Aktualni prijedlozi za gospodarenje otpadom (ni)su dugoročno održivi?

Postavši punopravnom članicom EU-a, Hrvatska je preuzela vrlo ambiciozne planova glede smanjenja ukupnih količina otpada koje se smiju odlagati (redukcija u narednim godinama za preko 50 %). Sve ukazuje da ovi zahtjevi nisu na adekvatan način obuhvaćeni Planom gospodarenja otpadom u RH…

Viktor Simončič[1] i Zlatko Milanović

Svako tehničko rješenje je kompromis znanja (BAT) i mogućnosti (posebice financijskih) provedbe. U Republici Hrvatskoj velika je pozornost usmjerena osiguranju (paušalno „sanaciji“) odlagališta komunalnog i njemu sličnog proizvodnog otpada. Te su aktivnosti još u tijeku. Prema Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, počela je gradnja prvih Centara za gospodarenje otpadom (CGO). Financijsku podršku za prva dva CGO pružila je Europska unija.

Nažalost, na nesreću nas običnih građana, oni manje mudri, kojima je znanje stalo na ranim 70-ima, ili oni koji nikada nisu imali znanja i dalje misle kako otpad treba razdvajati u što više posuda. A razdvajanje u više posuda zahtijeva infrastrukturu najrazvijenijih država, pri čemu su posude različitih boja samo vrh ledene sante u potrebnim investicijama

Koncepcija CGO temelji se na proizvodnji gorive komponente i upitnog  bioreaktorskog odlaganja. Postoji sumnja da su prihvaćeni koncepti nedorečeni glede plasmana gorive komponente te ne omogućuju izdvajanje korisnih komponenti otpada na samom postrojenju. Upitno je i da li predloženi koncept bioreaktorske deponije može zadovoljiti usvojene zakonske obaveze. Nevezano za stupanj izgrađenosti navedena dva CGO vrijedno je analizirati koliko su koncepti dugoročno društveno gospodarski prihvatljivi i provedivi?

Na tržištu se javljaju nova tehnološka rješenja, koja svakako treba usporediti s onim što se trenutno provodi, kako bi se radilo na za hrvatske građane provedivim rješenjima.

Zero waste je još uvijek utopijski cilj, ali zero landfill vjerojatno nije! Ovdje ćemo dati kratku valorizaciju mogućih rješenja, s preporukom koji smjer, sa stajališta sadašnjih spoznaja, odabrati kao dugoročno prihvatljiv.

Kako prikupljati komunalni otpad – nekada i sada[2]?

Način kako zakonodavac planira osigurati izdvajanje pojedinih vrijednih komponenti prije odlaganja, izdvajanjem u različite posude na izvoru je, u najmanju ruku – zastario. Istini za volju, prije nekoliko desetaka godina, razvijene zemlje su u komunalnom otpadu prepoznale niz vrijednih sirovina. Kako tada nije postojala druga tehnička mogućnost, već samo ona da se na izvoru prikupe što čišći pojedini tokovi, uveden je sistem prikupljanja u različitim posudama. Takve posude se moraju odvojeno prazniti i odvojeno odvoziti na mjesto prerade ili korištenja.

odvajanje_kante_sl1

Slika 1.: Odvojeno prikupljanje pojedinih frakcija iz komunlanog otpada

No, kako god se stanovnici trudili da razvrstavaju otpad na mjestu nastanka, da već iz svojih domaćinstava u posude/kante donose odvojeno donose razne materijale, u kantama često završava i ono što se ne bi željelo. Zato je i nakon odvojenog prikupljanja na izvoru uvijek potrebno obaviti sortiranje, gdje se iz nekog toka materijala, u kojem npr. ima najviše papira mora, uglavnom ručno izdvojiti neko komad plastike, metala ili nečeg drugog.

sortiranje_otpada_sl2

Slika 2.: Sortiranje na izvoru izdvojenih frakcija otpada

Onda se netko dosjetio i rekao, kada se već mora sortirati, zašto sav korisni dio otpada ne bi prikupili u jednu posudu, i onda iz smjese korisnih materijala izdvajali svakog posebno? Na taj način se smanjuje trošak odvojenog sakupljanja, a posebno transporta. Mora se priznati, to je lakše i ugodnije i za stanovnike, jer ne moraju iz kuće izlaziti sa 5 – 6 vrećica, već samo s jednom ili dvije. I izmišljen je način prikupljanja, posebno otpadne ambalaže, u jednoj vreći ili jednoj posudi za sav korisni dio otpada.

