Anka Mrak Taritaš: “Bilo bi nam bolje da Bandić ima fetiš na cipele nego na fontane”

Anka Mrak Taritaš: “Bilo bi nam bolje da Bandić ima fetiš na cipele nego na fontane”

»Kada izađete na Vlašku, vidite napuštene lokale s lijeve i s desne strane. Grad Zagreb ih je sve mogao dati u najam za jednu kunu mladim umjetnicima, OPG-ovima. To je nešto što možete ovaj čas učiniti. Imate i niz poticaja koje možete dati mladima«

Razgovarao: Matej Knežević
Snimio: Saša Ćetković

SDP i HNS potpisali su 3. travnja sporazum o zajedničkom nastupu na predstojećim lokalnim izborima u Zagrebu te će imati zajedničke izborne liste na razini Gradske skupštine, vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora. Iako se prije toga dugo vremena pretpostavljalo da bi SDP mogao iznjedriti svog kandidata za gradonačelnika, do toga ipak nije došlo. Dogovoreno je kako će zajednička kandidatkinja biti bivša ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak Taritaš. Ona će, pokažu li se predizborne ankete točnima, biti izravan oponent Milanu Bandiću ili Sandri Švaljek. O njenoj viziji razvoj Zagreba pročitajte u ovotjednom intervju.

Među prvima ste ušli u utrku za mjesto gradonačelnice Zagreba. Zašto je tome tako?

Iz jednostavnog razloga – što je riječ o glavnom gradu. Riječ je o tome da imamo osobu koja je na čelu Zagreba već sedamnaest godina i ocjena je da se do izbora treba jasno profilirati i pokazati važnost projekta. Ja sam sa svojim timom još u ožujku 2015. godine predstavila program u ključnim točkama i zapravo od tada govorimo koji projekti su važni za grad Zagreb. Radimo kontinuirano i ukazujemo na niz problema i odlučili smo naš program podijeliti u deset dijelova, a za predstavljanje treba vrijeme. Vrijeme za to nije samo vrijeme kampanje.

Što kao buduća potencijalna gradonačelnica konkretno nudite biračima?

Svojim biračima mogu ponuditi program, kompetentnost, operativnost i rezultate. Mogu ponuditi program koji je posložen na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne projekte. Kratkoročne možete, bez obzira govorimo li o prometu, kulturi ili socijalnim problemima, ostvariti odmah. Srednjoročnim projektima treba skoro jedan mandat, a dugoročni projekti su nešto što otpočinjete u svome mandatu i pitanje je jesu li vam dva mandata dovoljna za njegov završetak. Primjera radi, ovih sam dana bila na predavanju profesora s Građevinskog i Arhitektonskog fakulteta. Fokus je bio integrirani grad i govorilo se o ideji koja je već dugo vremena prisutna i mislim da je jedina ispravna, a to je da pruga uđe u podzemlje u duljini nekih deset kilometara i na taj se način otvaraju novi prostori i novi vidici za Zagreb. Takve rezultate možete vidjeti 2030. godine.

Što ako ne dobijete drugi mandat, što će biti sa spomenutim dugoročnim projektima?

Te dugoročne projekte treba realizirati ako postoji šansa da dobijete taj drugi mandat. Primjera radi, kada sam bila ministrica graditeljstva započeli smo projekt eDozvola. Taj projekt nije završen u mome mandatu. Sadašnji ministar to malo ležernije radi, ali od projekta nije odustaao i nastavio ga je. Stvar je u tome da morate dobro postaviti projekt, a kada ga dobro postavite, nitko neće odustati i to je vrijednost dugoročnih projekata. Primjera radi, da je naš gradonačelnik krenuo s obnovom škola za jednosmjensku nastavu, s izgradnjom dvorana, nitko od toga ne bi odustao.

Ušli ste u koaliciju sa SDP-om. Možete li čitateljima detaljnije pojasniti što ste točno dogovorili s gospodinom Bernardićem?

Naša dva pregovaračka tima usuglasila su se oko ključnih projekata za grad Zagreb, odnosno oko posla koji moramo odraditi u četiri godine te oko principa da će za pojedine resore biti odgovorni najbolji i najkompetentniji ljudi. Dogovoreno je i to da zajedno izlazimo na svim listama. U Zagrebu su četiri liste: za gradonačelnika i zamjenike, Gradsku skupštinu, vijeća gradskih četvrti te vijeća mjesnih odbora. Dogovorili smo i to da jedan zamjenik bude iz redova SDP-a i to je kolega Draženko Pandek te jedan nestranački, to je Dario Čepo, mladi profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bude li moguće, predsjednik Gradske skupštine bio bi iz redova SDP-a. To je jasno dogovoreno, a trenutno već traje prikupljanje potpisa za moju gradonačelničku kandidaturu.

