Batistić i Garić dokazali postojanje nove vrste meduze u Jadranu

Batistić i Garić dokazali postojanje nove vrste meduze u Jadranu

Foto: Bougainvillia triestina

Kao glavni razlog zbog kojeg sve do sada znanstvenici nisu otkrili kako je riječ o novoj vrsti meduze je nedostupnost genetičke analize, koja se u prošlosti nije primjenjivala. Upravo je genetička analiza pomogla našim znanstvenicima da riješe ovu stoljetnu dvojbu.

Prošlo je više od sto godina kada je njemački morski biolog Clemens Hartlaub pronašao dotad neotkrivenu vrstu meduze u uzorcima Tršćanskog zaljeva. Bilo je to davne 1911. godine, a Hartlaub je dao ime meduzi Bougainvillia triestina. No već dvije godine poslije njegovog otkrića, točnije 1913. godine biolozi Neppi i Stiasny su objavili znanstveni članak u kojem su opovrgnuli Hartlaubove zaključke. Tada su naveli kako je meduza, koju je on opisao pod imenom Bougainvillia triestina, zapravo već poznata vrsta Bougainvillia muscus. Smatrali su da je to zapravo njezin nerazvijeni oblik.

„S obzirom na činjenicu da je Jadransko more relativno dobro istraživano more i da se ne radi o nekom nedostupnom zatvorenom ekosustavu, otkriće do sada nepoznate vrste govori o tome koliko još uvijek imamo nepoznanica koje treba istražiti“,smatra Batistić

Slovenska znanstvenica Polonca Babnik 1943. godine ponovno je pronašla ovu vrstu u uzorcima iz Hvarskog kanala i ne znajući za Hartlaubov rad, opisuje ju kao Bougainvilla autumnalis var. magna. Schmidt i Benović zatim 1977. godine ponovno ukidaju vrstu, smatrajući da se radi o vrsti Bougainvillia muscus. Vrsta je tako bila ukinuta sve do istraživanja naših znanstvenika dr. sc. Mirne Batistić i dr. sc. Rade Garića, koji su morfološki i genetički potvrdili da radi o zasebnoj vrsti. Batistić i Garić rade na Institutu za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku.

„Prilikom obrade uzoraka mora sakupljenih u Luci Ploče u okviru projekta za balastne vode, uočili smo nekoliko jedinki meduza, koje su se razlikovale od dotada za nas poznatih vrsta. Pregledali smo dostupne ključeve i nismo pronašli opis za ovu vrstu. Najsličnija je bila naša uobičajena vrsta Bougainvillia muscus. Za tu je vrstu poznato da je varijabilna i da joj izgled ovisi o okolišu u kojem živi. Međutim, neke morfološke karakteristike vrste koju smo pronaši u uzorcima bile su drugačije od opisanih oblika Bougainvillia muscus“, objasnila je znanstvenica Batistić.

Najbliži živući srodnik ove vrste je Bougainvillia carolinensis, koja živi uz atlantske obale Sjeverne i Južne Amerike. Novopotvrđena vrsta Bougainvillia triestina je velika do jednog centimetra i zasada je pronađena u Malostonskom zaljevu, Pločama, Hvarskom kanalu i Tršćanskom zaljevu.

Nove znanstvene metode pridonijele otkriću

Mirna Batistić i Rade Garić na svom "radnom mjestu"

Mirna Batistić i Rade Garić na svom “radnom mjestu”

Kao glavni razlog zbog kojeg sve do sada znanstvenici nisu otkrili kako je riječ o novoj vrsti meduze je nedostupnost genetičke analize, koja se u prošlosti nije primjenjivala. Upravo je genetička analiza pomogla našim znanstvenicima da riješe ovu stoljetnu dvojbu.

