18.5.1958. – Utrka Formule 1 za Veliku nagradu Monaka

18.5.1958. – Utrka Formule 1 za Veliku nagradu Monaka

Na današnji dan 1958. godine održana je utrka Formule 1 za Veliku nagradu Monaka. Bila je to druga utrka svjetskog prvenstva u Formuli 1, odnosno 16. utrka za Veliku nagradu Monaka, vozilo se sto krugova na stazi dugačkoj nešto preko tri kilometra, a što je ukupno iznosilo 314 kilometara.

Utrka je ostala zapamćena po mnogočemu. Prvo veliko iznenađenje je bio izostanak Juana Manuela Fangia, vozača koji j osvojio četiri prethodna naslova prvaka. Službeno objašnjenje za njegovo nepojavljivanje na utrci je bilo da se sprema za utrku Indy 500, dok je neslužbena verzija govorila o njegovom kolebanju, neodlučnosti pa čak i zasićenosti. U kojoj je verziji bilo više istine govori činjenica da je Fangio nešto kasnije iste godine odvozio još jednu utrku i nakon toga se povukao.

Drugo, također nugodno iznenađnje na toj utrci bio je kvar motora Vanwalla Stirlinga Mossa, a što se pokazalo prvi znak serije pehova koji će vozača koji je trebao naslijediti Fangia na tronu zauvijek ostaviti vozačem bez titule.

Treće, odustala su i druga dvojica najvećih favorita, Hawthorn i Brooks i na kraju utrke do pobjede je došao Maurice Trintignant u Cooperu. Bila je to prva pobjeda bolida s motorom iza vozača u nekoj Velikoj nagradi na europskom tlu još od vremena predratnih Auto Uniona.

Francuska, zemlja koja je izmislila automobilske utrke, na sljedećeg je pobjednika čekala punih trinaest godina.

Veliku medijsku pozornost privukao je pokušaj talijanske vozačice Marie Terese de Filippis da se Maseratijem kvalificira za utrku. U svom pokušaju nije uspjela, ali je privukla pozornost budući da je to bila je prva pojava neke vozačice u povijesti Formule 1. A nije bila zanemariva i činjenica da je na kvalifikacijama bila brža od još jednog debitanta, londonskog trgovca automobilima koji je nastupio na bolidu marke Connaught. Nakon još jednog neuspješnog pokušaja na VN Velike Britanije iste godine, Bernie Ecclestone odustao je od utrkivanja i posvetio se nekim drugim poslovima. Od utrkivanja je u to vrijeme odustao i Colin Chapman, koji je slično B. Ecclestoneu jednom pokušao Vanwallom se kvalificirati za F1 utrku, no u drugoj polovici 1950-ih je u potpunosti odustao i posvetio se vođenju tvrtke, čiji prvi zaposlenici čine budući “Tko je tko” engleskog automobilizma: braća Costin, Graham Hill, Keith Duckworth…

Okružen vrhunskim talentima, Chapman 1958. razvija prvi F1 bolid, a trkaći debi Lotus ima upravo u Monaku, s dvojicom vozača kojima je to isto bio prvi nastup. Cliff Allison završava šesti, prvi izvan bodova, dok Graham Hill, vozač koji će kasnije osvojiti dvije titule (a njegov sin još jednu) odustaje. Lotus će uskoro krenuti za Cooperom, smjestiti motor iza vozača i postati najuspješnija momčad Formule 1, pretekavši čak i Ferrari, usprkos njihovom osam godina ranijem startu, i upravo će Lotus postati prva F1 momčad s ostvarenih 50 pobjeda.

U svakom slučaju, gledatelji u Monaku u proljeće 1958. posvjedočili su jednoj izuzetno značajnoj utrci koja je doslovno obilježila kraj jedne i početak nove epohe u povijesti automobilističkih utrka.

Pripremila: M. Funda