odvajanje_otpada_vrecica_sl3

Slika 3.: Korisni otpad u „žutoj vreći“ – preuzeto od Dr. Marinke Volk, Okoljsko raziskovalni zavod, Slovenija

Takav način se počeo intenzivno primjenjivati, ali prvenstveno tamo gdje prvotni sistem izdvajanja na izvoru još nije sasvim zaživio. Gdje se uspješno primjenjuje desetljećima, tamo je razvijen niz malih gospodarskih inicijativa i teško je da bi, osim uštede u transportu, način sakupljanja u jednu vreću ili posudu imao koristi. Dapače, možda i veću štetu za mnoge male prerađivače sakupljenih sekundarnih sirovina.

I kako sve napreduje, tako je nedavno razvijena tehnologija koja omogućuje razdvajanje sirovina, uključujući i bio otpad iz jedne posude. Otpad se skuplja kao i do sada, ne povećava se broj različitih posuda niti broj kamiona na ulicama. Da o ugodnostima građanima ni ne govorimo!

odvajanje_na_mjestu_sl4

Slika 4.: Izdvajanje korisnih komponenti iz komunalnog otpada na mjestu obrade

Mudri slijede sada ovakav sistem. Uz velike uštede i ugodnost za građane, doprinosi se i zaštiti okoliša, uključujući posebno smanjenje štetnih emisija u zrak koje izazivaju klimatske promjene. Nažalost, na nesreću nas običnih građana, oni manje mudri, kojima je znanje stalo na ranim 70-ima, ili oni koji nikada nisu imali znanja i dalje misle kako treba razdvajati u što više posuda . Nažalost, razdvajanje u više posuda zahtijeva infrastrukturu najrazvijenijih država, pri čemu su posude različitih boja samo vrh ledene sante u potrebnim investicijama.

Zakonodavac je novim Zakonom, čini se prije svega nepoznavanjem problematike, dodatno bitno otežao ispunjavanje nekih i te kako zahtjevnih obaveza. Pri tome se prije svega misli na inzistiranje odvojenog sakupljanja pojedinih kategorija otpada na mjestu nastanka, izrijekom propisavši u Članku 30.: Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.

Nejasno je zašto se u provedbenim člancima Zakona nisu na pravi način pretočile pravne stečevine Europske unije, na koje se poziva u Članku 2. Samo kao primjer, navodeći između ostaloga i da se u pravni red Zakonom prenosi i Odluka Komisije 2011/753/EU o uspostavi pravila i metoda izračuna za provjeru poštivanja ciljeva iz članka 11(2) Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 310, 25.11.2011.) dana je mogućnost za puno veću fleksibilnost u načinu prikupljanju otpada od onoga što je propisano novi Zakonom.  Naime, ta odluka omogućuje da se izdvajanje onih dijelova korisnog otpada iz miješanog otpada, koji se usmjeravaju na daljnju oporabu smatra jednakim odvojeno sakupljenim na licu mjesta (u različitim spremnicima) i oporabi. Znači, dozvoljeno je prikupljanje mješovitog otpada u jednoj posudi, ako se prije odlaganja ostatka, iz tako sakupljenog otpada izdvoje korisni dijelovi i oporabe.

Treba znati da se za ispunjavanje standarda EU-a u području zaštite okoliša u razvijenim državama izdvaja 2 % – 3 % bruto nacionalnog dohotka (BND) što može predstavljati i više tisuća eura. Uz jednaki postotak izdvajanja za potrebe okoliša, a on je trenutno dosta niži, u Hrvatskoj bi iste standarde trebalo ispuniti s nekoliko puta manje sredstava! Je li to realno? Zasigurno nije, no oni koji se manje razumiju u društvenu ekonomiju kažu da je to moguće i da nema problema jer troškove uvođenja viših standarda „plaća zagađivač ”?

