Američka plastično-fantastična senzacija

Američka plastično-fantastična senzacija

Corvette može se smatrati simbolom američke odlučnosti da napravi sportski automobil koji će kvalitetom moći konkurirati europskim proizvodima i mnogima biti pristupačan. A dodajmo i citat jednog poznavatelja američkih automobila: »Sve Corvette su sjajne, neke su bolje od drugih, ali Sting Ray iz 1963. je bez sumnje među najboljima«

Boris Jagačić

Chevroletova Corvette je automobil koji se prvi put pojavio 1953. godine. U njegovom životu koji traje već više od šest desetljeća bilo je uspona i padova. No ako si možemo dopustiti jedan subjektivni sud, auto je svoj zenit doživio u svojoj drugoj generaciji, kada je 1963. godine lansiran model Sting Ray (eng. morska raža) koji svojim oštrim linijama, cjelokupnim dizajnom i neuobičajenim preklopnim svjetlima izgledao jednako senzacionalno onda, kao i danas. Stoga i ne čudi da ga mnogi američki zaljubljenici u automobile doživljavaju kao jedinu »pravu« Corvette.

U odnosu na prethodnika radilo se o potpuno novom automobilu, izuzmemo li neke pogonske strojeve. Iza ovog savršenog spoja stila i performansi stoje američki dizajner automobila Bill Mitchell i inženjer belgijskog podrijetla Zora Arkus-Duntov, znan i kao »otac« Corvette. Tada vodeći dizajner General Motorsa, Mitchell, gledao je na Sting Ray kao na vlastito čedo podarivši mu nezaboravnu vanjštinu, dok se vrhunski inženjer i uspješni vozač utrka Arkus-Duntov pobrinuo za ništa manje važne, oku skrivene detalje.

Mitchellova sklonost agresivnom i oštrom dizajnu očigledna je i na ovoj kreaciji od stakloplastike (»plastic – fantastic«, rekli bi pogrdno protivnici karoserija od fiberglasa) u koju je ukomponirao motiv »triju grba« – ispupčenja nad blatobranima i na poklopcu motora.

Na bokovima i nosu vozila montirane su značke ukriženih zastavica – sportske crno-bijele šahovnice, te crvene zastavice na čijoj je polovini dio Chevroletovog znaka, a drugoj Fleur-de-Lis grb, kako se ne bi zaboravilo franusko porijeklo osnivača kompanije Louisa Chevroleta. Agresivnosti cjelokupne pojave doprinijela su svjetla na preklapanje koja su doprinosila i povoljnoj aerodinamici. Takvo se rješenje, barem u SAD-u, dotad moglo vidjeti jedino na De Sotu iz 1942.

Neobičnost je svakako bilo i dvodijelno stražnje staklo na coupé izvedbi automobila, koje je djelovalo poput njegove »kralježnice«. Nisu baš svi iz GM-a bili oduševljeni takvim radikalnim detaljem, naprotiv. No Mitchell je bio odlučan: »Uklonimo li to, na sve možete zaboraviti!« Ubrzo se, međutim, o tom pitanju negativno izrazio i specijalizirani tisak, kritizirajući lošu vidljivost unazad.

Dizajn ispred funkcionalnosti: Dvodijelno stražnje staklo smanjivalo je preglednost

Osebujna unutrašnjost Sting Raya iz 1963. godine

Pritisak sa svih strana raste i već sljedeća serija iz 1964. imala je jednodijelno stražnje staklo. Zbog svoje neobičnosti model iz 1963. je danas vrlo prepoznatljiv i tražen, ali ih ima još vrlo malo. Zastupnici Chevroleta su, naime, nudili čak i naknadnu tvorničku zamjenu stražnjeg stakla, na što se dio vlasnika odlučio (i pogriješio). I druge Mitchellove ideje naišle su na neodobravanje te je Sting Ray postupno postajao sve »blaži« – lažni ventilacijski otvori u nosaču krova iza vrata kakvima se inače diče trkaći automobili dobili su rešetke, itd. Unutrašnjost je također bila osebujna. Karakterizirale su je zaobljene prednje konzole na vozačkoj i suvozačkoj strani, sjedala presvučena kožom i volan blizu prsa vozača.

Adekvatne performanse

Kako se od sportskog automobila osim dobrog izgleda očekuju i adekvatne performanse, Zora Arkus-Duntov je također imao pune ruke posla. Kada ga je završio kratko je zaključio: »Prvi put sam siguran da imam Corvette kojom se mogu ponositi i u Europi«. Njegova polazna točka bila je jednostavna, ali učinkovita čelična šasija u obliku ljestvi, kakva se s neznatnim izmjenama zahvaljujući kvaliteti održala u proizvodnji Corvette još 20-ak godina.

Potpuno neovisni ovjes svrstao je Corvette uz bok najboljih po ponašanju u zavojima. Trebalo se još pobrinuti za njezinu munjevitu brzinu u ravnim dijelovima. I tu je Arkus-Duntov upotrijebio svu svoju magiju, obdarujući automobil »krdima konja«. Već standardni, najslabiji, ali nikako ne i slab V8 (5359 ccm) razmahivao se sa 250 KS, a najsnažnija cestovna izvedba raspolagala je s više nego upečatljivih 360 KS pri 6000 o/min, dostatnih za brzine od oko 235 km/h.

Uskoro nakon što je automobil došao na tržište stvorile su se liste čekanja ii to za sve izvedbe. Zahvaljujući velikoj potražnji zastupništva nisu odobravala nikakve popuste. Samo prve godine prodano je približno 21.500 Chevrolet Corvette Sting Raya, od čeega podjednako otvorenih roadstera i coupéa.

Chevrolet Corvette može se smatrati simbolom američke odlučnosti da probije sve barijere i napravi sportski automobil koji će kvalitetom moći konkurirati europskim proizvodima i istodobno biti pristupačan mnogima. K tome, možemo dodati i citat jednog poznavatelja američkih automobila: »Sve Corvette su sjajne, neke su bolje od drugih, ali Sting Ray iz 1963. je bez sumnje među najboljima«. Priča o ovom automobilu završava 1967. Originalni Sting Ray našao je put do gotovo 119.000 sretnih vlasnika.

(Izvor fotografija General Motors Heritage Center / Wikipedija)