Protukandidati vam često zamjeraju da ste bili desna ruka aktualnog gradonačelnika, da se uz vas vezuju afera oko preplaćivanja obnove u Gunji, ali i činjenicu da ste najavili kako će vaš suprug napustiti Plinacro, a tu je i slučaj Ferenčak… Kako gledate na spomenute optužbe i što biste odgovorili svojim oponentima na ove prozivke?

To sve spada u sferu negativne kampanje koja je bila očekivana, pogotovo nakon što sam po zadnjim istraživanjima izbila na prvo mjesto. Na spomenute optužbe gledam vrlo jednostavno. Ja nisam bila desna ruka Milanu Bandiću. Kada sam bila pročelnica za graditeljstvo, na čelu Grada nije bio gospodin Bandić, već je obnašao funkciju zamjenika gradonačelnice za društvene djelatnosti. Meni je nadređena u tom razdoblju bila gradonačelnica Vlasta Pavić. Što se tiče mog supruga, on je bio projektant i radio je u poduzeću koje se bavilo legalizacijom. Kako ne bi bio u sukobu interesa, dok sam bila zamjenica u ministarstvu graditeljstva otišao je iz te tvrtke i javio se na natječaj u Plinacrou. U času kad sam tada postala ministrica otvoren je taj problem moga supruga i on je tada dao otkaz, otišao na burzu i nakon nekog vremena našao posao u privatnom sektoru. Mi smo tu najodgovornije postupili i pozivam druge da isto tako naprave.

Koje su, po vama, prednosti, a koje mane aktualnog gradonačelnika Milana Bandića?

O Milanu Bandiću će suditi povijest. On je zasigurno ostavio traga na ovim našim prostorima. Ostavio je traga u vidu svog specifičnog ciničnog načina komuniciranja. Ostavio je također traga svojim populizmom. On ga je uveo. Ima tu jednu socijalnu inteligenciju da sjajno prepoznaje vrijeme i trenutak kako treba reagirati. No uvijek je nešto za neko vrijeme. Gospodin Milan Bandić ne nudi budućnost gradu Zagrebu. On jednostavno nije čovjek za budućnost.

Zašto Zagreb nije dovoljno koristio EU fondove dok su ih drugi gradovi, kao što je primjerice Prag, maksimalno iskoristili?

Jedan od razloga, po mome sudu, leži u striktnoj kontroli sredstava kojima se financiraju EU projekti jer gradonačelnik nije sklon transparentnom financiranju ičega, a kamoli velikih projekata. S druge strane, gradonačelnik misli meni to ne treba, ja imam taj ogroman proračun i tu sam gazda bez ikakvih kriterija i mogu njime upravljati kako želim. To što građani Grada Zagreba nisu ništa dobili, tu je manje važno. Dobar primjer je žičara za Sljeme za koju su se mogla povući sredstva iz EU fondova. Postoje tri ideje žičare u Hrvatskoj: želja Zagrepčana za sljemenskom žičarom, druga je ispod Svetog Jure u Makarskoj i treći je projekt iz Rijeke na Učku. Zamislite da su se ta tri hrvatska grada udružila i povukli novce za ta tri projekata. Bio bi to jedan odličan projekt, a Zagreb je to trebao inicirati. Moja je ideja, ako budem izabrana za gradonačelnicu, da to i napravim.

Inače, prošli tjedan sam bila u Varaždinu kako bih dala podršku kolegi koji je zajednički kandidat SDP-a i HNS-a za gradonačelnika Varaždina. Varaždin je nekoć bio glavni grad Hrvatske pa mi se učinilo da je zgodno podržati kandidata upravo u Varaždinu. Kod mene se probudila određena doza ljubomore kad su mi pokazali projekt koji je financiran novcem iz Europske unije. Riječ je o sveučilišnom kampusu. Riječ je o zgradi koja ima šesto i nešto kreveta za studente. U Varaždinu trebaju biti ponosni na to, jer će ta zgrada biti otvorena oko Božića ove godine.

Idemo malo na promet. Koji su to problemi koji muče Zagreb?

Prvo i osnovno, grad Zagreb ima zastarjelu prometnu regulaciju. Kad je riječ o prometu, također možemo govoriti o projektima koji su kratkoročni, srednjoročni i dugoročni. Kratkoročni projekt je da napravite drugačiju prometnu signalizaciju. U Zagrebu imate 470 semafora, a sinkroniziran je samo zeleni val. Dakle, to je nešto što možete napraviti odmah, u prvih 6 mjeseci. Drugo, da imate nekoliko vrsta tramvajskih karata: noćne, dnevne, trosatne, trodnevne. Jednako tako, potrebne su vrijednosne ili pametne karte gdje se točno zna koja je vrijednost vožnje jedne tramvajske stanice i onda vam se skida iznos prema broju tramvajskih stanica na kojima ste bili, a ne prema vremenu koje ste proveli u tramvaju. Srednjoročni projekti su vam da dovršite prometnice kojima treba 100, 200 ili 300 metara da se završe i na taj način osiguravate paralelnu mrežu prometnica. Dugoročni projekt su dva mosta. Jedan most u tkivu grada, produženje Strojarske kojim prolazimo Savu i drugi most, neki ga zovu Jarunski, a ja ga zovem produžena Vrapčanska, kojim zapadni dio prometa grada Zagreba oteretite i omogućite bržu protočnost.