Na slijedećoj slici je prikazan odnos između prihoda po stanovniku u pojedinim državama i izdvajanju za ispunjavanje obaveza koje proizlaze iz zakonodavstva Europske unije. Da su naši pregovarači imali to u vidu ne bi olako prihvaćali obaveze, ako su to uradili.

ulaganja_zastita_okolisa_sl5

Slika 5.: Ulaganja u zaštitu okoliša u odnosu na GDP – preuzeto od prof. dr Aleksandra Kneževića, CETEOR, Sarajevo

Kakve centre za gospodarenje otpada gradimo?

Planom gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. – 2015.[5] zacrtani su vrlo ambiciozni ciljevi koji su se u najvećoj mjeri trebali realizirati razvojem i uspostavom regionalnih i županijskih centara za gospodarenje otpadom, s predobradom otpada prije konačnog zbrinjavanja ili odlaganja.

Za realizaciju projekata CGO bilo je planirano vrijeme od pet godina, odnosno do kraja 2011. godine. Ovaj, kako se pokazao nerealan cilj, nije ostvaren. Početkom 2014. godine, uz financijsku podršku EU-a, dovršavaju se dva županijska CGO (Primorsko-goranska županija, Istarska županija), a odlagalište kao dio CGO izgrađeno je u Šibensko-kninskoj županiji. Za nekoliko centara priprema se dokumentacija za raspi natječaja.

U vrijeme provedbe Plana Hrvatska je postala punopravna članica EU-a, preuzevši vrlo ambiciozne planova gleda smanjenje ukupnih količina otpada koje se smiju odlagati (redukcija u narednim godinama za preko 50 %), smanjenja bio razgradivog otpada u količinama koje se smiju odlagati (35 % u odnosu na količine iz 1997.) i stupnja reciklaže korisnih materijala (50 % do 2020.). Sve ukazuje da ovi zahtjevi, koji prije svega proizlaze iz Direktive o otpadu (2008/98/EU) nisu na adekvatan način obuhvaćeni Planom. Koncepcija CGO temelji se na takvoj mehaničko biološkoj obradi (MBO), kojom se mješoviti komunalnog otpada razdvaja samo na dvije komponente i to: gorive komponente iz otpada i bio-razgradljive frakcije.

Naime, kako se, kod odabrane tehnologije MBO na početku procesa sav otpad melje ne postoji mogućnost izdvajanja bilo kojeg drugog korisnog toka materijala. Drugim riječima, predložena tehnologija je primjerena samo za obradu ostatka mješovitog komunalnog otpada, ne i za prihvat i obradu (sortiranje i baliranje) na izvoru izdvojenog otpada.

Ispunjavanje obaveza odvojenog prikupljanja pojedinih komponenti otpada na mjestu nastanka postat će ozbiljan problem čim sistem zaživi, pogotovo glede troškova. Naime, komunalne tvrtke će se susresti s problem nedostatka odgovarajuće opreme za prihvat, sortiranje i pripremu za transport (baliranje) tako prikupljenog korisnog dijela otpada. Što se tiče obrade bio razgradljivog otpada javit će se problem kompostiranja, posebno jer zakonodavca zahtijeva visoke tehničke standarde (vodonepropusna podloga, zatvorene hale).

Neozbiljno kopiranje drugih

Trendovi u modernom postupanju s komunalnim otpadom su jasni, barem poznavaocima problematike. Ono što je bilo primjereno u mnogim državama prije desetke godina i što je tamo učinkovito i danas, ne mora biti primjereno u sredinama koje su na početku učinkovitog postupanja s komunalnim otpadom. Osim toga, nekritičko prenošenje iskustava iz drugih sredina, na način „kopirajte našu sadašnje stanje“ je u najmanju ruku nezbiljno, jer se sugerira, kao da mi možemo skoro preko noći uvesti sisteme za koje su drugi trebali desetljeća.

Sisteme treba prilagoditi cijelom nizu parametara, pri čemu upravo društveni odnosi i stanje u društvu (kultura, navike, tradicija) također igra ulogu.

