „Pomoćnik u nastavi u inkluzivnom obrazovanju – istraživanja i praksa“, koju je pod pokroroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja organizirao Centar inkluzivne potpore “Idem”, u suradnji s Učilištem za obrazovanje odraslih “Idem”.

Kako je rečeno Ministarstvo znanosti i obrazovanja treba uskoro donijeti Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima koji će definirati njihovu ulogu i zadaće u nastavi, potrebne kompetencije za rad, kriterije i načine zapošljavanja te evaluaciju i superviziju rada.

Na konferenciji se između ostalog govorilo i o ulozi pomoćnika u nastavi te njegovim kompetencijama iz perspektive učitelja i samog pomoćnika u nastavi. U raspravi su sudjelovali brojni stručnjaci, roditelji i pomoćnici u nastavi.

U svom obraćanju, dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, prof. dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev istaknula je kako je Udruga ”Idem” osnovana 1993. godine na Edukacijsko- rehabilitacijskom fakultetu, na inicijativu sveučilišne profesorice Ljiljane Igrić.

„Udrugu su osnovali profesori s fakulteta i njihove kolege iz prakse s ciljem unaprijeđenja inkluzivne prakse (tada zvane integracije) u Republici Hrvatskoj na način da se u praksi primjene znanstvene spoznaje stečene provođenjem projekata na fakultetu. To su bili zapravo počeci stvaranja civilnih udruga u Hrvatskoj i udruga Idem je bila među prvim takvim udrugama. Kasnije su se pridružile udruga Puž i udruga Oko. Radi se o jednoj suradnji fakulteta, udruge Idem i udruga roditelja s ciljem unaprjeđenja života djece s teškoćama, ali i njihovih obitelji“, rekla je dekanica Sekušak- Galešev. Istaknula je važnu ulogu članova udruge i studenata Edukacijsko –rehabilitacijskog fakulteta u radu udruge. Spomenula je i prvi projekt koji je današnje Ministarstvo znanosti i obrazovanja financiralo, a to je Edukacijsko-rehabilitacijska podrška učenicima s deficitom pažnje i hiperaktivnim poremećajem putem mobilnog tima.

Sustavno uvođenje pomoćnika u nastavi počelo 2007. godine

„Školska godina 2006./2007. bila je početak sustavnog uvođenja pomoćnika u nastavi u redovne škole. Započelo se s radom u gradu Zagrebu te nam je Grad Zagreb pomogao sufinanciranjem rada pomoćnika u nastavi što se proširilo i u drugim hrvatskim gradovima. Udruga Idem je svojim projektima preko mobilnih timova sudjelovala u razvoju podrške učenicima s teškoćama putem pomoćnika u nastavi u drugim gradovima“, istaknula je Sekušak- Galešev.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat-Dragičević upozorila je da je nemogućnost osiguravanja podrške pomoćnika u nastavi, odnosno pomagača vrtiću česta tema koja pristiže njihovom uredu. “U pogledu osiguravanja financijskih sredstava situacija se poboljšala, no unatoč tome svake godine zaprimamo prijave koje govore o djeci koja su ostala bez podrške pomoćnika u nastavi“, rekla je pravobraniteljica za djecu. Naglasila je kako je potrebno razmotriti način financiranja pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika koji se ne bi trebao oslanjati samo na financiranje od jedinica lokalne i regionalne samouprave kako bi sva djeca, bez obzira u kojem dijelu Republike Hrvatske se školuju i žive, imala jednake obrazovne mogućnosti.

Pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja Lidija Kralj je rekla kako Ministarstvo kontinuirano unaprjeđuje i poboljšava sustav odgoja i obrazovanja stvaranjem zakonskih i podzakonskih akata te osiguravanjem uvjeta za njihovu provedbu sukladno potrebama učenika s teškoćama u razvoju, a u svrhu ostvarivanja mogućnosti za njihovo potpuno uključivanje u život zajednice.

