Anđa Marić: Dugo sam u sebi nosila tugu, danas sam drukčija

Anđa Marić: Dugo sam u sebi nosila tugu, danas sam drukčija

Zagreb bi svoju energiju trebao itekako okrenuti djeci, uostalom poznat je i kao grad – prijatelj djece. Ako pravovaljanim odgojem osnažimo tu našu djecu u budućnosti ćemo imati zdravo društvo, zdravu djecu. To je svakako bolje nego imati slomljene odrasle. Pa, pogledajte zatvor u Remetincu je pun „slomljenih“ odraslih

Razgovarala: Snježana Kratz

U Zagrebu se skupilo dosta „kotrljajućeg kamenja“, a grad više nije urban kakav je nekada bio jer se prilagodio došljacima, smatra rođena Zagrepčanka Anđa Marić, glazbenica i spisateljica. ZG-mgazinu govori kako joj puno znači zagrebačko sunce, tržnice, glazba i pisanje za djecu. Otkriva kakva je to njena „mala pauza“ ali i „tajna zmajskog mosta“…

Zašto volite Zagreb?

Zagreb se nakon rata jako izmijenio, čini mi se da se u njemu, kao i u svakom velikom gradu, skupilo dosta „kotrljajućeg kamenja“ koje se – skotrljalo u gradove. Zagreb, naime više nije tako urban kakav je bio jer se prilagodio novim došljacima.

U Hrvatsku sam se vratila ovoga ljeta i mogu vam reći super je biti ovdje i živjeti u svom gradu, u svojoj zemlji… U kvartu sam gdje sam nekada odrastala, u blizini roditelja gdje je izgrađen veliki neboder, u Rudešu koji je kao kvart cijeli nekako živnuo i postao popularan

Rodni vam je grad?

Rođena sam u njemu i do svoje 26 godine tu sam i živjela, nakon čega sam odselila u Sloveniju, u Ljubljanu.

anda-maric-andeo2Kakva je ona u odnosu na Zagreb?

Smještena je u kotlini gdje je puno oblaka i magle, a Zagreb je za razliku od nje stalno okupan suncem. Ujutro kada se probudiš i pogledaš van – ugledaš sunce! Već sam zaboravila kako izgleda taj prizor.

U kojem ste dijelu grada odrastali?

U Folnegovićevom naselju, potom u Rudešu. Nakon što sam se odlučila vratiti u Hrvatsku opet sam tu, u mom Rudešu. Nisam daleko ni od roditelja, a i sin mi pohađa „OŠ Rudeš“, u koju sam i ja išla. Čak ga poučavaju i neki moji profesori što me jako veseli.

Kada ste došli doma, u Hrvatsku?

Ovoga ljeta i mogu vam reći super je biti ovdje i živjeti u svom gradu, u svojoj zemlji…U kvartu sam gdje sam nekada odrastala, u blizini roditelja gdje je izgrađen veliki neboder, u Rudešu koji je kao kvart , cijeli nekako živnuo i postao popularan. Ima dosta kafića, restorana i mojem je djetetu ovdje lijepo, on je sa mnom od ovoga ljeta.

Možete usporediti Zagreb i Ljubljanu i reći što bi dobro od nje mogao preuzeti?

U Ljubljani sam živjela u centru grada i svidjeli su mi se tamošnji „kavaliri“.

To su?

Vozila koja po centru Ljubljane od 9 do 18 sati starijim osobama i osjetljivijim skupinama građana nude besplatan prijevoz do tržnice i obratno, odnosno do kuće ili stana. Ta me ideja ljubljanskog gradonačelnika oduševila, samo podignete ruku i kavaliri vas povezu. Iako, kada o tome govorimo, Zagreb je grad koji je tradicionalno imao svoje kavalire, a sve više postaje i turističko središte. Ako je Ljubljana ishodište za sve turističke rute za Jadran, ali i gradove bivše države, Zagreb je u tom smislu druga postaja. Zato se treba više okrenuti turizmu jer je to jedina rastuća gospodarska grana.

Raste i eko svijest građana, kada je o hrani riječ, na tržnicama je sve više eko proizvođača. Volite li zagrebačke tržnice?

Jako, a najbliža mi je tržnica na Jarunu. Tamo čak znam prodavače koje poznaju i moji roditelji. Poseban mi je „čin“ odlazak na tržnicu koja me uvijek inspirira, a kada je o pripremi objeda riječ, slušam svoje tijelo jer mi ono uvijek kaže što mi treba.

Rekli ste da ste nakon dijagnoze multiple skleroze promijenili dosta toga u životu?

Jesam, počevši od prehrane i općenito poimanja života. Već dugo primjerice dan započinjem s čašom vode, hranim se tzv. živom hranom – raw foodom, konzumiram puno voća, sirovog povrća, sjemenki …

Kojih?