Ekonomičnost i učinkovitost (jako pojednostavljeno rečeno: efekt na društvenu ekonomiju i standard građana) bilo kojeg zahvata ovisi o sposobnosti da se iskoriste određeni potencijali, kako je to shematski prikazano na slici. Kako je pokazano, uzmimo npr. od ukupnih prirodnih potencijala može se zbog prirode stvari iskoristiti samo određeni dio, a od toga dijela zbog tehničkih barijera (postojeći tehnički kapaciteti u društvu) opet samo jedan manji dio. Na mogućnost iskorištavanja preostalog dijela dalje utječe još ekonomska snaga društva, stanje na tržištu i u konačnici stanje u društvu (u najširem smislu te riječi, u što je uključeno: tradicija, navike i kultura, osiguranje slobode protoka roba i usluga, stanje u pravosuđu, administrativna organiziranost države i drugo). Prvenstveno zbog ovog potonjeg, razvijenija društva učinkovitije koriste potencijale. Na slijedećoj slici je shematski prikazan odnos potencijala i barijera.

simnocic_potencijali_barijere

Slika 6.: Potencijali i barijere –utjecaj na učinkovitost sustava – preuzeto od prof. dr Aleksandra Kneževića, CETEOR, Sarajevo

Uvoditi sistem izdvajanja frakcija na mjestu nastanka,kada za to ne postoji tehnološka infrastruktura, a niti tržište za prihvat svih vrsta otpada je više nego upitno[7].

Primjeren sistem postupanja s komunalnim otpadom

Kakav sistem postupanja s komunalnim otpadom bi bio primjeren trenutnom stanju tehnike i mogućnostima građana? Dosadašnji koncept CGO se temeljio na administrativnom ustrojstvu županija, ili više županija. Nažalost, niti tamo nije uvažavan princip troškovne učinkovitosti, prema kojoj bi se CGO trebali locirati u nekom centru generacije otpada. CGO su locirani, skoro u pravilu na rubovima administrativnih jedinica, kako je to pokazani na slijedećoj slici. Da apsurd bude i veći, u sistemu za Primorsko-goransku županiju, otpad s otoka Raba se vozi preko Senja na lokaciju Marišćina, a otpad iz Senja će se voziti nekamo drugdje. Logično bi bilo, ako to već nije urađeno, da se na Marišćinu primi i otpad iz Senja, kako je to prikazano na slici.

U primjeru Piškornicem koja se za 4 županije nalazi u kutu tih administrativnih jedinica dobiva se dojam da je lokacija odabrana po principu „dalje od mene“ i „uvalimo to nekom drugom“.

CGO_lokacije_HR

Slika 7.: Lokacije CGO: Piškornica, Kaštjun i Marišćina

U narednoj tablici daje se usporedba nekih parametara tehnologija postupanja s komunalnim otpadom kakvi se trenutno grade u Hrvatskoj, s tehnologijom, koja se počela primjenjivati zadnjih par godina u susjedstvu i šire.

Umjesto zaključka

Zakonodavac bi morao uvažiti činjenicu da je u zadnjih par godina došlo do značajnih promjena u smislu povećanja učinkovitosti u postupanju s komunalnim otpadom. Razvijene su tehnike koje omogućuju prikupljanje otpada u jednoj, najviše dvije posude i kasnije razdvajanje na željene komponente (one za koje postoji tržište). Svakako se mora odustati od postojećih tehnologija CGO, jer su one prilagođene samo obradi ostatka otpada. Uz njih se obavezno mora izdvajati korisne komponente na izvoru i moraju se graditi dodatne sortirnice. Financijski je takav sistem gotovo nemoguće provesti, kako je to posredno pokazano.

 

Tablica 1: Usporedba CGO koji se trenutno grade kod nas s alternativnom tehnologijom obrade „iz jedne posude“