„Još je jedan vrlo važan razlog zbog kojeg je prošlo puno vremena od otkrića ove vrste meduze do potvrde tog otkrića, a to je činjenica kako postoji sve manji broj istraživača taksonoma. Uglavnom se znanstvena istraživanja provode na dominantnim, lako prepoznatljivim vrstama ili na razini viših taksonomskih kategorija. Ovome je pridonijela činjenica da je rad taksonoma jako dugotrajan i zahtjeva veliko strpljenje. Međutim poznavanje vrsta i istraživanja na razini vrste je izuzetno bitno jer su promjene u bioraznolikosti nekog područja ključne za otkrivanje i razumijevanje promjena u okolišu“, smatra naša sugovornica.

Ona navodi kako je meduza Bougainvillia triestina obalna vrsta što podrazumijeva da su ekološki uvjeti njezinog staništa dosta promjenjivi. „Riječ je o vrsti široke ekološke valencije. To znači da nije posebno osjetljiva na promjene uvjeta okoliša pa mi pretpostavljamo da se nalazi i drugdje u Sredozemnom moru, ali i u drugim svjetskim morima i ocenima“, kaže. Primjerci ove vrste su za buduća znanstvena istraživanja pohranjeni u Prirodoslovnom muzeju u Ženevi i u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik.

Duga tradicija u istraživanju planktona

Institut za more i priobalje ima dugu tradiciju u istraživanju planktona i kao takav je prepoznat na Mediteranu, ali i u svijetu. Batistić ponosno ističe kako jedna vrsta planktonskog žarnjaka, Sphaeronectes gamulini, nosi ime znanstvenika i utemeljitelja Instituta, pokojnog profesora Gamulina. „Ime joj je, u njegovu čast, dodijelio francuski znanstvenik koji ju je prvi opisao, Claude Carré. Institut postoji od 1949. godine, a osnovala ga je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), tadašnja JAZU“.

Nije ovo jedino otkriće dubrovačkih znanstvenika s Instituta za more i priobalje. Osim znanstvenog doprinosa u potvrđivanju postojanja vrste Bougainvilla triestina, 2011. godine Garić i Batistić otkrivaju u Jadranskom moru novu vrstu za znanost. Radi se o planktonskoj vrsti koja pripada repnjacima, Fritillaria ragusina, koja je ima dobila po antičkom nazivu za Dubrovnik (Ragusa).

Fritillaria ragusina

Fritillaria ragusina

„S obzirom na činjenicu da je Jadransko more relativno dobro istraživano more i da se ne radi o nekom nedostupnom zatvorenom ekosustavu, otkriće do sada nepoznate vrste govori o tome koliko još uvijek imamo nepoznanica koje treba istražiti. Ovakva otkrića su značajna za poznavanje bioraznolikosti Jadranskog mora te doprinose ugledu i promoviranju hrvatske znanosti u svijetu“,smatra Batistić.

Projekt koji će omogućiti predviđanje ulova sitne plave ribe

U listopadu prošle godine na Institutu za more i priobalje započelo je još jedno iznimno značajno istraživanje u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost. Riječ je o projektu Utjecaj promjena termohaline cirkulacije u istočnom Mediteranu na planktonske zajednice u južnom Jadranu: ekološki i genetički pristup koji ima za cilj utvrditi utjecaj ulaska različitih vodenih masa u Jadran pod djelovanjem BiOS-a na ekosustav otvorenog južnog Jadrana.

„BiOS je mehanizam povratne sprege između Jadranskog i Jonskog mora. To će se prvenstveno promatrati kroz promjene u planktonskoj zajednici, koja prva reagira na promjene u ekosustavu zbog kratkog životnog ciklusa planktona i položaja u hranidbenom lancu. Istraživanja u okviru navedenog projekta će doprinijeti rasvjetljavanju točnog mehanizma djelovanja ulaza različitih vodenih masa te lokalne klimatologije i atmosferskih oscilacija većih razmjera na produkciju u južnom Jadranu. Ta spoznaja će imati izravan utjecaj na gospodarstvo, jer će omogućiti predviđanje ulova sitne plave ribe te će poslužiti kao temelj za održivo upravljanje ribolovnim potencijalima“, zaključila je Batistić.

Valentina Vukoje

——

 *Objava članka je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija