Azijsko stoljeće

Azijsko stoljeće

Velike multinacionalne kompanije, radi stjecanja profita, otišle su u Kinu. Potrošači na Zapadu su se zadovoljavali s jeftinim i nedovoljno kvalitetnim proizvodima iz Kine, a izgubljena radna mjesta na Zapadu zamijenjena su onima iz uslužnog sektora. Time je Zapad omogućio potkopavanje temelja vlastitih ekonomija, a takva »podjela rada« prije ili kasnije izazvat će sukobe

prof. dr. Tihomir Domazet

Ekonomika, pa tako i društvena kriza, ne se mogu gledati izolirano, već je umijeće kako postaviti kontekst razmatranja. »Zapadna se kultura temelji na tri kamena temeljca: religijski aspekt Židovske kulture, znanstveni aspekt Grka i imperijalizam Rimljana«.

Politički sustav Kine je osebujan i poseban, ima četiri temelja, a osobito ističem dva: (1) moderna Kina primjenjuu sustav Minben, koji se razlikuje od (neefikasne) zapadne demokracije i (2) primjenjuje se meritokratsko načelo gdje na svim razinama znanje presudan kriterij

Prethodno navedeno, koje se povezuje s globalnom ekonomskom krizom, ukazuje da će se Zapad, koji je više od tisuću godina uživao blagodati vladanja, morati suočiti s novim izazovima te spoznati i druge kulture, starije civilizacije, koje, čini se, dobivaju svoj momentum, ali na drugim temeljima nego je to dosada činio. Te je prognoze detaljno opisao ekonomist Stephen King. On tvrdi da će nastanak azijskih ekonomskih divova odnosno njihov skupni rad i izvori štednje imati dramatične učinke u globalnoj raspodjeli investicija i bogatstva.

Kingovo je mišljenje da mnogi zapadni optimisti pogrešno misle da je uspon Zapada bio zbog vrhunskih institucija, osobito tržišta, i vrhunske znanosti i tehnologije, osobito u komercijalnoj primjeni. King tvrdi da je Zapad dosegnuo svoj vrhunac barem onoliko koliko je koristio, ili, iskreno rečeno, pljačkao svjetske fizičke i ljudske resurse. Budućnost će biti gruba za zemlje Zapada, koje su stoljećima imali ekonomsku i političku dominaciju.

Želja za profitom dovela do gubitka radnih mjesta

Zahvaljujući prijašnjem iznimno brzom ekonomskom razvitku Japana pa potom Južne Koreje, Tajvana, Singapura, Malezije, a sada Kine i Indije, težište svjetske gospodarske moći i dinamike premješta se sve više u Aziju, u kojoj će godine 2050. živjeti dvije trećine svjetskoga stanovništva. Prema jednoj je studiji Asian Development Bank udio Azije u svjetskoj proizvodnji godine 1950. bio 20 %, godine 2004. udvostručen je dostigavši 40 %, a predviđa se da će godine 2025. biti povećan na 60 %. Zbog toga dramatičnoga uspona Azije u vodeću svjetsku gospodarsku regiju u svega nekoliko desetljeća (kod čega je bitnu ulogu odigrao eksplozivan ekonomski rast Kine, a sada i Indije), mnogi autori nazivaju 21. stoljeće »azijskim« stoljećem.

Velike multinacionalne kompanije, radi stjecanja profita, otišle su u Kinu. Istovremeno, potrošači na Zapadu su se zadovoljavali s jeftinim i nedovoljno kvalitetnim proizvodima iz Kine, a izgubljena radna mjesta na Zapadu zamijenjena su onima iz uslužnog sektora. Dakle, Kina je jačala svoj materijalni sektor, a Zapad uslužni sektor. Time je Zapad omogućio da se potkopaju temelji svojih ekonomija, a takva »podjela rada« prije ili kasnije izazvat će sukobe. Danas su sukobi na relaciji SAD – Kina oko aprecirane kineske valute renminbi (yuan), nefunkcioniranja Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i sličnih međunarodnih institucija. Zanimljivo je da te institucije koriste termine kao što su »globalna neravnoteža« (ne može postojati globalna neravnoteža) da bi iskazali deficite najrazvijenijih.