Raznih, „chia“, pa sjemenki od suncokreta, lana, sezama, bundeve, konoplje… Puno koristim svježeg začinskog bilja i najviše protiv svega ovog se borim s onim u glavi. Jer, spoznala sam kako svaka bolest počinje s potisnutim emocijama, one su odgovor za sve. Mi smo ljudi vibracijska bića, naprosto tako funkcioniramo. Pa ako smo u tom smislu primjerice, u vibraciji žrtve – dobit ćemo tisuću životnih razloga za takvo stanje. Ja sam duže vrijeme u sebi nosila tugu i bila u toj vibraciji koja je doista iznašla i „svoje“ životne razloge za to. Danas sam drukčija, postupno sam promijenila mišljenje i stav o svemu, životu ponajprije. Više ne „kolabiram“ na isti način kao prije, a i rok mog očaja se skraćuje. Uvela sam u život i tretmane psihoterapije… Meni je zbog tako „satkanih“ i potisnutih emocija došlo do stanovitih upala, moždane ovojnice, leđne moždine… Ali znate što, ne bih više pričala o tome od čega sam oboljela, već za što u životu želim živjeti.

Baš sam to i ja htjela reći. Vrijedi živjeti za vaše dijete, ali i glazbu, pisanje?

Da! Itekako!

Ovih ste dana izdali singl?

Jesam, pjesma se zove Mala pauza i već na YouTubeu ima osam tisuća pregleda!Sretna sam zbog toga i baš mi je to ugrijalo srce! Sredinom siječnja planiramo snimati spot za tu pjesmu.

Slijedi li još koji glazbeni uradak?

Sa kolegom Marijom Luketom snimat ću demo snimku novoga singla Da, da, da.

Aha, aha, aha, sjećate li se te eurovizijske uspješnice naziva kao Vaš singl. Nema nikakve veze s tim?

Sjećam se, ali nema nikakve veze s tim.

Planirate li buduće glazbene nastupe?

Da, ali svemu smo u ekipi, pristupili ležernije. Bili smo doduše u „Croatia Recordsu“ i njima se svidjelo ono što su čuli ali rekli smo u timu, „ ajmo radit glazbu za našu dušu“. U tom sam smislu oduvijek bila slobodna kao autor i radila sam glazbu koja se meni sviđa. Odlučila sam I ljudima ponuditi potpunu alternativu onome što je sada na tržištu. Ne moram se približavati ukusu publike jer ih želim odgojiti, a nadam se da ćemo i naći svoju publiku.

anda-maric-face

Izdali ste i knjigu za djecu „Afra“?

U svibnju je u vlastitoj nakladi objavljen taj moj književni prvijenac „Afra“ priča o samopouzdanju i prijateljstvu. Prošli je tjedan knjiga predstavljena u riječkom Muzeju djetinjstva gdje sam „(su)srela“ igračke iz svog ali i djetinjstva moje bake. Oduševila sam se izloženim eksponatima igračaka kroz povijest, a ekipa s kojom sam tamo radila predstavljanje Afre zaista je divna. Ovim je putem i pozdravljam.

Otkud vam nailazi to pisanje za djecu?

Volim pisati za njih, djeca su divna, iskrena i odmah vas prokuže.

Spremate li još koje djelo?

Završavam drugi roman za djecu koji je već na čitanju kod urednika. Zove se „Tajna Zmajskog mosta“. Živjela sam naime, nedaleko istoimenog lijevano – željeznog mosta u Ljubljani kojeg je radio hrvatski arhitekt Juraj Zaninović. Razmišljajući o tom povijesnom arhitektonskom djelu sa krasnim likovima zmajeva i legendi koju „nosi“ odlučila sam napisati svoju .. Jedan od likova tog povijesno – fantastičnog djela je dječak …

Vaš sin?

Gašpi je već prije izrazio želju da se i on nađe kao jedan od likova u mojim knjigama pa sam ga i poslušala.

Zašto su vam djeca ciljana publika?

Jer su ona najveće blago koje jedna zemlja može imati! Zagreb bi svoju energiju trebao itekako okrenuti djeci, uostalom poznat je i kao grad – prijatelj djece. Ako pravovaljanim odgojem osnažimo tu našu djecu u budućnosti ćemo imati zdravo društvo, zdravu djecu. To je svakako bolje nego imati slomljene odrasle. Pa, pogledajte zatvor u Remetincu je pun „slomljenih“ odraslih.

Vi ste imali lijepo djetinjstvo?

Jako lijepo! U njemu su knjižnice imale značajnu ulogu, jer gajim veliku ljubav prema knjigama. Zagreb treba s tim trendom nastaviti.

Ne mislite li da ga je obuzeo niz trendova među kojima je primaran samo „biti lijep“?

Na sve u životu drukčije gledam. Ne želim previše razmišljati o ljudima koji jedu, spavaju i razmnožavaju se. Pitajte me o nečem drugom.

Moda i manekenstvo su nezaobilazni dio vašeg života. Kakve su Zagrepčanke u tom smislu?

Zagreb mi se uvijek činio kao šminkerska velesila i modna prijestolnica. Bitno je u njemu uvijek bilo da su žene dotjerane a sad jesmo li prešli mjeru … Čini mi se da je u tom smislu atmosfera ipak opuštena. Doduše neki mediji samo guraju izgled i seks što su za mene odličja reptila jedi, spavaj, razmnožavaj se i preživi. Ne želim zadovoljiti tu vrstu publike.

A u kakvoj ćete „publici“ uživati za blagdane?

Moj je sin ovu godinu poželio biti ovdje, sa mnom pa ćemo na tragu te želje i provesti blagdane. Osmislit ćemo naš mali tulum i zajedno čekati 2015. godinu.