„Natječajem Osiguravanje pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnoškolskim i srednjoškolskim odgojno-obrazovnim ustanovama, faza III obuhvaćeno je 50 projekata osnivača kojima se za četiri školske godine od školske godine 2017./2018. do školske godine 2020./2021. pruža potpora 3.292 učenika angažmanom 2.600 pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika. Javnim pozivom za prijavu projekata udruga koje pružaju usluge pomoćnika u nastavi učenicima s teškoćama financirano sredstvima od igara za sreću. Prošle školske godine osigurana je potpora 307 pomoćnika u nastavi za 321 učenika u ukupnom iznosu od 11,8 milijun kuna, a ove godine smo osigurali 416 pomoćnika u nastavi za 430 učenika u ukupnom iznosu od 16,2 milijuna kuna kroz projekte 62 udruga koje pružaju usluge pomoćnika u nastavi,“, istaknula je Kralj.

“Gotovo svaka škola ima pomoćnika u nastavi”

Predsjednica Centra inkluzivne potpore “Idem” i ravnateljica istoimenog učilišta za obrazovanje odraslih Ljiljana Igrić je rekla da u Hrvatskoj ima otprilike 4 tisuće pomoćnika u nastavi te gotovo svaka škola ima pomoćnika u nastavi.

„To je ključno za učenike, ali i nastavnike. To je jedini način da djeca s teškoćama mogu ostvariti svoje pravo na školovanje s ostalom djecom, kada se radi o nekim većim teškoćama. Hrvatska ima obvezu prema međunarodnim konvencijama da osigura inkluziju u školama , a pomoćnici u nastavi to omogućavaju. No to je privremeno zanimanje i pomoćnici se izmjenjuju svakih par mjeseci. Sada se rade standardi i Pravilnik za pomoćnike u nastavi koji će osigurati da to bude trajno zanimanje“, rekla je za ZG-magazin prof. dr. sc. Ljiljana Igrić.

Osnovna škola Eugena Kumičića iz Velike Gorice ima 16 pomoćnika u nastavi te djecu s različitim teškoćama u razvoju.

„Imamo djecu s Downovim sindromom, s autizmom, djecu s tjelesnim oštećenjem, s poremećajima u ponašanju te slabovidno dijete. Bez pomoćnika u nastavi bila bi nemoguća inkluzija te djece u redovne škole. Kod djece koja su imali pomoćnike u nastavi vidjeli smo velike pomake, osamostalili su se, mogu se baviti nekim svojim interesima i bolje su se socijalizirali. Pomoćnici u nastavi puno znače i učiteljima koji znaju da će dio gradiva koji žele obraditi biti obrađen i s učenicima s teškoćama, a učitelji će to gradivo kvalitetnije obraditi s ostalom djecom u razredu“, rekla je defektologinja Milica Kolumbić – Di Giorgio.

Nastavnica hrvatskog jezika OŠ Matije Gupca iz Zagreba, Mirjana Blažičko je rekla kako njezina škola ima pet pomoćnika u nastavi koji rade s djecom s autizmom i Downovim sindromom. Smatra kako se neki pomoćnici u nastavi niti ne snađu jer nisu upoznati s određenim teškoćama, ali je spomenula i sjajan rad pomoćnika u nastavi s njezinim učenikom. „Imala sam učenika u razredu koji je imao samo 7 %, niz zdravstvenih poteškoća i motoričke smetnje, ali je imao odlične pomoćnike koji su mu omogućili da prati redovnu nastavu“, istaknula je Blažičko. Dodala je kako je dobar pomoćnik u nastavi spona između roditelja i učitelja.

Barbara Dolenc je voditeljica projekta Baltazar za osiguravanje pomoćnika u nastavi, čiji je nositelj Krapinsko-zagorska županija, a financira se iz Europskog socijalnog fonda temeljem natječaja koji je raspisalo MZO. Ove godine putem projekta zapošljavamo 57 pomoćnika u nastavi. Osim ovog modela financiranja pomoćnici se zapošljavaju preko natječaja za udruge koje provodi Ministarstvo, još dodatnih 33 pomoćnika te desetak pomoćnika financira županija i jedinice lokalne samouprave. Tako da godišnje u našoj županiji imamo stotinjak pomoćnika u nastavi“, rekla je Dolenc.