ParametarTehnologija CGO u izgradnji („Marišćina“)Nova tehnologija u primjeni („Novi Sad“)
PrimjenaKoristi se za obradu ostatka otpada, nakon izdvajanja na izvoruKoristi se za sve vrste otpada; izdvajanje na izvoru nije uvjet
Moguće sortiranje i priprema za obradu otpada izdvojenog na izvoruNije moguće – za na izvoru izdvojeni otpad potrebna je dodatna linija za sortiranje i baliranjeMogućeNema potrebe za posebnom linijom za sortiranje i baliranje
Konačni produkti obradeGoriva frakcija, biorazgradiva frakcija i metaliVrste korisnog dijela otpada – prema mogućnostima i potrebama – moguće razdvajanje desetak frakcija, goriva frakcija, biorazgradiva frakcija
Postupanje s biorazgradivom frakcijomBio-reaktorsko odlagalište – projektirano, iako ne bi trebao biti preduvjetObrada biorazgradivog dijela sukladno potrebama; moguća obrada s drugim vrstama materijala (muljevi, zeleni odrez, otpaci iz kuhinja,…)
Kakvoća komposta, upotrebljivost i potreba za odlagalištemNema upotrebe – ostaje kao trajno odloženi otpadZauzima deponijski volumenMogućnost korištenja (prekrivka, sanacija terena,….)Ne zauzima deponijski volumen
Mogućnost utjecaja na kakvoću gorive frakcijeU pravilu ne postoji mogućnost utjecaja na kakvoću gorive frakcije; nastaje u pravilu RDF ne i SRF[1]Djelomična mogućnost utjecaja na kakvoću gorive frakcije; uz određene uvjete moguća proizvodnja SRF –a
Ispunjavanje uvjeta iz BREF-aPostoje dileme kako tretirati biorazgradivi otpad u kazetama – kao odloženi bio otpad ili ne; mogući problemi kod izdavanja objedinjenih uvjeta (IPPC)Ispunjavaju se uvjeti
Mogućnost ispunjavanja uvjeta iz ZoOGOTehnološka linija nije dovoljna za obradu/pripremu reciklažeZadovoljava
Prilagodljivost novim vrstama otpadaNemoguća Moguća
Trošak investicijeVisokZa faktor 2-4 puta niži
Operativni trošakRelativno visokNiži

 


[1] Dr. sci. Viktor Simončič, samostalni savjetnik, VIKOS, Sisak, Mihanovićeva obala 31; viktor.simoncic@gmail.com

[3] Najbolji i najprecizniji stroj za kvalitetno sortiranje je čovjek. Koriste ga najrazvijeniji. Kod nas, oni koji se manje razumiju u ovo područje zastupaju strojno sortiranje. Prostor ne dozvoljava detaljniji osvrt.

[4] Ministar Zmajlović se hvali kako će kupovinom kanti riješiti sve probleme, a gradonačelnik Zagreba gospodin Bandić kako će njegovi sugrađani razdvajati otpad u 6 posuda: http://www.jutarnji.hr/bandic-predstavio-pilot-projekt-za-dva-mjeseca-svi-zagrepcani-ce-morati-odvajati-otpad/1174392/. 4 ili 5 je premalo za Zagreb, zar ne? Zaboravlja se da je Zagreb prije puno desetljeća čak odustao od postavljanja jedne posude za otpad i uveo vrećice, zbog prostornih problema. Kako će sada tih 5-6 kanti stajati na Jelačić placu, Ilici ili na Zrinjevcu, a do sada nije mogla jedna posuda? Kako na Riječkoj rivi, Prokurativama ili na Stradunu? Kako u Špišić bukovici, Biskupiji ili Fažani?  A kako će biti uzbudljivo stanovnicima i turistima kada će gledati 5-6 puta više vozila za prijevoz otpada, pogotovo u ljetnim mjesecima na Jadranu! A tek odvojenom biorazgradljivi otpad na + 400C, s našim navikama!

[5]Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. – 2015. godine“, Vlada Republike Hrvatske 19. srpanj 2007.

[6] Izdvajanje metala je u ovom slučaju zanemarivo

[7] Inzistiranje na izdvajanju korisnog dijela otpada na izvoru posebno je interesantno glede troškova. Zakonodavac bi morao primijeniti sistem jednakosti, pa da odvoz prikupljenog stakla u tvornicu stakla u Humu na Sutli bude jednak za nekog iz Krapine i onog sa Lastova ili Dubrovnika.

[8] RDF – Refuse-derived fuel – u pravilu ostaje klasifikacija otpada; SRF –  solid recover fuel – moguća deklasifikacia  otpada

Komentari su zatvoreni