Zašto se svako malo mijenjao GUP i kako tome konačno stati na kraj?

Imate dva sustava planiranja. Jedan sustav je strateški, a drugi je generalni. Strateški plan je plan na temelju kojeg donosite strateške odluke. GUP se u Zagrebu često doživljavao kao »želje i pozdravi« određenog kruga ljudi oko Milana Bandića. Ono što je meni uvijek bilo strašno je, kad bi netko rekao: »Ja bih želio to i to, a ne znam je li to planom moguće«. Planom je određeno zašto je nešto tu, kako ćete povezati promet, što za stambeno naselje znači blizina škole i vrtića. I onda netko dođe i kaže: »Ti to meni samo uplaniraj«. Takvu praksu moramo pod hitno zaustaviti i to obećavam da ću napraviti u svom mandatu.

Kako sad s odmakom gledate na gradnju u Varšavskoj te urušavanje Kupske i Unske?

Uvijek tvrdim da postoji razlika između planskih odluka i arhitekture objekta. O arhitekturi se može govoriti na način je li nekom lijepa ili ne. Ono što je bio smisao tog velikog projekta je da imamo javne prostore i javne poteze i sami vidimo da se to nije realiziralo. Svi koji su se u to kleli, to nisu napravili. Jednako tako je Cvjetni trg dnevni boravak Zagrepčana i on to treba biti. On je sada prekapacitiran. Tih terasa je previše i u jednom času ćemo se početi osjećati nelagodno i onda ćemo otići negdje drugdje.

Vaš sud o gradnji crkve na Savici i slučaju Vrbik?

Oko tog sam pitanja imala jasan stav. Kada imate uređenu zelenu površinu, onda zelenu površinu ne pretvarate u nešto drugo. Svi su se na Savici izjasnili i rekli da nije problem u crkvi, ali ne na uređenoj zelenoj površini. Crkva je mogla biti sagrađena tristotinjak metara od parka i to na neuređenoj površini koja je time mogla biti dodana vrijednost u smislu arhitekture.

Na što će se fokusirati vaša socijalna politika?

Moja socijalna politika govori o tome da Grad može puno više učiniti za svoje građane. Najgore je kada imate politiku kratkog daha, koja je ishitrena i nemate sustav. Ono što je vezano uz socijalnu politiku jest da se 27 posto proračuna Zagreba koristi za različite oblike socijalne politike. Sve vrste socijalnih naknada moraju biti transparentne i vidljive na jednom mjestu i građani moraju znati što sve mogu koristiti. Nadalje, mora se utvrditi socijalni minimum koji je potreban za život naših sugrađana u Zagrebu koji imaju određenih problema. Taj iznos nije isti, bez da bilo koga uvrijedim, u Popovači i u Zagrebu. U univerzalnoj socijalnoj naknadi trebaju biti sva davanja do socijalnog minimuma. Cilj je imati jasnu i transparentnu socijalnu politiku u Zagrebu što je omogućuje da socijalna izdvajanja u proračunu budu i veća.

Koji su vam planovi za mlade i na čemu biste u mandatu fokusirali djelovanje oko njih?

Anka Mrak Taritaš: GUP se u Zagrebu često doživljavao kao »želje i pozdravi« određenog kruga ljudi

Imamo u planu za mlade nešto što je vrlo jednostavno i što možete pokrenuti sutra. Grad Zagreb ima imovinu, a riječ je o poslovnim prostorima. Kada izađete na Vlašku, vidite lokale s vaše lijeve i s desne strane, koji su napušteni. Grad Zagreb je mogao sve te lokale dati za jednu kunu u najam mladim umjetnicima, OPG-ovima, ali ne za kafiće i slične komercijalne namjene. To je nešto što možete ovaj čas učiniti. Imate i niz poticaja koje možete dati mladima.

Bila sam ovih dana u Brezovici i ondje su za jednim stolom sjedila tri mlada čovjeka koji se žele na području Brezovice baviti poljoprivredom, ali imaju veliki problem. Žele uzeti u zakup gradsku zemlju i graditi objekte koji su namijenjeni za poljoprivredu. Prostornim planom takvo što nije moguće. Ostala sam zatečena. Onda dođete do onoga što stalno ponavljam da Grad Zagreb nije samo centar. Osim navedenog, cilj mi je osmisliti gradsku stambenu politiku putem koje bi mlade obitelji i studenti mogli unajmiti stan od grada po povoljnim uvjetima.

