Adekvatan sustav prikupljanja plastičnog otpada ključan je za uspostavu kružnog gospodarstva

Adekvatan sustav prikupljanja plastičnog otpada ključan je za uspostavu kružnog gospodarstva

»Ono što raduje jest činjenica da domaća industrija nastoji supstituirati dio uvoza domaćom proizvodnjom te prati trend rasta proizvodnje kao i europska industrija plastike. Naše tvrtke imaju kvalitetne i cjenovno konkurentne proizvode«

Gordana Pehnec Pavlović

Gordana Pehnec Pavlović

Proizvodnja plastike i gume jedna je od rijetkih djelatnosti koja u Hrvatskoj već godinama bilježi kontinuirani porast svih pokazatelja, od proizvodnje i izvoza, do broja tvrtki i zaposlenih.

Prema raspoloživim statističkim podacima za 2016. godinu ova industrija je u Hrvatskoj zapošljavala 8.000 djelatnika u 698 tvrtki koje su ostvarile ukupan prihod u vrijednosti od 5,3 milijardi kuna. Proizvodnja polugotovih i gotovih proizvoda od plastike i gume bilježi kontinuirani rast od 2005. godine. U 2017. godini proizvodnja dosegla je 212,9 tisuća tona što je u odnosu na predratnu 1990. godinu povećanje veće od 50 posto što nema ni jedna druga djelatnost. Razlog tome je činjenica da su proizvodi od plastike danas prisutni u svim gospodarskim djelatnostima zbog svoje fleksibilnosti u konstruiranju i dizajniranju te posebno mehaničkim i kemijskim svojstvima.

Ako se pogleda strukturu proizvodnje, 50,3 posto ukupne proizvodnje čine ploče, listovi, cijevi i profili, 27,4 posto plastična ambalaža, 12,7 posto proizvodi za građevinarstvo te 9,6 posto ostali proizvodi od plastike. Izvoz proizvoda od plastike i gume također kontinuirano raste i u 2017. godini iznosio je 437,1 milijuna USD, dok je u istoj godini ostvaren uvoz istih u vrijednosti od 953,3 milijuna USD.

Supstituiranje uvoza

Ono što raduje jest činjenica da domaća industrija nastoji supstituirati dio uvoza domaćom proizvodnjom te prati trend rasta proizvodnje kao i europska industrija plastike. Naše tvrtke imaju kvalitetne i cjenovno konkurentne proizvode, a najveći udio proizvodnje odlazi na proizvodnju plastičnih cijevi, ambalaže i proizvoda za građevinsku industriju (npr. izolacijski materijali). No problem ove branše predstavlja skupa zakonska regulativa koju nemaju konkurentne tvrtke u zemljama van EU čiji se proizvodi uvoze na jedinstveno europsko tržište.

Ove godine je plastika opet aktualna tema zbog EU Strategije za plastiku, dokumenta u čijoj je izradi sudjelovalo i Udruženje industrije plastike i gume HGK kroz nadnacionalne asocijacije. Iako se oko same Strategije podiglo dosta prašine, mora se istaknuti da industrija nije protiv nje. Možemo jedino žaliti što su mjere zabrane došle prije prave edukacije građana koja je ključna za smanjenje plastičnog otpada To se jasno vidi na primjeru razvijenih zemalja koje su od otpada već odavno napravile uspješnu poslovnu priču. Primjerice, Njemačka ne poznaje problem plastičnih vrećica jer one zbog dobro uspostavljenog sustava prikupljanja i obrazovanosti građana ne završavaju u prirodi, već se gotovo u potpunosti recikliraju.

Činjenica jest da ekološki problem postoji i da ga se mora riješiti, ali eventualne zamjene i zabrane moraju se temeljiti na znanstvenim i stručnim činjenicama. Osnovni problem nije u materijalu nego u nepostojanju adekvatnog sustava koji će omogućiti pravilno odvojeno prikupljanje otpada, njegovo sortiranje i vraćanje u proces proizvodnje sukladno zahtjevima kružnog gospodarstva. Takav sustav riješio bi problem plastičnog otpada te povećavao konkurentnost hrvatske industrije plastike.

Prednosti plastičnih proizvoda

S druge strane, evidentno je da plastični proizvodi imaju puno prednosti što dokazuje rast proizvodnje u ovoj grani industrije. Takvih primjera ima puno ali navest ću samo tri:

U transportna vozila, od aviona do automobila i vlakova, ugrađuje se sve više plastike koja omogućuje da budu lakša, odnosno troše manje goriva te tako doprinose smanjenju emisija CO2.

U graditeljstvu plastični materijali za toplinsku izolaciju bitno smanjuju potrošnju energenata potrebnih za zagrijavanje ili hlađenje građevina te tako štede prirodne resurse i doprinose resursnoj učinkovitosti.

Plastična ambalaža čuva zdravstvenu ispravnost hrane i produžuje njezin rok trajanja te omogućuje smanjenje bacanja hrane što u konačnici opet doprinosi resursnoj učinkovitosti i smanjenju emisija CO2. Postoji izračun kako bi se ukidanje plastične ambalaže odrazilo na okoliš: Težina pakiranja bi se učetverostručila, potrošnja energije porasla bi 50 posto, bilo bi 60 posto više otpada i dvostruko više emisije stakleničkih plinova. Plastika je idealan materijal za pravljenje ambalaže jer omogućuje da se sa manjom količinom materijala upakira više proizvoda (od ukupne ambalaže 17 % je plastična ambalaža, težinski). Tako se opet štedi prirodne resurse, ali i emisiju CO2 pri svakoj isporuci.

Dakle, odgovor je jednostavan, no nije lako provediv. Najvažnije za rješenje problema otpada od plastike je da se ona odvojeno prikupi, sortira i vrati natrag u pogon za proizvodnju. Isto zahtjeva suradnju svih dionika u lancu. Osim toga, važno je kod razvoja proizvoda i njegova dizajniranja vodi računa o materijalima koji se primjenjuju za proizvodnju potrebnih proizvoda te o mogućnosti njegovog zbrinjavanja kad jednom postane otpad tj. voditi računa o eko dizajnu.

Najveći izazov industrije je postići ciljeve materijalne oporabe, reciklaže definirane EU Strategijom za otpad. Za to je nužno uspostaviti kvalitetnu komunikaciju i suradnju svih dionika. Interes EK je interes i RH. Naime, ni RH nije bogata sirovinama te ima priliku problem otpada pretvoriti u uspješnu poslovnu priču kao i ostale države EU članice. Imamo volje, znanja i iskustva pa vjerujem da ćemo u tome uspjeti.


*Autorica je pomoćnica direktorice Sektora za industriju i IT HGK

Ostavi komentar

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.