Prosječna godišnja stopa rasta Kine u razdoblju 1978 – 2013 iznosila je oko 10,5 % (2015. 6,9 %), što dosada nije uspjelo razinom i u tako dugom razdoblju niti jednoj naciji u povijesti čovječanstva.

Kina će 2021. imati veći BDP od SAD-a

Procijenio sam da će Kina veličinom BDP-a prerasti SAD oko 2021. godine i postati prva ekonomska sila svijeta, no glavno obilježje do kraja ovog desetljeća bit će neizvjesnost s ekonomskim usponima i padovima. Dodatno će to stanje opteretiti okolnost da će nacije diljem svijeta sve više gubiti povjerenje u politički i ekonomski model Zapadnog svijeta. Osobito treba ukazati da će se kriza EU-a odnosno eurozone nastaviti do iznalaženja novog ekonomskog i političkog rješenja.

O ulozi znanja u razvoju, u ovom slučaju Kine govore sljedeći službeni podaci: na obrazovanje se troši 1260 tisuća milijardi dolara, a to se ulaganje godišnje povećava u prosijeku za 21,58 %, a 2012. je dosegnulo 4 % udjela u BDP-a. Uvedeno je 9-godišnje obvezno školovanje, s kojim je obuhvaćeno 160 milijuna učenika. Uvedeno je predškolsko obrazovanje, a studentima koji su iz obitelji s nižim dohotkom izdvaja se godišnje za pomoć u financiranju studija oko 16 milijardi dolara, čime je obuhvaćeno oko 80 milijuna studenata i učenika. Postoje brojni drugi fascinatni podaci o ulozi obrazovanja u razvoju Kine.

Središnja država utrošila je u razdoblju 2008 – 2012. na razvoj znanosti i tehnologije 141 milijardu dolara s prosječnim godišnjim povećanjem od 18 %. Kina na istraživanje i razvoj izdvaja 1,97 % BDP-a, a 74 % odnosi se odnosi na kompanije.

Koncept geoekonomike

Tijekom mojeg boravka u Kini (2013), na poziv Kineske vlade, posjetili smo i Chengdu, glavni grad provincije Sichuan, koji je centar istraživanja i razvoja Kine s najvećim kompanijama na svijetu, te mogu samo posvjedočiti i ovom prigodom o fascinatnihm razvojnim mogućnostima i dostignućima. Novo znanje uključuje i nove discipline. Ovdje ističem geoekonomiku, o čemu sam ne tako davno napisao studiju.

Koncept geoekonomike vjerojatno seže u staru kinesku kulturu, kao što je umjetnost ratovanja (Sun Tzu, Umijeće ratovanja), gdje stara kineska strategija nevojničkim načinom osvajanja smatra da je najviša izvrsnost podčiniti vojnog neprijatelja bez borbe. Naime, rat je skup, zbog ljudskih života i resursa, ali i moralno. Nije za neku državu racionalno iskaliti snagu uništavanjem i uzrokovati ljudske gubitke i patnju. Umjesto toga, ide se u kontrolu resursa konkurenta, ako je moguće da »radi s nama i za nas«. Međutim, to neće postići ako je protivnik poražen ili osramoćen.

azijski_tigar_slika

Politički sustav Kine je osebujan i poseban, ima četiri temelja, a osobito ističem dva: (1) moderna Kina primjenjuu sustav Minben, koji se razlikuje od (neefikasne) zapadne demokracije i (2) primjenjuje se meritokratsko načelo gdje na svim razinama znanje presudan kriterij.

Ovih dana izlazi moja knjiga na engleskom jeziku u Kini China way to the top, gdje je također dosta objašnjeno o razvoju zemlje koje čovječanstvo dosada nije vidjelo i Kina uskoro postaje prva ekonomija svijeta. Zanimljivo je da je i mnogo Hrvata bilo uključeno u te odnose pa i razvoj Kine, što je dijelom objašnjeno u knjizi.