Koje probleme uočavate probleme vezane uz kulturu u Zagrebu?

Kultura može i treba biti pokretač razvoja, a načini na koji možemo to postići su korištenje mogućnosti povlačenja sredstava iz EU fondova, poticanje međusektorske suradnje između kreativnog sektora i gospodarstva i povećanja broja međunarodnih projekata te poticanje mobilnosti umjetnosti. Moj program Zagreb – grad kulture sadrži 10 ciljeva, od kojih je najvažniji osnivanje samostalnog Ureda za kulturu, odnosno izdvajanje kulture iz postojećeg Ureda za obrazovanje, kulturu i sport. Među ciljevima je i povezivanje privatnog i javnog sektora kao i dostupnost kulturnih događanja svim građanima. Od ukupnog budžeta za kulturu u Zagrebu, koji je prije dvije godine bio 460 milijuna kuna, više od 80 posto tih sredstava ide na materijalne troškove financiranja ustanove – plaće i funkcioniranje ustanova, a ostatak ide na programe. Preporuka je Europske komisije da se jednog dana dođe na 50 posto za programe, a 50 posto na ustanove. To znači da trebamo ojačati financiranje iz drugih područja.

Što je sa nezavisnom kulturnom scenom u Zagrebu?

Nezavisnu scenu treba poticati. Redovito trebaju biti natječaji, ali ono što trebate financirati jest program. Ne davati milostinju, odnosno, nekima dati da prežive, a nekima dati sve.

Što ćete učiniti po pitanju sportskih objekata?

Ne treba prenamjenjivati prostore koje je Grad napravio za javno korištenje te ih davati u zakup kako nam se ne bi dogodio slučaj Svetice. Tamo su bila teniska igrališta, a sad nema ničega. Ne treba postojeću infrastruktu uništavati. Dopuštam si govoriti meritorno o sportu budući da je moj sin bio sportaš prve kategorije u neisplativom sportu. Inače, mislim da tu treba razlikovati dvije stvari. Jedna stvar je amaterski sport za djecu, za mlade, za sve građane, a druga je profesionalni sport. Profesionalni sport i profesionalne sportaše ne treba financirati iz proračuna. Oni se trebaju financirati na druge načine. Na primjer, kada dođe investitor u grad i nešto ulaže, onda je njegova obveza, koja je najlegitimnija, da financira jedan od profesionalnih sportova koji troše, a ne mogu dovoljno privrediti ili, kad je riječ o nezavisnoj kulturnoj sceni, da on financira pet predstava. Iz proračuna onda financirate normalno funkcioniranje sporta te je stoga nužno da uz škole postoje i sportske dvorane. Sve što se može, treba se staviti u funkciju da je financijski isplativo i treba poticati više amaterski sport.

Kada smo kod Svetica, kako gledate na spomenuti slučaj te spor između Grada, države i Crkve?

Na to gledam kao na imovinsko pravni spor koji se treba riješiti pravnim putem. No ono što je sporno jest činjenica da se na prostoru Svetica, koji je namijenjen rekreaciji građana, napravila nakarada u službi Hrvatskog nogometnog saveza. Nemam ništa protiv nogometa, ali je tako HNS mogao svoj kampus napraviti negdje drugdje i dobiti na njemu dodatnu vrijednost. To vam je kao ona priča sa crkvom. Ovo se moglo napraviti negdje drugdje i nije problem da se trideset vrhunskih nogometaša vozi dvadeset kilometara dalje. Nije nužno da je kamp u centru grada. Nijedan nogometni savez nema svoj kampus u centru, već na rubu grada.

Kakav će biti vaš odnos prema Dinamu te hoće li pod vašim vodstvom, ako postanete gradonačelnica, konačno biti u detalje objavljeni podaci na što odlazi novac?

Moj odnos prema Dinamu će biti takav da se Dinamo neće financirati iz gradske blagajne, budući da on može zarađivati, a o omladinskom pogonu možemo razgovarati.

Za kraj, što su za vas zagrebačke fontane Milana Bandića?

Svatko ima fetiš na nešto. Da Milan Bandić ima fetiš na dobre cipele, imao bi sto pari cipela, mi to ne bismo ni osjetili na proračunu, a mi to jako dobro osjetimo. Pedeset milijuna kuna dano je za pet fontana, a jedna škola vam je sedamnaest milijuna kuna. Bilo bi nam bolje da Bandić ima fetiš na dobre cipele.

Ostavi komentar

*