Svoje iskustvo pomoćnika u nastavi ispričala je Iva Dražetić koja radi već pet godina radi u OŠ Eugena Kumičića u Velikoj Gorici s učenikom prvog razreda s Downovim sindromom.

„Kao upravni referent bila sam dugo nezaposlena. Volim raditi s djecom. Tijekom života došla sam u kontakt s djecom s teškoćama i vidjela sam priliku da radim posao koji volim. Godinu dana sam pohađala i edukaciju za pomoćnika u nastavi. Sa sadašnjim učenikom radim svaki dan po četiri sata, pomažem mu u objašnjavanju zadataka i socijalizaciji. Prije škole u Velikoj Gorici radila sam u Zagrebu u OŠ Frana Krste Frankopana. Radila sam sa slijepom i autističnom djecom te djecom s poremećajima u ponašanju. Posao je jako lijep, motivirajući, ali je problem što je privremen. Djeca stalno mijenjaju pomoćnike što nije dobro niti za njih niti za školu. Stalni pomoćnici su puno produktivniji, više se vide rezultati, a djeca su zadovoljnija“, rekla je za ZG-magazin Dražetić. Dodala je kako djeca koja imaju pomoćnike u nastavi stječu samopouzdanje, dobiju mogućnost pokazati što mogu.

„Ova djeca uče na drugačiji način, postižu iste rezultate, ali na drugačiji način”, istaknula je Iva koja i ubuduće želi ostati pomoćnik u nastavi.

Na ulogu pomoćnika u nastavi u Velikoj Britaniji osvrnula se Ioanna Bakopoulou s Univerziteta Bristol „ U Velikoj Britaniji su pomoćnici u nastavi izvanredno važan faktor u obrazovanju. Njihova uloga je trenutno da pružaju podršku u razredu, ali i da provode intervencije s učenicima s teškoćama izvan razreda. U svakom razredu imamo dva do tri pomoćnika. Njihovo zanimanje je zakonski regulirano, priznato i cijenjeno. Kad je netko pomoćnik u nastavi investira se u njega da bi se dalje obrazovao i razvijao kompetencije. Trenutno se u Velikoj Britaniji događaju promjene vezano za ulogu pomoćnika u nastavi jer su neka istraživanja pokazala negativan učinak na učenike, ali to je uglavnom zbog organizacijskih faktora i zbog toga kako se oni koriste u nastavi. toga se radi na tome da se promjeni način njihovog korištenja u nastavi kako bi se postigao pozitivan učinak na učenike“, rekla je za ZG-magazin profesorica Bakopoulou.

U Nadbiskupskoj gimnaziji nisu imali razumijevanja za dijete s poteškoćama

Nadica Bjelčić iz Zagreba je zadovoljna što njezin 18-godišnji sin Denis već sedam godina ima istog pomoćnika u nastavi. Denis ima cerebralnu paralizu i teško oštećenje vida.

„Tijekom cijelog školovanja sin ima pomoćnika u nastavi. Završio je redovnu osnovnu školu Silvija Strahimira Kranjčevića, a onda je počeo ići u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju koju je morao napustiti jer od nekih profesora koji su imali podršku vodstva gimnazije nije dobio potrebno razumijevanje. Stoga je upisao ekonomski smjer u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava. Pomoćnik u nastavi mu je puno pomogao, bez njegove pomoći ne bi se mogao obrazovati, on je bio njegove oči i ruka, a s obzirom da je teže govorio i glas. Njegov pomoćnik mu je i najbolji prijatelj, između njih je jedna posebna veza, uči ga i neposrednoj komunikaciji koju Denis bez njega ne bi imao“, ispričala je za ZG-magazin majka Nadica.

 

Ostavi komentar

*